Dvije trećine Srba u Crnoj Gori su falsifikovani Srbi

 Za aktuelno.me

Piše: Miodrag Draga Blažo'a BAJKOVIĆ, iz Građanah – Riječka nahija – srez Cetinjski

Bog nam je da’ mogućnost govora da bismo se razumjeli i razgovorili.

Naravno, to ne mora da znači da bismo se i dogovorili.

Jedan od najboljih dokaza da smo se pomeđu sebe uopšte razumjeli je kad jednu stranu barem zeru dotakne ono što joj ona druga strana zbori.

Kako mene, ka’ Crnogorca, već toliko doba, pa još kako dotiče što mi ovdašnja srbo-četnička strana zbori, ja ću se (i) u ovom tekstu potruditi da naprijed napisanim veljijem komatom dotaknem tamo-njih.

Daklen, moj glavni cilj je da me srbo-četnici razumiju, pa ću, glede toga – svoj rječnik ili pismo prilagodit jedinom jeziku koji je toj strani blizak, tačnije – razumljiv.

Pisaću, ka’ i vazda, bez rukavica i, za razliku od srbo-četnika, pisaću u skladu sa (jednom jedinom) istinom – a sve spram one narodcke: reć popu pop a bobu bob!

Ako kojijem slučajem neko od vas pomisli da sam na trenutke grub i preoštar u iskazu koji slijedi – toga istoga pozivam za śedoka da srbo-četnička strana baš i ne vodi premlogo računa o ljepoti svojega iskaza, odnosno – ima osobito nehajan odnos spram njegove estetske dimenzije kad se obraćaju nama Crnogorcima i zbore o nama (neću navodit primjere – oni su dio vaše empirije, kojoj nije potrebita naučna komponenta).

O koncu ovoga uvoda: eto finoća finijema, pa neka mi se glasnu kad – finoćom pobijede neobrazovanog i agresivnog primitivca, i njegov srednjevjekovni bahati mentalni sklop, koji ih ugrožava doslovice do njihovoga opstanka, ili – kad barem doneklen izidu na kraj š njim takvijem!

Ulažem.

Crnogorci i Crnogorke, ka’ što vam je odamno znaveno – śedoci smo svakodnevnog, nedemokratskog, nekorektnog, nepristojnog i nevaspitanog negiranja naše narodnosti (i nacionalnosti) od strane ovdašnje brojne srbo-četničko-klero-fašističko-anti-crnogorske zbojne.

Ovđen, pod Crnogorci i Crnogorke, mnim na pripadnike crnogorskog naroda, ali i na sve nas Crnogorce i Crnogorke državljane-postojbnike Crne Gore (živjeli oni u njezinim granicama ili vanka po svijetu bijelomu), znači – pripadnike svih ovdašnjih naroda i vjera, koji skupa činimo crnogorsku naciju.

Kad nam ovdašnji Srbi kažu (neću se baviti našim śevernim suśedima od Brodareva pa naviše) da nijesmo Crnogorci, no da smo, čoče, Srbi i/ili da nam porijeklo nije dukljansko, no, čoče, nečesovo srpsko – tamo-oni, priđe svega, sramno i sramotno lažu!

Tadijer lažu zarad toga što teke se izjasne, užive ili ”ośete” da su Srbi, jednomašice ili jedanak (ma, vala – po automatizmu), u apsolutnoj mjeri i po svakojemu pitanju (mimogred rečeno: i kad je tuđa a uvezena raško-moravsko-vizantijsko-ruska tradicionalna sakralna arhitektura u pitanju, spakovana u kumbulj na crnogorskom komatu Mediterana, sušto su sve nas ostale postojbnike Crne Gore estetski ugrozili, a Crnu Goru i Mediteran ošporkali – što je zastiđe svih nas) – identifikuju se sa onijema od Brodareva pa naviše, za koje je dobri Dobrica onako iskreno i istinito napisa’ ono o neviđenom značaju laži za tamošnje (prave) Srbe, ka’ suštini njihova: bića, bitisanja, funkcionisanja i opstajanja.

Primjerice radi, vrhunsko dostignuće, prosto ”kunst” (umijeće-umjetnost), kad su lažavine ovdašnjijeh Srba u pitanju, kojima su damno betili čak i jednoga čuvenoga Barona Münchhausena – je ono njihovo dugogodišnje bezočno i bezobrazno palamuđenje o bajagi ugroženosti toga naroda u nesretnjoj Crnoj Gori.

