Dobro doša prijatelju!

piše Dubravka Jovanović

„Kad prijatelja imaš provjerena, čeličnom alkom za srce ga veži“.

Balaševićevim panonskim morem i Mikinim sokacima koji znaju prečicu do duše, stigao je u svoj svojoj širini i veličini. Gospodin Nenad Čanak.

Da stane pred munjom ako treba. Da se pokloni suncu s Lovćena i da omiriše mjesečinu Boke što se iznad Krsca pretače u srmu.

Luč ga je obasjao na svjetlosnom i slobodarskom Cetinju.

Oči prijatelja, putokaz suncu do novog istoka.

Onako svečano miran, kako ga doživljavam a riječi jake i misli svevidjeće, Čanak je došao da potvrdi onu Njegoševu -Na muci se poznaju junaci.

Da popovima kaže đe su oltari sveti, a sa narodom da brani naslage vjekova crnogorskih i najveću svetinju SLOBODU.

Nenad Čanak traje umom. I hrabrošću, i zato su mu putevi otvoreni jer vjeruje u Čovjeka a nečovjeku zna to u lice da kaže.

Život je stražno zadihan i nikad se neće odmoriti, kaže Miroslav Antić.

Vojvoda od Vojvodine srcem mjeri i sjeme ljubavi i ljudskosti na tlu pravde sije. Za dobar kruh, za crvene makove, ali i za špricer u D molu.

Za ćuka i slavuja, za paora i sanjara, i svirača i mornara, čardak i čardaš, za Ladačkog i Božu zvanog Pub.

Došao je da nam čuva cetinjske lipe i glasno vrisne onu, zemljakovu mu : Ne lomite nam bagrenje!

Nenad Čanak na izvoru časti.

Na Cetinju sa Cetinjanima, Crnogorkama i Crnogorcima u Oro, za častan posao.

U  san u pjesmu u riječ u čovjeka, Vito bi mu poručio.

Dobro doša prijatelju, da u manastirima mir zavlada a u crkvama vjera.

Da se tamjan s barutom ne miješa. Kobre i Bie i Cie tamo đe im je mjesto. Na  Cetinju im je promašena adresa.

Nego, zar nije sve Balašević kazao i poručio: Nisu krivci primitivci što su pokupili mast. I svi ti silni, infantilni što su puške sanjali?

Ne, ne derane, krivi smo mi što smo se sklanjali….

Da se ne sklanja pred zlima i zlom, stigao je planina i čovjek, Nenad Čanak.

Da zagrli Cetinje s obje ruke. A  Cetinje i poštena Crna Gora  njega i da ga poljubi, da pukne.

Čanak se vazda uputi ravno. Naučio je to u njegovor ravnici.

Ravno je došao i pravo do pojila slobode, da razgrne onoliki ovaj sumrak i da se diše punim plućima Lovćenska plava arija.

„Da provedri iznad Gore Crne“.