Dodaje da se sve što su opozicionari nudili biračima pokazalo kao vrlo pogrešno, no ova ideja bi, ipak dodaje, bila dobra kada bi se ujedno definisalo i za kakve odnose su u opoziciji – Da li pristaju na podjele između fašista i antifašista, između prijatelja i neprijatelja Crne Gore? U uspjeh inicijative, Đonović, međutim, sumnja, a takav stav objašnjava poznatom “Mala bara mnogo krokodila”.
Nakon što je prošle jeseni crnogorska opozicija prokockala priliku za ujedinjenje, poslije čega je, kako smatra član URA-e Neđeljko Rudović, iluzorno očekivati bilo kakve pomake, od Rudovića, koji je jedan od aktera tog već propalog pokušaja saradnje, potekla je inicijativa za formiranje novog, takozvanog crnogorskog, opozicionog bloka. Analitičar Ranko Đonović komentarišući ovakvu ideju kaže da bi javnost prvo trebalo da čuje važna objašnjenja.
“Ukoliko nova udruživanja nijesu moguća, gospodin Rudović neka objasni kako su to do juče bila moguća i nuđena od njegovih šefova i njega samog, neka objasni vlastitu zabludu… Mora da prizna ko mu je bio uzrok tih zabluda, da li njegov prethodni mentor, mislim na Vijesti ili mentor koji je proistekao iz Vijesti, tj URA”.
Sa objašnjenjima ili bez, Đonović ideji novog ujedinjenja predviđa fijasko.
“Problem je gospodina Rudovića i njegove družine što im se ne vjeruje. Mnogo puta su prevarili građane, a ono što su nudili svakako se pokazalo kao vrlo pogrešno”.
Iako je i dalje poslanik URA-e u Skupštini, Rudović je napustio rukovodstvo tog pokreta, navodno nakon dužeg sporenja oko strateškog pravca djelovanja. Đonović smatra da je Rudović na kolosjeku sa kojeg sada pokušava da izađe.
“URA i Demokrate nisu ništa drugo do prevara, nešto što je nespojivo i što neće da izađe sa svojim programom, ne može ni ništa da pruži”.
Ideja o udruživanju opozicije bila bi, kaže Đonović, korektna, samo kada bi bila iskrena i kada bi se, kako bi trebalo, definisalo u čemu da se u Crnoj Gori dijelimo, a u čemu ne.
“Kako reći nećemo podjele između fašista i antifašista? Kako nećemo podjele između prijatelja i neprijatelja Crne Gore”.
O ovakvim podjelama, međutim, dodaje, nema riječi, jer su na našoj političkoj sceni, zarad osvajanja glasova, prisutna ustvari nezamisliva i neprirodna udruživanja, a kao primjer navodi saradnju opozicionara Krivokapića, Bečića, Abazovića, u Budvi npr. sa prosrpkom partijom na čijem je čelu četnički vojvoda Andrija Mandić.
“Naravno da onaj ko poželi da sa četničkim vojvodom pravi bilo kakvu zajednicu za dobro Crne Gore taj je u teškoj zabludi. Tako nešto nije moguće i to moraju da znaju i politički početnici”.
Oni koji to ne znaju ili koji su mislili da će im to proći, danas, kako vjeruje dio javnosti, inicijativama pokušavaju da se vrate iz ispodcenzusnih provalija.
“Tako je SDP napravio vlastiti salto mortale, tako i ostali. Kada je posrijedi URA i koalicija sa Bečićem, oni se ne trude da nešto poprave i daju bolji prijedlog, nego samo kako da blokiraju procese odlučivanja”.
Gaženje preko moralnih i političkih principa, žmurenje na uvrede upućene manjinama, sve zarad glasa više i opstanka na vlasti, vidljivo je, kaže Đonović, kod opozicije u nekoliko otužnih primjera na lokalnom nivou.
“To udruživanje u opštinama najbolje govori o koliko ozbiljnim partijama je riječ. Ni na jednom nivou ne može se antifašistička partija udružiti sa šovinističkom i sa fašističkom u nikakvom vršenju vlasti. To kad se desi, na štetu je građanskog, demokratskog, na štetu napretka i budućnosti Crne Gore”.
Na koncu, sve se svodi na to da bez kraja nema novog početka. Tako se već nazire Rudovićev razlaz sa Dritanom Abazovićem i Aleksom Bečićem. Već je Rudović iz URA-e optužen da radi u interesu vlasti, na šta je kolegi Milošu Konataru odgovorio:
“Upoznao sam dosta političkih štetočina i dvoličnjaka, i većina se dokazivala tako što je one koji im smetaju pokušala lažno predstaviti kao saradnike DPS-a”.
Na naše pitanje za čiji interes ustvari radi crnogorska opozicija, Đonović odgovara i zaključuje:
“Mala bara mnogo krokodila. Mnogo je političkih partija i lidera u CG i ne mogu svi da obezbijede census. Nije riječ o tome ni ko će da pomogne DPS-u, ni ko će da pomogne URA-i. Kao što vidite, niko od njih ne razmišlja ko će da pomogne CG. Opoziciona jesen moze biti i konačan pokazatelj ko je od opozicionara konačno zreo za političku penziju”, zaključuje Đonović.