Piše: Vladimir Jovanović
Ako je tačno ono što mitropolit Ilarion Alfejev kaže kako bi napao političke vlasti Crne Gore, onda se sve postojeće autokefalije moraju odmah opozvati, počevši od one u Moskvi, jer su sve one odobrene isključivo poslije inicijativâ i pritisaka od strane raznih državnih vlasti – napisao je arhimandrit Romanos Anastasiadis, klirik Vaseljenske patrijaršije i veoma uticajan komentator prilika u Istočno-pravoslavnoj crkvi.
Mitropolit Ilarion Alfejev (54), najbliži saradnik patrijarha Rusije i predśedavajući Odeljenja za vanjske crkvene veze Sinoda Moskovske patrijaršije, koji je prije rukopoloženja školovan za kompozitora – pijanistu, obraćajući se 2. avgusta „internet-litijom” SPC u Crnoj Gori je kazao:
„I kada političari govore da moraju stvoriti svoju Crnogorsku pravoslavnu crkvu, odvojivši je od SPC, mi se sa tim ne možemo složiti. Zato što je Crkva ustrojena tako da ona samostalno treba da rješava svoja pitanja, a ne mogu crkvena pitanja rješavati političari. Političari treba da se bave diplomatskim pitanjima, da se brinu o socijalnoj sigurnosti stanovništva. A miješati se u unutrašnja pitanja Crkve, u crkveno ustrojstvo, političari ne bi smjeli”.
Komentarišući ovakve tvrdnje, arhimandrit Romanos piše da je „izjava mitropolita Ilariona još jedan nemoralan pokušaj Moskve da se imperijalistički umiješa u unutrašnje stvari druge nezavisne države”, kao i da Ilarion „dokazuje oskudnost bogoslovskih i eklisioloških znanja vođâ Ruske crkve”.
Nastojanja državnih vlasti u Crnoj Gori da ustroje autokefalnu Crkvu, nijesu ništa neuobičajeno za tradiciju Istočno-pravoslavne crkve. Kanonsko pravo utvrđuje mjesto i ulogu države u vanjskim crkvenim poslovima, uključujući i poslove oko ustrojavanja pomjesne autokefalije. Crkva državu smatra – ustanovom Božanskoga porijekla, a drevni kanonski poredak nalaže podudarnost državnih i crkvenih granica.
Prema arhimandritu Romanosu, nikad neka od pomjesnih crkava, bez učešća državnih vlasti, nije dobila tomos o autokefaliji.
„Ne postoji autokefalija koja se daje iz čisto crkvenih, bogoslovskih i duhovnih razloga. Nijedna autokefalija ne služi misiji spasenja Crkve, to nije razlog zašto su ih rukovodstvâ nezavisnih država tražila, a neka priznanja autokefalija su uslijedila nakon neregularnih i nasilnih rascijepa pomjesnih crkava (npr. Moskovske, Grčke, Bugarske). Jedini razlog zbog kojeg su kraljevi i vladari narodâ htjeli nezavisnu Crkvu na svome području bio je čisto politički, nacionalni i nimalo duhovni ili teološki”.
„Na sve ove zahtijeve”, navodi otac Romanos, „Vaseljenska patrijaršija – majka Crkva svih crkava, odgovorila je samostalnom izvršnom odlukom, bez ikakva sastanka sa drugim crkvama, sabranja ili ’dozvole’ – odobrivši tomose o autokefaliji, i stvarajući sve najnovije pomjesne crkve, koje još nijesu potvrđene od Vaseljenskih sabora”.
„Dakle, ako mitropolit Ilarion tako snažno proklinje volju crnogorskih političkih vlasti da imaju Pravoslavnu crkvu nezavisnu od etnofiletističkih uticaja Srpske pravoslavne crkve, što narušava nacionalnu nezavisnost i suverenitet Crne Gore, tada bi Ruska crkva trebalo da bude pravi primjer: da se odrekne svoje nezavisnosti i vrati se pod direktnu jurisdikciju Vaseljenske patrijaršije – tu je pripadala sve dok ruske vlasti nijesu zatražile svoju crkvenu nezavisnost”.
U posljednje vrijeme Ilarion Alfejev je više puta komentarisao crkveno pitanje u Crnoj Gori, pokušavajući, između ostaloga, da konfabulira činjenice da je Ruska crkva do 1918. priznavala kanonsku autokefaliju Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi.