Piše: Božidar Proročič, književnik i publicista
Uvjek je bilo teško u Crnoj Gori održati demokratske principe, to nam pokazuju i najnoviji događaji na uzavreloj crnogorskoj političkoj, ali i građanskoj sceni. Uoči i nakon praznika svetog Vasilija Ostroškog, iz samih skupštinskih govornica Crne Gore sa najznačajnijeg mjesta crnogorske parlamntarne demokratije, čuli su se povici lidera DF-a na nemire, blokade, sukobe i to u vremenu dok se Evropa, ali i svijet trudi da se okupi, ujedini i ekonomski stabilizuje u vremenu Covid-a. No, očigledno da želja za vlašću ne bira načine da se opravdaju sredstva uz blagoslov i “vječitu brigu” SPC u Srbiji ali i njene političke vrhuške i eksponenata i poslušnika u Crnoj Gori.
SPC u Crnoj Gori u aktuelnom trenutku umjesto da odavno prihvaćenim hrišćanskim principima mira, sloge, i ljubavi djeluje ona na neposredan (direktan) način utiče na nemire svojim postupcima, okupljajući u svojim redovima sve one ,,bezgrešne” jer ,,sveto srpstvo” je ugroženo. Odavno istrošena (političko-nacionalistička matrica) koja je 90-tih godina prošlog vijeka dovela do ratova od Hrvatske i Bosne pa sve do Kosova, ne želi da se zaustavi na tom krvavom putu i prihvatiti kompromis i dogovor. Posljedice takve politike svima nama su dobro poznate. Politika takozvanih opozicionih partija ima samo jedan zadatak – da izazove nemire i sukobe u Crnoj Gori krijući se pod plaštom borbe za slobodu vjerskih načela. Oni zaboravljaju da najmanje jedna polovina stanovnika Crne Gore ne dijeli njihovo mišljenje, političke i vjerske stavove pristupe i načine na koji oni djeluju, ali ta druga polovina je dovoljno svjesna da bude tolerantna jer ovdje se ne radi o drugoj državi ovdje je Crna Gora direktno ugoržena. Od istih onih nacionalističkih elemanenata koji su uvjek bili protiv Crne Gore 1918, 1941, 1992, do 2006. godine kada je Crna Gora povratila svoju nepravedno oduzetu državnost.
SPC u Crnoj Gori služi samo kao bastion oko koga se okupljaju svi neprijatelji Crne Gore i ta politika SPC se sprovodi konstantno. Ovdje je suštinsko pitanje da li će država pokazati svoju pravnu snagu nad bezakonjem koje sporovodi SPC na čelu sa mitropolitim Radovićem, episkopom Mićovićem i rektorom Perovićem.
Ovo “sveto trojstvo” konstantno vijeća danima (a i mnogo prije) u vrijeme pandemije Covid-a željelo je da pokaže svoju ,,dominaciju” od lične preko, medijske i crkvene, okupljajući, a često i huškajući okupljene građane na nemire. Onaj ko je vjernik nikada neće raditi to što oni rade jer Biblija je puna primjera praštanja a ne mržnje. No očigledno je da Radović, Mićović, Perović i njihove pristalice baštine neku svoju ,,novu Bibliju”, odavno je Crna Gora sekularna država a ne teokratska vladavina SPC koja želi da se nametne ne kao vjerski već kao politički konstituent u Crnoj Gori.
Nijedna država savremene Evrope nebi imala ovoliku toleranciju prema ovakvim činiocima kao što je SPC u Crnoj Gori . Na taj način Crna Gora i u ovim danima pokazuje više nego tolerantan odgovor na napad na pripadnike organa bezbjednosti i na samu državu. Mržnja koju sijači iz DF-a plasiraju na javnoj medijskoj sceni mržnja koju SPC plasira preko ,,svojih službenika” prevazilazi odavno sve principe savremenog društva. Jednu stvar treba posebno istaći – da je ova borba DF-a i SPC, ali i drugih minornih političkin konstituenata samo njihova želja da sačuvaju svoje privilegije, materijalni status ličnu korist i bogastvo, zbog čega će možda biti nagrađeni nekom novom medaljom koja bi, po njihovoj mjeri, mogla da nosi naziv “Medalja za čast u borbi protiv Crne Gore”.
Tu medalju, koja im sa punim pravom pripada, bi se sigurno dijelila u Beogradu. Za sada su sablju dobili, ali njome neće pośeći Crnu Goru (nijesu je ni jači pośekli) ma koliko to zlobno željeli u svojim huškačkim pozivima punim mržne i razdora prema svemu što je crnogorsko. Zato država Crna Gora mora i sada da pokaže svoju mudrost, ali i svoj čvrsti stav da se zakoni moraju poštovati da oni važe podjednako za sve ukoliko želimo biti sekularna, a ne teokratska država razularenog sveštenstva SPC u Crnoj Gori.