DOSIJE DUŠKA KNEŽEVIĆA (1): SUBJECT DK

Poštovani čitaoci, tekst koji je pred vama, dio je obimnog materijala, koji nam je ponuđen prije nekoliko mjeseci, a koji bazično čini dosije Duška Kneževića, koji je očigledno neko detaljno i temeljito spremao, jer se sastoji od brojnih službenih bilježaka sastavljenih od strane službenika bezbjednosnih struktura najmanje tri različite države, a za koje je Knežević godinama radio kao doušnik.

Ono što je trebalo da bude ekskluzivni materijal kojim smo željeli da naš portal Aktuelno.me dodatno promovišemo u Crnoj Gori, spletom okolnosti postao je Megaekskluzivan.

GROM IZ VEDRA NEBA

Naime, pregovori o preuzimanju materijala potrajali su mnogo duže nego što smo  vjerovali krajem ljeta prošle godine, kada smo i prvi put dobili na uvid jedan njegov dio. Dužina pregovoranja trajala je do samog kraja godine, kada se “kao grom iz vedra neba” desilo da je do tada ne mnogo bitni međunarodni mešetar, čija se lažna imperija klatila kao kula od karata, postao medijska i politička senzacija ne samo Crne Gore i neposrednog okruženja, već i tema o kojoj su pisali brojni strani mediji, portali pa čak i neke televizije.

Uobičajena medijska bonaca novogodišnjih praznika, ovaj put ne samo da je prekinuta, nego su potjernica i bjekstvo Kneževića, a zatim njegovi brutalni napadi uz puštanje tajno snimljenih filmova navodne korupcije izazvali u prvom trenutku pravi politički zemljotres, oko čega su se ubzro tradicionalno neuspješni mrzitelji crnogorske vlasti brzo okupili i predvođeni vječitim gubitnicima iz tabloida Vijesti, počeli svoj maroderski pir!

Iako su uslovi o preuzimanju materijala bili skoro završeni, novonastala situcija uticala je da smo pregovore morali da vodimo takoreći iz početka i po nas neuporedivo lošijim uslovima. Uprkos svemu tome, uspješno smo ih završili i u našem je posjedu više od polovine materijala iz dosijea Duška Kneževića čije obajavljivanje započinjemo danas.

TOP SECRET

Kako je preuzimanje išlo preko advokata, skrenuta nam je pažnja da povedemo računa o zakonskim ograničenjima objavljivanja ovakvih materijala, zakona o zaštiti ličnih podataka i naravno posebno oko opšte regulative o zaštiti podataka o ličnosti GDPR, izuzetno restriktivna i kažnjiva regulativa.

Upravo iz  tih razloga smo pomenute materijale dali na uvid advokatima koji se bave ovom tematikom, čekali njihove sugestije i dozvole, naknadno sve ponovo čekirali i sa potpunom zaštitom izlazimo pred vas.

Ono što ćete u daljem tekstu čitati je, autentično prepričan sadržaj službenih bilješki, koje nose oznaku službene ili državne tajne, čije bi originalno objavljivanje moglo da snosi zakonske konsekvence, ali objavljeno u ovoj formi ne!

Dobra stvar je što ukoliko bilo ko od pomenutih aktera bude htio da nas tuži, tvrdeći da navodi nijesu tačni, na eventualnom sudskom procesu, smjeli bismo da obajavimo i faksimile ovih službenih i državnih tajni.

Dakle, poštovani čitaoci, mi ćemo vam u nekoliko nastavaka iz bilježaka iz dosijea Duška Kneževića prenijeti skoro sve što se u tim bilješkama nalazi, bilo da su to potpisane izjave samog Kneževića, bilo da su to transkripti njegovih razgovora, bilo da su to komentari službenika koji su godinama vodili Kneževića kao doušnika i to iz par različitih službi.

Imena službenika, nazive službi i brojeve predmeta nećemo objavljivati, osim ako nas doušnik Knežević ne tuži, što cijela redakcija sa nestrpljenjem očekuje. To može da uradi u Crnoj Gori, iako je u bjekstvu, ili čak u Londonu iako oni nijesu nadležni, ali smo obezbijedili advokate i u Velikoj Britaniji i pozivamo ga da nas tuži, kako bismo javno pokazali autentična dokumenta.

