Subota, 1 Oktobra, 2022
Rubrika:

Dobro došli u Teheran

Polusvijet danas vrednuje i arbitrira, osuđuje i potkazuje. Polusvijet daje instrukcije ministarki kulture koga treba zapaliti na lomači i kome treba oduzeti status istaknutog kulturnog stvaraoca. Polusvijet koji se vozika na gliseru premijera. I polusvijet koji se nada nekoj budućoj vožnji i mjestu na premijerovom gliseru. Opet je na meti srpskog polusvijeta Andrej Nikolaidis. Nije da Nikolaidis nije navikao da bude meta, još od Nemanje Kusturice i presude za tekst Dželatov šegrt.

Piše: Đorđe Šćepović

Nek mi bude oprošteno što već u naslovu ponavljam samog sebe i u potpunosti preuzimam naslov teksta objavljenog 4. novembra 2020. godine. Neposredni povod za tadašnji tekst bila je smrt crnogorskog Ajatolaha Homeinija, Rista Radovića, mada je u tom trenutku Crna Gora već uveliko ličila na Iran, a glavni grad na Teheran. No, rijeka hipnotisanih, indoktriniranih i iskrivljenim interpretacijama religije razorenih umova, koji prilaze mrtvom prvosvešteniku i cjelivaju tijelo preminulog od kovida, tad je neodoljiva podśećala na prizor sa sahrane iranskog vjerskog vođe. Onog vjerskog vođe koji je davne 1989. godine osudio na smrt pisca Salmana Ruždija. Zapravo, Homeini tada izriče fetvu zbog objavljivanja djela Satanski stihovi. Jer je, kako u vjerskom ediktu tvrdi Homeini, Ruždi uvrijedio islam i nipodaštavao poslanika Muhameda. Decenijama je svjetski poznati pisac živio pod danonoćnom zaštitom. Prije nekoliko dana Salman Ruždi izboden je u Njujorku, dok je govorio. Vijest o napadu na Ruždija Crnu Goru zatekla je u crnini, u koroti za životima izgubljenim u pokolju kakav ova zemlja ne pamti. U užasu i tragediji od koje ćemo se dugo oporavljati. Da budem sasvim iskren, nijesam lamentirao nad sudbinom izbodenog pisca, jer su me tog dana, kao i danas, proganjala lica dvojice dječaka, ubijenih u krvavom piru jednog monstruma. Ruždi je preživio, oni nijesu.

Otkud uopšte sada priča o Teheranu i Salmanu Ruždiju? Da pišem o mrtvim Cetinjanima nijesam bio, niti sam danas u stanju. Da pišem o onima koji su poput lešinara jurnuli na njihove smrti ne želim. Niti o onima koji su svoju vječitu potrebu za vidljivošću i pažnjom pokušali ostvariti online naricanjem i udaranjem u grudi. Pritom postavljajući bogatu trpezu za regionalne i domaće strvinare. Pisati o žrtvama masovnog ubice nijesam dostojan. Zbog njih, mrtvih. Pisati o Teheranu jesam, jer u njemu živim. Osim gomile kliničkih psihologa, terapeuta, psihijatara, balističara i ostalih, ovih dana saznajem da u Crnoj Gori žive i silni teoretičari i istoričari književnosti. Reklo bi se da su među nama, a da toga nijesmo ni svjesni, mnogi doktori književnih nauka čiji su doktorati posvećeni Andriću i Njegošu. Da sam, kojim slučajem, juče umro, bio bih uskraćen za to saznanje. Polusvijet danas vrednuje i arbitrira, osuđuje i potkazuje. Polusvijet daje instrukcije ministarki kulture koga treba zapaliti na lomači i kome treba oduzeti status istaknutog kulturnog stvaraoca. Polusvijet koji se vozika na gliseru premijera. I polusvijet koji se nada nekoj budućoj vožnji i mjestu na premijerovom gliseru. Opet je na meti srpskog polusvijeta Andrej Nikolaidis. Nije da Nikolaidis nije navikao da bude meta, još od Nemanje Kusturice i presude za tekst Dželatov šegrt. Dok čitam pitanja jednog dnevnog lista i odgovore Ministarstva kulture pada mi na pamet knjiga Treba li spaliti Kiša poznatog crnogorskog i jugoslovenskog novinara Bora Krivokapića. Bez namjere da poredim Kiša i Nikolaidisa zaista ne mogu da se otmem utisku da bi se “vjerujuća” svjetina jedino zadovoljila lomačom za Andreja Nikolaidisa. I ne samo vjerujuća svjetina, lišena i znanja i zdravog razuma, kontaminirana pseudoreligijskim podučavanjima, već i svjetina koja odlučuje o tome hoće li se upaliti lomača za crnogorskog pisca. Ona ista svjetina koja nema ama baš nikakav problem s portalima mržnje, s laureatima Miroslavljevog jevanđelja, koji osim što nijesu pisci, nijesu ni ljudi, uprkos fizionomiji koja ih među ljude svrstava. Koji cetinjsku i crnogorsku tragediju čitaju kao “kriptovana Božija pisma”?! Pisca želi spaliti ista svjetina koja izdašno finansira srpske nacionalističke projekte.

