Đurović: Da je postojala jaka CPC, ne bi bilo litija

Agresija Rusije nad Ukrajinom nije samo rat, već sukob određenih kulturnih i civilizacijskih kodova i parametara po kojima određeni ljudi funkcionišu, ocijenila je novinarka i aktivistkinja Jelena Đurović gostujući u emisiji “Knjiški ljudi” Gradske televizije.

Podrška ruskoj agresiji na Ukrajinu je pitanje zdravog razuma, kaže Đurović.

“Stav o agresiji Rusije nad Ukrajinom dijeli nas na one koji imaju zdrav razum i one koji ga nemaju. Ovo je još jedan test za nas koji smo savremenici nekog velikog istorijskog događaja. Na našu sreću, nismo bili savremenici Drugog svjetskog rata da se tada određujemo. Treba da imamo u vidu da je ovo potencijalno Treći svjetski rat ili neka vrsta predigre”, smatra Đurović i dodaje da zločine nad ukrajinskim narodom poistovjećuje sa Srebrenicom i Jasenovcem.

Podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu, kada je riječ o Srbiji, prema njenim riječima, daju ljudi koji prate toksične medije.

“Ne možemo reći da je riječ samo o ruskim plaćenicima , da to orkestrira Kremlj ili da ih plaća SPC. Riječ je o medijima koji pružaju informacije koje su sumanute. Ako gledate samo to i okružite se ljudima koji vjeruju da Putin denacifikuje Ukrajinu tako što ubija ljude koji su preživjeli holokaust ili kreće na Zelenskog čiji su preci preživjeli holokaust, kod tih ljudi nešto fundamentalno nije u redu”, kazala je Đurović.

Poenta je, kako kaže, da u Srbiji ima dosta onih koji su otrovani medijima, a koji su pri tom predominantni.

Đurović je, u smislu negiranja nacionalnog identiteta, povukla paralelu između Crne Gore i Ukrajine.

“Rusija tretira Ukrajinu tako što dovodi u pitanje postojanje njihove nacije, jezika, indentiteta, crkve, istorije. Da li Rusi non stop govore o tih pet faktora? Da! Da li se u Srbiji govori da tih pet faktora u Cnoj Gori ne postoji? Da! Da li je to jedna vrsta kopije? Jeste. I to je nešto što apsolutno svako može da vidi”, objašnjava Đurović.

Negiranje identiteta je, kako je kazala, nešto što daje legitimitet za napad na određenu državu. To je, prema njenim riječima, način na koji je Crna Gora napadnuta od početka litija.

“Ukrajinsku crkvu je priznala vaseljenska patrijašija. Ovde nismo imali podršku za Crnogorsku pravoslavnu crkvu i samim tim smo imali problem kada su organizovane “veličanstvene” litije. To je ono u čemu je razlika. Da je ovde postojala jaka CPC, ne bi postojale onakve litije”, dodaje Đurović.

Vjeruje da u Rusiji postoje ljudi koji ne podržavaju Putinove odluke.

“Živela sam u Srbiji za vreme Miloševića. Nikada nisam osećala da je to moj predsednik i da su četiri rata koje on vodi moji ratovi. Kao što mnogi Rusi ne osećaju. Kada se to dešava ne verujem da moja drugarica Nataša oseća da je to njen predsednik. Kada kažem Rusija treba da kažem Putinova Rusija, Miloševićeva Srbija i Hitlerova Nemačka. I u toj Nemačkoj je postojala jedna Sofi Šol i jedan pokret Bela ruža kojl se odupirao Hileru”, ističe Đurović.

Upozorava da Crna Gora ne smije da dozvoli da pojedine stvari koje nisu prihvatljive, to postanu vremenom.

“Kada sam rekla da je bilo bolje za vreme Borisa Tadića mislila sam da nije bilo zamislivo da na uglu Njegoševe i Ivana Milutinovića postoji grafit sa likom Ratka Mladića. Niko to nije mogao da očekuje. Ja sam bila odbornica upravo u to opštini – Vračar. Da mi je to neko rekao 2006. godine, ja bih rekla da je to nemoguće. Stvari su zaista totalno derogirane oko toga šta je prihvatljivo. To je kuvanje žabe. Crna Gora je u velikoj opasnosti da se to desi – da počnu da nas kuvaju kao tu žabu”, zaključuje Đurović.