Riješili smo da prvi nastavak počnemo dijelom koji najbolji opisuje ličnost ovog čovjeka opasnih namjera sastavljenog od lošeg karakternog i moralnog materijala. Kada je krenuo u napad na predsjednika Crne Gore januara 2019. godine, Knežević je rekao da je napad posljedica njegove primoranosti da se brani od brutalnih napada otimanja imovine od strane Mila Đukanovića i njegovog okruženja.

Dakle “pošteni” Knežević kako ga ovih dana nazivaju članovi medijske mafije u Crnoj Gori i Srbiji, krenuo je u kampanju jer mu je iz čista mira Đukanović oteo banke, poslove, ostavio djecu pored praznog frižidera, kako je patetično saopštavao nedjeljama.

MOLI ZA PRIJEM

A da je to laž, kao što je sve što ovaj Gazda Jezdin epigon izgovara, svjedoči i dio iz dosijea doušnika Kneževića iz 2016, (2 i po godine prije januara 2019) u vrijeme kada Knežević glumi Đukanovićevog odanog i vjernog prijatelja, zove svakodnevno u kabinet i moli za prijem, jer mu je za obavljanje poslova neophono da poput 90 procenta crnogorskih privrednika, svaki razgovor započne rečenicom, “evo baš dolazim od Mila, zvao da se konsultujemo….”

Znači 30 mjeseci prije nego se desilo oduzimanje dozvole za rad inače godinama nelikvidne banke, Knežević naizgled iz čista mira danima traži prijem kod službenika tajne policije druge države da bi o Milu Đukanoviću i njegovim saradnicima, rođacima i prijateljima govorio identično odvratne stvari i optužbe koje je javno prvi put izgovorio januara 2019. i od tad ih papagajski ponavlja svakodnevno.

1. septembra 2016 godine. Četvrtak. Poslije više od dvije nedjelje stalnih poziva i molbi da bude primljen, šef sektora operativnih veza službe nacionalne bezbjednosti države u regionu prihvata da saradnik, koga vode pod kodnom šifrom, imena jedne životinje, dođe u njihove prostorije. Prethodnih dvadesetak dana tokom avgusta, njihov dugogodišnji saradnik crnogorski državljanin insistirao je svakodnevno na hitnom viđenju sa nekim od šefova službe bezbjednosti.

16. oktobra 2016. godine, nepunih četrdesetak dana kasnije, bili su redovni parlamentarni izbori u Crnoj Gori, u mnogome različiti od svih prethodnih. Izuzetno povišenih tenzija, to su bili izbori koji su odlučivali da li će poslije njih Crna Gora postati NATO članica ili će vladajuća koalicija doživjeti poraz, a samim tim na vlast doći proruske stranke, koje su uz ogromnu finansijsku, organizacionu, medijsku i svaku drugu podršku Kremlja najavljivale krvavu jesen i radikalnu promjenu pravca državne politike.

DEMONSTRACIJE

Godinu dana ranije krenule su antiNATO demonstracije u Podgorici, koje su oktobra 2015. prerasle i u rušilačke, gdje se uz vanredne napore specijalnih policijskih snaga spriječilo da rulja upadne u Skupštinu i pokuša da izazove naručeni puč. Vezu sa Rusijom i ruskim službama, opozicioni lideri, kao ni mediji koji su ih podržavali nijesu krili, naprotiv ponosili su se moćnom državom koja je spremna da uloži milione u sprječavanje da posljednja država na Jadranskom moru postane NATO članica.

VIŠEDECENIJSKI DOUŠNIČKI STAŽ

Saradnik službe bezbjednosti još iz vremena kada je postojala jedinstvena država Jugoslavija, 2016. godine bio je vlasnik pasoša mnogih država, ali je u ovoj službi sigurnosti bio vođen kao crnogorski državljanin, važio je za izuzetno uticajnog privrednika u toj državi, jako bliskog sa političkim vrhom Crne Gore, registrovan saradnik i drugih službi bezbjednosti, koji je volio da se hvali kako svojim naglo stečenim bogatstvom, tako i svojim navodnim vezama sa moćnim ljudima svijeta i to iz svih sfera društva, od bivšeg predsjednika Amerike Bila Klintona do kafanskih pjevačica kojima je snimao spotove i medijskih ih promovisao na svojoj televiziji.

