DIO V: Vukšiću – dosta je

Povratak u 1948-u

Ovih dana službenici ANB izloženi su nevjerovatnom pritisku i pokušaju zavođenja diktature od strane v.d. direktora Dejana Vukšića. Konstantni pozivi na razgovore, prijetnje i ucjene postale su svakodnevica. Pokušaj pronalaženja ili podmetanja dokaza protiv bivšeg menadžmenta prerasli su u opsesiju Vukšića, koji podsjeća na isljednika sa Golog otoka.

Pojedini službenici po više puta svakodnevno borave u njegovom Kabinetu, prilagođavajući izjave za dopunu Krivične prijave koju Vukšić priprema, iako svjestan da će i za nju imati osnova isto koliko i za ovu prvu, ali ipak željan medijske pažnje i novih afera. Zvuči nevjerovatno da iskusni pravnik obavlja ovakve razgovore sa službenicima koji su već dali izjave Tužiocu povodom Krivične prijave, a sa nekima i neposredno uoči odlaska u Tužilaštvo, kako bi ih što bolje pripremio.

A onda se pojavio Profesionalac.

Konačno je, u utorak, Vukšić održao “Kolegijum”. Ili nešto što se na žalost stotina bivših i sadašnjih službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost zove Kolegijum. Povod je bilo objavljivanje informacija o njegovom prvom saradniku, Vučini Živkoviću na portalu „Aktuelno“.

Došao je u Službu, smijenio čitav menadžment, javno ga oblatio, Agencija ne silazi sa naslovnih strana nedeljama, državom nam haraju obavještajne službe i bande stranih državljana, ekstremisti, kriminalci, situacija u Nikšiću prijeti da eksplodira. Međutim, sve to nijesu bili povodi da direktor institucije najodgovornije za nacionalnu bezbjednost sazove sastanak ili zatraži informaciju, a kamoli Kolegijum. Ali navodni „napad“ na portira, u kojem inače nije iznijet ni jedan netačan podatak nego samo istina koju znaju svi sadašnji i mnogi bivši službenici, zaslužio je da bude razmatran na „Kolegijumu“.

A „Kolegijum“ je donio zaključke kakvi mu, takvom kakav je (izuzev par prisutnih), i priliče. Imperativno je zahtijevano da se objavljivanju informacija i blaćenju Agencije mora stati na kraj. Čovjek koji je oblatio Agenciju za mjesec dana više nego što su to uspjeli svi unutrašnji i spoljašnji neprijatelji kroz godine subverzivnog djelovanja prema Agenciji, naredio je da se blaćenju stane na kraj. Ali naravno, blaćenju po njegovim kriterijumima i sistemu vrijednosti, po kojem su lični interesi jedina svetinja.

U tom cilju naređeno je da se strogo zabrane svi kontakti službenika sa novinarima, kao i kolegama koji su poslati na „odmor“, kretanje između kancelarija i organizacionih jedinica unutar zgrade, komentarisanje dešavanja u Agenciji i niz tome sličnih mjera. Tokom daljeg planiranja aktivnosti, dogovoreno je da se preduzmu mjere tajnog praćenja i prisluškivanja u odnosu na bivše rukovodioce i njihove saradnike, iako za to nema nikakvog zakonskog osnova.

Za realizaciju mjera zadužen je Sektor za kontraobavještajnu zaštitu, koji je dobio odriješene ruke da se nemilosrdno obračuna sa navodnim unutrašnjim neprijateljima i zaštiti Vukšićeve ,,pofesionalce“, nakon čega je Sektor uputio pismene instrukcije organizacionim jedinicama na terenu, kojima se službenicima naređuje kako da se ponašaju.

Nažalost, pomenuti Sektor se nije angažovao da štiti službenike koji su ovih dana izloženi nevjerovatnom pritisku od strane novog direktora i njegovih saradnika kako bi ih primorali da optuže raniji menadžment za zloupotrebe. Naprotiv, iz ove organizacione jedinice se mirno posmatra kako se pojedine nedužne kolege na silu uvlače u proces tako što ih prikriveni Vukšićevi saradnici označe kao svjedoke navodnih nezakonitih aktivnosti. Tako se kao svjedoci za navodno uništavanje materijala iz Vlade nijesu pojavili oni koji su to prijavili (portiri), nego nekolicina tek zaposlenih službenika i šef odjeljenja zaduženog za unutrašnje obezbjeđenje, koji nijesu željeli da iznesu lažne optužbe, ali je Vukšić neke od njih uspio da obmane dok je od njih uzimao izjave i u iste unese konstatacije kojima je računao da može potkrijepiti krivičnu prijavu.

Slično je postupljeno i sa službenicom koja je dala izjavu o navodnim zloupotrebama prilikom prisluškivanja, koja je ipak postupila savjesno i odgovorno, odolijevajući pritisku koji je na nju vršen.

Pitanje je zašto Vukšić nije zabranio kontakte sa stranim državljanima, posebno ruskim, ili kriminalnim strukturama nego sa novinarima i ljudima koji su decenijama živote posvetili toj istoj Agenciji, zajedno sa kolegama koji sada ne smiju da im se jave.

Gospodine Vukšiću, ne štiti se Agencije kontraobavještajno na taj način. Njeni službenici nijesu članovi ruskih mafijaških organizacija čija se lojalnost kupuje novcem, unapređenjima, prijetnjama ili ucjenama. Pokušajte malo da radite za dobrobit svoje zemlje i naroda i vidjećete da će svi poći za vama. A do tada, Vaši vjerni saradnici Alapače i Blečke Vam ne mogu pomoći u tome jer oni tome nijesu dorasli.