Centar za građansko obrazovanje (CGO) odaje počast nevinim žrtvama zločina tokom operacije „Oluja“, koja je sprovedena od 4. do 7.avgusta 1995. godine, i koristi priliku da ukaže na značaj i obaveznost otkrivanja istine o nestalima, procesuiranja ratnih zločina i pravde za žrtve kao trajne dužnosti svih vlada u regionu.
Podsjećaju, prije 27 godina, napadom na Knin, u zoru 4. avgusta 1995. godine, počeo je dugo pripremani egzodus Srba iz Krajine.
“U vojno-policijskoj operaciji hrvatskih jedinica “Oluja”, izvršeni su sistemski zločini prema civilnom stanovništvu srpske nacionalnosti i njihovoj imovini. Za nekoliko dana protjerano je oko 250.000 ljudi, uglavnom u Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i ostale zemlje nekadašnje Jugoslavije, a hiljade kuća i ostalih objekata je spaljeno. Do danas se veliki broj izbjeglih nije vratio u područja iz kojih su prognani. Prema podacima Hrvatskog helskinškog odbora za ljudska prava, do kraja 1995.godine, ubijeno je oko 400 Srba koji su odlučili da ostanu u svojim kućama”, navodi Tamara Milaš iz ove NVO.
Nažalost, dodaje, i danas svjedočimo novim sukobima kroz sprovođenje komemorativnih politika sjećanja, što nikako ne doprinosi procesu pomirenja, već dodatno produbljuje tenzije.
“Izostanak nekažnjivosti zločinaca u okviru akcije “Oluja” je izraz izostanka političke volje što smanjuju prostor za samokritičko preispitivanje prošlosti i priznavanje žrtava, bez obzira na vjeru i etničku pripadnost. Zabrinjavajuće je da žrtve ratova 90-tih, među kojima i stradali u akciji „Oluja“ nijesu popisane i da među liderima postjugoslovenskih zemalja nema politički zrelih i odgovornih da se okupe oko te civilizacijske i istorijske obaveze. Proces traženja nestalih lica je praktično zaustavljen, dok porodice nestalih i dalje nose teret bolne neizvjesnosti”, navodi Milaš.
Podsjeća da su u dosadašnjim sudskim postupcima, jedino pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) 2008. godine za zločine nad srpskim stanovništvom u „Oluji“ optuženi Ante Gotovina, zapovjednik Zbornog područja Hrvatske vojske Split i glavni operativni zapovjednik operacije “Oluja” u južnom dijelu područja Krajina, zatim Ivan Čermak, zapovjednik Zbornog mjesta Knin i Mladen Markač, zapovjednik Specijalne policije MUP-a Republike Hrvatske.
Prvostepenom presudom, iz 2011. godine, Gotovina i Markač su osuđeni na 24 i 18 godina zatvora za ratni zločin i zločine protiv čovječnosti, dok je Čermak oslobođen, da bi nakon žalbe, naredne godine, Gotovina i Markač bili oslobođeni od krivične odgovornosti.
“Ova presuda je izazvala dosta kontraverzi jer su Raspravno i Žalbeno vijeće MKSJ – na osnovu istih činjenica i istog prava – došli do dijametralno suprotnih zaključaka o ključnim pitanjima o kojima su se na suđenju sporili optužba i obrana. Međutim, važno je naglasiti da ti zaključci ne dovode u pitanje utvrđene činjenice o tome šta se, zapravo, dogodilo tokom i nakon operacije “Oluja”, ističe MIlaš.
Kako je dodala, žrtve, preživjeli i porodice ubijenih i nestalih tokom „Oluje“ nevidljive su žrtve za institucije svih zemalja u regionu.
“Bilo da danas žive u Hrvatskoj, Srbiji ili Crnoj Gori oni nemaju nikakvu materijalnu, zdravstvenu ni psihosocijalnu podršku institucija. Za efikasno procesuiranje ovakvih slučajeva potrebne su jake institucije, politička volja i odvažni lideri koji bi stali na kraj politikama mržnje i progona, a koji i uprkos političkim promjenama u regionu ne pokazuju taj kapacitet”, zaključila je Milaš.
Jasno je da je stradanje civila u Oluji zločin i da se ti zločini moraju istražiti. O Oluji se ne može govoriti bez onoga ( zločini ) što je bilo prije.To je kao da o 2.svj. ratu govorite tako da samo pominjete bombardovanje Drezdena.