Duško Knežević bio je jedan od tipičnih primjera profitera, krvavo ratnog raspada Jugoslavije, takozvanih dobitnika tranzicije, suštinski beskrupoloznih pripadnika novonastale kaste bogataša, koji su u vrijeme raspada svih materijalnih i društvenih vrijednosti jednog društva, mešetarenjem i korišćenjem nesnalaženja većine pripadnika zajednice, proces transformacije društvene imovine, prebacivali u sopstvena portofolia.

Takvih je bilo u svim novonastalim državama zapadnog Balkana od Triglava do Ohrida i Knežević je bio tipičan predstavnik. Beskrupulozan, a plašljiv, odavno ucijenjen od bivše moćne  SDB, gladan i željan svega, nije birao sredstva kako da dođe do cilja. Dobro je poznavao strukturu državne administracije u posljednjim godinama pred raspad, precizno znao centre moći i bogatstva administracije koja se urušavala sama od sebe i gdje je uveliko trajao proces razdvajanja i podjele imovine, države koja je bila na izdisaju.

Trebalo je samo biti na pravom mjestu, a pravo vrijeme se približavalo. Knežević i njemu slični su to dobro znali. Početak ratova, višestranačje, raspad države, rasparčavanje imovine bilo je ono što su Knežević i njemu slični čekali. Vaučerske ili neke  druge privatizacije, transformacija u tržišnu ekonomiju, mijenjanje jednopartijskog sistema u višestranački, počeci demokratije, stvorili su plodno tle u kome je višedecenijski sticano bogatstvo postalo lak plijen, nemilosrdnim poslovnim hijenama, izniklim iz radničkih savjeta, zborova radnih ljudi, uplašenih pripadnika komunističke partije, kakav je Knežević bio tipični predstavnik.

GLAD I FRUSTRACIJA

Zato za takve poput njega nije bilo granica u otimanju, kao što nije bilo moguće utoliti “vječitu glad i frustraciju nemaštine”, što je bila zajednička karakteristika svih novostvorenih bogataša, ratnih profitera sa područja nekadašnje istočne Evrope.

I šta god bila osnovna djelatnost kojom su počeli da se bave, svejedno da li je to bio posao radnika u fabrici, automehaničara, službenika u željeznici, direktora u turizmu, ili bankarskog činovnika, svi oni su za nekoliko godina morali da imaju pored kuća i bijesnih automobila, fabrike, poslovne zgrade, medije, turističke organizacije, banke, hotele, agencije, restorane i skoro uvijek “simbole”, nekadašnje države, po kojima je zavičaj odakle su dolazili bio prepoznatljiv. Da li je to fabrika vode, radničko odmaralište, fabrika za preradu ribe, kože ili drveta nije važno. Do ovih se vrijednosti inače nije dolazilo parama ili znanjem, već uglavnom pljačkom, otimanjem ili “kombinacijom” kako se ovaj oblik kriminala žargonski nazivao u burnim devedesetim.

Ovaj univerzalni opis novonastale kaste moćnika koja preko noći iz bušnih cipela uskaču u mercedese i jahte, potpuno slikovito opisuje i Duška Kneževića, Zećanina skromnih intelektualnih i radnih sposobnosti, ali nevjerovatno beskrupuloznog čovjeka bez stida i srama, spremnog da “ukarde i iz oka sagovornika”, a u isto vrijeme osobe koja se plaši i sopstvene sjenke. Ponizan do neslućenih granica kada je to potrebno i prema uticajnima, a brutalno nemilosrdan prema onima koji su ispod njega.

