Djelovi vlasti se zanosili da SPC pretvore u pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori,  izbori otrijeznili samo neke

Potpredsjednik savjeta Mitropolije Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) Stevo Vučinić kazao je za portal Aktuelno da su se visoke adrese državne administracije godinama “zanosile idejom da Srpsku crkvu preoblikuju u Pravoslavnu, i tako riješe crnogorsko crkveno pitanje”, kao i da im se to sada obilo o glavu.

Vučinić ističe da dio državne administracije, i pod bivšom i novom vlašću, radi u interesu Srpske crkve u Crnoj Gori, inače u protivnom, ne bi se moglo dogoditi da “Sud stavi nezakonitu zabranu Glavnom gradu da raspolaže placem za izgradnju vjerskoga objekta u Podgorici, koji je trebao biti prenešen u vlasništvo Crnogorskoj crkvi”.

Podsjetimo, Osnovni sud u Podgorici donio je početkom mjeseca rješenje kojim se usvaja predlog Mitropolije crnogorsko-primorske SPC Crkvena opština Podgorica za određivanje privremene mjere čime se zabranjuje Državi Crnoj Gori i Glavnom gradu da dvije katastarske parcele na Gorici prenese u vlasništo CPC.

Vučinić za portal Aktuelno hronološki objašnjava kako je došlo do sabotaže procesa u kojem je CPC osporeno pravo na plac u Podgorici.

“Sastanak s vlastima u vezi placa za izgradnju Saborne crkve Crnogorske crkve u Podgorici, iniciranom s najvišega mjesta, održan je sredinom juna. Jedan učesnik prvo je napao Crnogorsku crkvu, u kojoj u ove dane krst nose vladika Mihailo, trojica episkopa i 23 svještenika, monaha i ipođakona, što je više nego za poštovanje. Tvrdio je da u njoj nema nikoga sem vladike Mihaila i da je pred propašću. A onda, iako smo na prijedlog državne delegacije već bili dogovorili da na posljednoj śednici Skupštine grada, 26. jula ove godine, Glavni grad donese odluku da se taj plac dodijeli Crnogorskoj crkvi, predložio je da joj se plac dodijeli tek nakon avgustovskih izbora”, rekao je Vučinić za portal Aktuelno.

On je naglasio da Vladina saglasnost za prenos vlasništva na Crnogorsku crkvu nije dolazila u pitanje.

“Prijedlog je napravljen u konsultaciji s nekim visokim adresama i nakon pet dana otpisano nam je da mu se nadamo tek nakon izbora. Nakon izbora, više puta, od raznih adresa, tražili smo sastanak u vezi toga placa. Odazvao nam se samo ministar pravosuđa. Udesio je da se Vlada odmah saglasi s prijedlogom Glavnoga grada da se plac u Podgorici, na kome je DUP-om predviđena  izgradnja vjerskoga objekta, ustupi Crnogorskoj crkvi za izgradnju Saborne crkve. A onda je śednica skupštine Glavnoga grada na kojoj je trebalo da se donese odluka o prijenosu vlasništva s opštine na Crnogorsku crkvu, zakazana za 30. oktobar, na zahtjev opozicije, formalno motivisanim smrću vladike Amfilohija, odložena za 3. novembar”, navodi Vučinić.

Dalje ističe da je 3. novembra prije početka sjednice, objavljena odluka Suda o privremenoj mjeri zabrane raspolaganja placem do okončanja postupka koji je pokrenula Srpska crkva.

“Ovakva odluka nije bila iznenađenje. Na tragu je najbolje tradicije odnosa, može se slobodno kazati, skoro cijele crnogorske administracije prema Crnogorskoj crkvi, koja se može opisati kao skup najobičnijih prevara i marifetluka. Recimo, neke adrese, nezadovoljne što je svojevremeno od nikšićke Opštine dobila na korišćenje Stari Dvor, u kuloarima, taj čin su opisali riječima: “Oteli su se kontroli”. Svakome pametnome je jasan smisao ovoga kratkog komentara, koji sve govori i o administraciji i o njenim namjerama prema Crnogorskoj crkvi. Očito da su bile zadnje. Inače, više puta pokušavano je, kako se govorilo da je zauzdaju posredstvom i dobronamjernih i nedobronamjernih i s nekima bez duše i s nekima bez glave, ali na sreću bezuspješno”, rekao je Vučinić.

Kako je naveo, za tri decenije Crnogorska crkva uspjela je da od vlasti isposluje, i to nakon punih sedam godina, plac za izgranju crkve na Cetinju koja je izgrađena donacijama.

“Vladičanski dvor u kome stoluje Mitropolit, Crkvi je poklonio Cetinjanin Branislav Banja Kaluđerović. Nikšićka opština joj je dodijelila stari Dvor, ali na korišćenje, koji je adaptiran, takođe donacijama. U Kotoru, u Starom gradu, dobrotom bokeljskih katolika, došla je u pośed jedne kuće koja je adaptirana u crkvu, isto, donacijama. U svim drugim opštinama Crnogorskoj crkvi vrata su bila zatvorena. Dijeljeni su joj šakom i kapom samo osmjesi i obećanja”, navodi Vučinić.

Ističe da je ovakvo ponašenje razumljivo, jer su se visoke adrese “zanosile idejom da Srpsku crkvu preoblikuju u Pravoslavnu, i tako riješe crnogorsko crkveno pitanje”.

“Zaludu su te adrese upozoravane da je Beogradska patrijaršija srpska po suštini, dejstvu i cilju, da je instrument Srbije kojoj smeta čak i pomen imena Crne Gore, i da se ne može preoblikovati u takozvanu Pravoslavnu crkvu lojalnu državi Crnoj Gori. Jednostavno, duhovna okosnica Crne Gore može biti samo i jedino Crnogorska crkva, kako je bilo kroz svo vrijeme njenoga postojanja, do aneksije 1918. godine. Ali nije pomagalo, kao da je pričano gluvima i slijepima. Umišljena, uvjerena da upravlja, ne samo zemaljskim nego i nebeskim zakonima, administracija se nije šćela okanit toga uzaludnoga posla, što bi se reklo, do posljednje ure”, rekao je Vučinić.

Navodi da su onda došle takozvane litije i konačno rezultati izbora 31. avgusta kao otrežnjenje.

“Reklo bi se samo nekima u toj istoj administraciji. U protivnom, ne bi se moglo dogoditi da Sud stavi nezakonitu zabranu Glavnome gradu da raspolaže placem za izgradnju vjerskoga objekta u Podgorici, koji je trebao biti prenešen u vlasništvo Crnogorskoj crkvi. Jer pamtimo i znamo da je taj isti Sud bio vazda s ruke nekim adresama, i mimo zakona, čak i Ustava. Pa bi dobro bilo da te iste adrese udese da se ta, ovoga puta nezakonita zabrana, što prije ukine, a znamo da mogu ako oće. Na kraju, jednostavno kazano, ukoliko aktuelna vlast ne položi ovaj ispit na nju će se izliti opravdani bijes, ovoga puta, baš svih Crnogoraca. Zbog prezira  Crnogorske crkve a i samih Crnogoraca već je izgubila izbore, pa neka se dobro vidi što joj je dalje činjet kad joj svi Crnogorci okrenu leđa”, poručio je Vučinić.

B.K.