Za razliku od Danila Kiša, koji je, istini za volju, za hajkače imao Dragana Jeremića, Miodraga Bulatovića, Branimira Šćepanovića, na Andreja Nikolaidisa kidišu psi. I to ne rasni, s pedigreom, već režimski psi, bez pasmine. Isti oni koji su kidisali i na Milorada Popovića, i na Adnana Čirgića, na Aleksandra Radomana, Bobana Batrićevića i na sve one koji ne pristaju na Teheran. Na Teheran koji uveliko živimo. Na sve one koji se ne plaše fetve. Makar ih koštala i života.

Najnovije

Fon der Lajen: Gasovod između Bugarske i Grčke mijenja pravila igre

Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen izjavila je danas na ceremoniji puštanja u rad gasnog interkonektora Bugarska – Grčka da je energetska kriza...

Dečić želi tri boda protiv Mornara

Dečić nakon dvonedjeljne pauze nastavlja gdje je stao – na terenu kampa FSCG će u meču Meridianbet Prve lige ugostiti Mornar (16.00). Tuzani su...

Abazović: Promovišemo ekološku Crnu Goru na svakom mjestu

Premijer u tehničkom mandatu Dritan Abazović posjetio je danas Kolašin sa europarlamentarcem Tomasom Vajtsom. “Sa prijateljima iz EU parlamenta promovišemo ekološku Crnu Goru na svakom mjestu. Danas u...

Pavlović: Nema dileme da su DF i sateliti spremni da prekrše Ustav

Nema dileme da su DF i sateliti spremni da prekrše Ustav, ocijenio je profesor kanadskog univerziteta Alberta, Srđa Pavlović. "Sada nema nikakve dileme da su...

UŽIVO Zastave Ukrajine u strateški važnom gradu; Hiljade ruskih vojnika opkoljeno

Ušli smo u 217. dan rata u je Ukrajini. Razvoj događaja pratite na portalu AKTUELNO. 13:00 Ruski vojnici žele napustiti opkoljeni grad, zapovjednici im ne...

Najčitanije

Povezano

Tunel

Piše: Đorđe Šćepović Bilo što se može dogoditi, ali današnji stanovnik Crne Gore će na to ostati ravnodušan. Na sve, skoro na sve. Oni rijetki,...

Milosrđe

Piše: Đorđe Šćepović Često nešto čujemo, a rijetko se zapitamo što zapravo znači ono što čujemo. Prosto – čujemo, prečujemo, ponovimo ili zaboravimo. Ako i ponovimo,...

Nova knjiga poezije Đorđa Šćepovića

U izdanju Crnogorskoga PEN centra i Otvorenog kulturnog foruma s Cetinja iz štampe je izašla nova knjiga poezije Đorđa Šćepovića Kućni red logora. Đorđe Šćepović jedan je...

Slobodan pad

Piše: Đorđe Šćepović Već je i dvogodišnji jubilej otkad je građanska i sekularna Crna Gora postala zemlja-kolonija, teokratija, kojom upravljaju popovi i političari iz Beograda....

Komentari

5 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
Dr Itan
17.08.2022-07:48 07:48

Koje poredjenje, Kusturica i neki Nikolaidis….?!
Šta reći?
I ja bih da se poredim sa Dejvidom Bekamom ali mi se lopta probušila….

Ha20
17.08.2022-14:23 14:23
Reply to  Dr Itan

I nemoj nista reci jer je ocigledna cinjenica da si pametniji kada mucis srbaljska ponjavo.

Anthropos
17.08.2022-08:03 08:03

Teheran je dobra metafora. Koja je razlika između naših popova i iranskih mula? No, ako u ovom našem svakodnevnom zlu ima ičega pozitivnog to je činjenica da maske padaju. Otkrivaju se ružna lica i naličja naših vajnih političara. Ali i popova svetosavske crkve Srbije.
Nikolaidis je Zola – heroj našeg vremena. Samo što CG nema “Drajfusa”. CG je sama – Drajfus. Žrtva podle veljesrpske-svetosavske propagande. I njihove slijepe naci-mržnje prema CG i Crnogorcima.

Kuća
17.08.2022-20:56 20:56

Dajmo Željku Ivanoviću naramak drva da malo i on prigršne vatru.Popišaće se u gaće od uzbuđenja.

Kuća
17.08.2022-20:56 20:56

Dajmo Željku Ivanoviću naramak drva da malo i on prigršne vatru.Popišaće se u gaće od uzbuđenja.