U nekoliko godina bogatstvo Kneževića se povećavalo proporcionalno, kao i njegova masa, pa je tako do avgusta 2016. godine, posjedovao skoro sve što se moglo oteti. Od banaka, fakulteta, univerziteta, zgrada, hotela, fabrika vode, bolnica, televizija, tržnih centara, stambenih četvrti, trgovinskih lanaca, sajmova, plaža, zemlje…. do ličnih nekretnina širom svijeta i vlasništva pasoša nekoliko država Evrope.

Upravo zato je njegovo insistiranje da se što prije i to tokom avgusta, tradicionalno bez poslovnih aktivnosti, vidi sa nekim od šefova službi bezbjednosti bilo je dosta čudno. Kada su ovi zahtjevi počeli da dolaze i od drugih pojedinaca, svejedno da li su poput njega bili saradnici, ili privatni poznanici zaposlenika tajne službe, donijeta je odluka da ga ipak prime.

SLUŽBENA ZABILJEŠKA

I tako 1. septembra, 2016 godine u 10.00 časova kako je uredno zabilježeno u službenoj bilješci, osobe koja operativno vodi Kneževića, saradnik je došao u prostorije sektora bezbjednosti na sopstveni zahtjev sa namjerom da saopšti svoja saznanja za koja vjeruje da mogu da budu od koristi toj državi u čijim se službenim prostorijama nalazio. Ovakva vrsta službenih bilješki se sastoji od dva dijela. Jedan je zapisnik onoga što je doušnik saopštio, svejedno da li je to radio dobrovoljno kao ovaj put Knežević, ili je bio pozvan od strane nadležnog služebenika, a drugi su lične zabilješke i opservacije osobe ili više njih koja su sa objektom obavljali razgovore.

Pošto su nama opis i komentari službenika bili zanimljivi gotovo kao i Kneževićevo denuciranje, ovu službenu bilješku iz dosijea vlasnika Atlas grupe, samozvanog doktora i profesora Kneževića ćemo vam predstaviti paralelno i kroz komentare službenika i iskaz Kneževića.

U uredno popunjenoj prvoj stranici službene bilješke, gdje su precizno popunjeni datum, vrijeme, mjesto i povod bilješke, tačno ispod prvog pasusa izjave opertivnog saradnika, kodnog naziva po imenu jedne životinje, gdje se i završava prva strana, počinje fusnota –primjedba službenika, a koji konstatuje da je Knežević došao poprilično unezvijeren, znojav, vidno uplašen i dosta nepovezano pričao o stanju u Crnoj Gori, apsolutno nejasnog motiva zbog čega to priča, osim što je konstatovano da je vjerovatno bila namjera da se nanese šteta rukovodstvu Crne Gore ogovaranjem i iznošenjem optužbi i kleveta za koje objekat nije ponudio nijedan dokaz osim njegovih ličnih saznanja.

A Knežević je svoj iskaz započeo, izjavom da je Milo Đuaknović kriminalac, okružen opasnim saradnicima i prijateljima, koji su svi problematični, kriminalni, nepošteni i koji svako iz nekog svog razloga mrzi Kneževića i nešto radi ili je radio protiv njega.

AKTIVNO UZ DEMOKRATSKI FRONT

Knežević zatim nastavlja da službeniku saopštava da prenese rukovodiocima te države da treba podržati predstavnike DF-a na predstojećim izborima, da ih on vrlo aktivno podržava i finansijski i organizaciono, da su Mandić i Medojević budućnost Crne Gore i da će 16. oktobra sigurno pobijediti, ali i da ta država treba da uradi sve da se umiješa u izborni proces i pomogne u sprječavanju vladajuće koalicije da pobijedi i tako omogući da Crna Gora ode u NATO, jer bi se tako i Đukanović i njegovi prijatelji izvukli, a on vjeruje da sve njih treba skloniti.

Onda Knežević nastavlja da opisuje njegovu bliskost sa Miroslavom Miškovićem, te Dakom Davidovićem, tvrdi da se stalno nalaze u Hotelu Interkontinental gdje Davidović živi, a čiji je vlasnik Mišković. On objašnjava da su svi oni za Front, da koordinišu pomoć koju dobijaju iz Rusije, te u negativnom kontekstu pominje Andriju Jovićevića, za koga kaže da je tokom 2015. bio aktivno sa svima njima i pomagao rušilačke demonstracije 2015. godine u Podgorici, da je putovao u  Moskvu, ali da je od proljeća 2016. godine malo reterirao, pa vjeruje da je to zbog činjenice da Englezi podržavaju prijem Crne Gore u NATO, a kako je Jovićević prije svega njihov čovjek moguće da u tome leži uzrok njegove smanjene aktivnosti.

Knežević dalje nabraja svoje zasluge oko podrške i pomoći Frontu, davanja reportažnih kola svoje televizije, omogućavanje televizijskih prenosa njihovih mitinga i agresivne kampanje koju finansiraju Rusi, pod nazivom “Mi ili on”,  gdje je cijela kampanja personalizovana protiv Mila Đukanovića lično i gdje se atmosfera u javnosti dovodi do ključanja, u kojoj se kao prirodno mogu očekivati i sukobi ukoliko opozicija podržana od strane Rusa ne pobijedi.

Knežević pojašnjava detaljnije i ulogu Davidovića u transferu novca iz Rusije u Crnu Goru, uvijek se trudeći da svoju ulogu istakne, kako u komentarima primjećuje nadležni službenik.

OKRUŽENJE

Iz ove potpuno političke priče, Knežević bez jasne veze, bar se to ne vidi iz bilješke, kreće da napada okruženje Mila Đukanovića. I to tako što kaže “ mene prozivaju da sam novčanik Mila Đukanovića, a on ima brata koji ima banku, pa valjda je on novčanik, ne ja !”, u primjedbi službenik konstatuje da je Knežević sam sebe ranije nazivao novčanikom Mila Đukanovića jer mu je to donosilo prilične benefite. I onda kreće nekoliko rečenica napada na brata tadašnjeg premijera, o pranju para preko te banke sumnjivih pojedinaca, do državne pomoći koju ta banka preko firmi u Crnoj Gori ima, a eto on i njegova banka samo trpe neku štetu.

Zatim Knežević kreće da objašnjava da se njegov odnos sa Đukanovićem pokvario, prije svega jer je okruženje premijera Crne Gore njega “opanjkavalo”kod šefa, a za svakoga Knežević zna i koji su to motivi za ogovaranje i namještanje.

Nabrajanje neprijatelja Knežević počinje od Stanka Subotića, gdje kaže da je sukob sa njim nastao, godinu dana ranije, kada je pokušao da spoji Subotića sa Miškovićem i omogući da riješe njihove međusobne dugogodišnje probleme. Onda detaljno opisuje  da je tek na mostu Gazela u svojim kolima rekao Subotiću da idu u Deltu, da je ta informacija izazvala bijes kod Subotića, koji je iste sekunde uz psovke tražio do vozača Kneževića da okrene auto, počeo da Kneževića  vrijeđa i psuje sve vrijeme, i po izlasku iz kola u ulici Kneza Miloša, Kneževiću zaprijetio riječima “zapamtićeš ti mene kad si ovo pokušao da mi uradiš”.

Knežević dalje, svjesno “umuljava” Đukanovića i koristi medijske natpise pisane protiv Subotića, gdje konstatuje da je Subotića upoznao preko Đukanovića, tako što kad je Subotić bio uhapšen u Moskvi 2008., Đukanović je zvao Kneževića, navodno u dva sata noću da moli da otvori banku i podigne 50.000 eura i da advokatima, koje će mu naravno Subotić vratiti, te da je Knežević, navodno ustajao iz kreveta i u pola tri odlazio u banku, otvarao sef, uzimao novac i predao advokatu u sred noći! Po Kneževiću, Subotić je svoje prijetnje i ostvario, namjestio ga kod Mila pa je i to doprinijelo Milovom udaljavanju od njega.

Ali apsolutno najopasnija osoba u okruženju Mila Đukanovića, po riječima Kneževića u ovoj bilješci i osoba koja mu je najviše štete nanijela je Milan Roćen, glavni politički savjetnik premijera.

Po Kneževićevim riječima razlozi za sukob leže u sljedećem:

Nastavlja se…