Da uđenem – u Crnoj Gori do druge polovice 20. stoljeća nije postojalo ono uvezeno i odomaćeno: kobajagi – crnogorski se isključivo veli: bajagi.

Velim nesretnjoj sporad toga što teke ih je na nekojemu prostoru više od podnošljivih do 10% – taj prostor o jadu zabave i učine nesretnjim (dokaza je na svakoju bandu đe se gođ obrnete).

Taman neđe toliko (10%) Srba zbiljski i živi u Crnoj Gori (ni jednoga procenta više), naravno – ako se što nauke pitaju a ne mitovi i podobne uvriježene im izmišljotine i teške gluposti, sušto su preostalih 18,5% (koliko ostaje do onijeh 28,5% – popis iz 2011. godine) nastali ovdašnji falsifikovani Srbi ili đečki od falsifikata!

Da ne propuštim: riječ podoban je nekad (dok smo Crnogorci imali svojega jezika ili, dok nam ga na stotine tuđica koje se odomaćiše ne nagrdiše, i dok pod noge ne bačismo jezik svojijeh predakah – što je istom zastiđe svih nas) značila isključivo: sličan, a ne nikako ono što na našemu prostoru (i u našoj okolici) ova riječ značijaše u drugoj polovici 20. stoljeća, i dan-danji znači.

Primjerice radi: Zna li se kome je ovi đetić podoban?

Istina, ili objektivno stanje, glede statusa ovdašnjijeh Srbah, je sasma drugojača – realnost je potpuno obrnuta, i to za cijelijeh 180° u suprotnom smjeru.

Posebice ovđen ističem Srbe izbjeglice iz 90-ih – a to su onizi od kojijeh je cca 90% na referendumu 2006. glasalo protivu nezavisnosti Crne Gore i, lanik se vucaralo po tijeh ulica blejeći, njačući, ričući i lajući da nama Crnogorcima ”neote da dadnu naše svetinje” đe spadaju i grobovi naši.

Ovo je već zastiđe izbjeglica, naravno – kad bi oni takvi znavali za stid!

VI, ČIJI SE PRECI NEKAD U 15 GENERACIJA PITALI NIJESU OD SVOJIJEH GAĆA NA PRKNO – DA NAMA GOSPODI PONOSNIM CRNOGORCIMA NE DATE NAŠE SVETINJE !!!

KO STE UOPŠTE VI IZBJEGLICE IZ 90-ih ?!?

VI STE JEDNE PAŚE MUNIDE I OBIČNI OFUKAČI !!!

Dobro su nas ”zadužili”, sporad toga im ovako bez pardona a taman spram njihovijeh ”zasluga” zborim-pišem.

U ovu zbojnu ne spadaju izbjeglice Crnogorci, Srbi, Muslimani, … koji imaju korijen ili, koji su porijeklom odolen i koji su se 90-ih vrnuli u zemlju svojih predaka i na ognjište svoje, znači: boldovano i podvučeno se odnaša na onijeh ozgor cca 90% srpskih izbjeglica!

No, da se povrnem ovdašnjim Srbima i da do nekojega mojega budućega teksta (u kojem ću pisati isključivo o izbjelicama Srbima) ostavim na stranu ove uvezene a nedostojne života pokraj nas, na koje se, mi Crnogorci – nikad navaditi ne smijemo(!), i – čiji se korijeni nikad ovđen primit neće, jer im nijesu kompatibilni ničemu ovdašnjem – sojskom, čojskom i slobodarskom itd, itd, itd.!

Daklen, mora se bit svojski bestidnjak i debelo pečobrazan da čeljade takvo nešto sebi dozvoljava, odnosno – izmišlja, tvrdi i podmeće, jednostavno rečeno: da tako i u tolikoj mjeri lažinja!

Veli se: ”Laži lažo da se veselimo” – iako nama Crnogorcima, Muslimanima, Bošnjacima, Hrvatima i Albancima danas nimalo nije do veselja.

Zamislite kad se takvijeh 160-170 tisuća (nijesu svih 178.110 koliko je bilo Srba u Crnoj Gori na popisu iz 2011. godine među njima) od ukupno 620.029 postojbnika Crne Gore – nađe na istom prostoru!

Možete li vjerovat i/ili uopšte pokušat zamislit da je, po pitanju tamo-njihove ugroženosti, svakoji 4-i (četvrti) žitelj ove nesretnje države teški ili oberlažov.

Jeste li kada razmišljali u ovijema opipljivim iskazima Pitagorine nauke?

Prosto nevjerovatno, ali – zbiljski je ovako!

Ista matematika važi i kad je negiranje Crnogoraca u pitanju!

Opetujem, u ovomu se tekstu neću zagovarat tijem: što nam zbore (pravi) Srbi u Srbiji; što zbore i pišu u medijima; što su sve metnuli u ”naučnim” knjigama, udžbenicima, na Wikipediji itd.

Nabrojano je u skladu sa tamo-njihovom uređivačkom politikom koja počiva na onoj spomenutoj definiciji dobroga i poštenoga Dobrice.

Śeverni naš suśed je odamno već država čije je suštinsko nazivalo: Lažiland (Lažilend).

No, kako je kritični prag lažavina najvišega dijela ovdašnjih Srba (po pitanju: njihove ugroženosti; njihove ubijeđenosti u srpsko ”poreklo”; njihovoga nacionalnog izjašnjavanja; negiranja Crnogoraca, …) damno preskočen, i kritična masa prenadošla – i oni Crnu Goru pretvaraju u: Lažiland.

To mora, valjda, tako da bi ”srpski svet” bio objedinjen, koji će doživjeti tužnu sudbinu, ka’ i njihov projekat (bješe li) ”Velika Srbija” iz 90-ih (nadam se ovi put bez oružja i opaljenoga fišeka), a Srbi će iznovice izgledati poput mokrih kokošaka (ne kokota).

Kad nas Crnogorce znaveni pomeđu ovdašnjijeh Srba (a ogromna manjina je takvijeh) pokušavaju negirat, takvi to čine sporad toga što odlično znadu da opetovanje laži, tojest – iznovice i iznovice izgovaranje i pisanje lažavina, poprimi karakteristike njezine suprotnosti – navodne istine.

Dok onizi pomeđu njih koji su neznaveni (a ogromna je višina takvijeh) to čine taman zarad toga što su neznaveni – nemaju širega izbora liše te jedine neznavene opcije.

Naravno, to čine suprostavljajući se naukama: povjesnici i genetici.

Srbe nauke tođaolje ne zanima'u.

Srbi nauke dibidus neote da pita'u.

Kad spominjem, ili upućujem na povjesnicu ka’ nauku – mnim na povjesnicu koja ne poznaje selektivni odabir dokumenata, niti tendenciozno tumačenje činjenica, ili čak njihovijeh okinutih-iščupanih djelova!

Mnim na povjesnicu koja ne poznaje Srbima omiljene falsifikate za koje su meštri nad meštrima!

Daklen, ovdašnji Srbi (vi koji negirate Crnogorce i mrzite i nas i sve ostale narode u Crnoj Gori – to pokazujete i dokazujete svakodnevno) – uzmite u ruke ozbiljne, naučne knjige i mainajte se nametnutih mitova, odnosno – podvaljene, paralažne povjesnice i gluposti na koje nasijedaju samo neznaveni, avetni, bandoglavi i primitivni, a takvijema su te podvale, paralaži i gluposti – i namijenjene!

Ovdašnji Srbi, glede genetike, liše izuzetnih, sjajnih studija – naučnih radova (na koje, siguran sam, nećete ni svrnut vašu pažnju – a teke nećete pročitat), moj vam je prijedlog da ne bi bilo rđavo da bačite oko barem na tekst iz srpskih medija pod naslovom:

”Šta kaže moderna genetika: Srbima najbliži Hrvati, Bošnjaci i Rumuni, pa Makedonci i Bugari – pa tek onda Crnogorci”, autora dr Gorana Nikolića.

To vam tamo-vaši pišu, naučno objašnjavaju, dokazuju i objavljuju, a i naličnije /kraće je za pročitat, i ka’ najvažnije – to je štivo jasno i tačno, ka’ i njegov naslov što je jasan, tačan i glasan!

Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta