Za aktuelno.me
Piše: Miodrag Bajković, arhitekt
Srbo-četnici znadu nabrojat’ (skoro sve) potomke Stefana Nemanje, koji je bio: okupator, zlotvor, zlikovac i krvnik naših (i njihovih) veličanstvenih predaka Dukljana, ali – ne znadu nabrojat’ ni polovicu od 9 (slovima: devet) kraljeva svoje slavne dinastije Vojislavljevića (o knezovima da i ne zborim). Ovo isto, nažalost, važi i za skoro sve ostale postojbnike Crne Gore.
Koga pomeđu vas zanima genealogija Vojislavljevića, može je ovđen dolje viđeti i iz nje se naučiti:
Grafički prilog u punoj veličini preuzmite OVDJE.
Srbo-četnici srbuju: po kafana, pokajanja, kancelarija, po tijeh ulica, kuća i slava, uz rakijski kota, komentarišući po portala itd. Iako, recimo – po tijeh svadbi skapaše za nečesovima kosovskim vitezovima i (zanavijek) izgubljinijem Kosovom, put kojega se (samo u alko-stanju) zaludu zagone da ga oslobode, svi su izgledi da tijema ”junacima”, od više njihovoga pustog bastadurstva, ipak – manjkaju ona dva zrna ili nema'u mošanjah da časkom i skoknu do na Kosovo i vrnu ga u svoje srpske ruke. A, red bi bio – ”kolevka” im je u pitanju. Pa, i da tamo svi u kumbulj onako ”junački” poginu – vala bi se tijem svetijem činom ”odužili srpstvu”!
Jednomašice su opsesivno vezani za Boj na Kosovu polju i znadu (skoro) sve pjesničke cikluse okolo-naokolo toga boja, ali – višina njih nikad ni čula nije za Boj na Saurskom polju kod grada Berata u današnjoj Albaniji, koji se dogodio 18. septembra 1385. godine. U tomu je boju poginuo Balša II, koji je bio (i njihov) gospodar Zete.
Boj na Saurskom polju ima ogroman značaj za vaskoliki (kratkoročni i dugoročni) dalji tok crnogorske povjesnice, dok se onaj na Kosovu polju nikoga od nas postojbnika Crne Gore, pa ni srbo-četnike, u suštini – niđe i nimalo ne dotiče, više no je li se tica’ sinovca Balše II, Đurđa II Stracimirovića Balšića, koji 1389. na Kosovo nije šilja’ svoju vojsku! Špara’ je živote naših predaka a svojih podanika i vitezova – i, poučen strikovim iskustvom, mislio na odbranu svoje zemlje. Drugijema riječima: ka’ pametan čojak – pazio je svoj posa’ i svoj dom!
Nekad smo učili iz srpskijeh istorijskih udžbenika. To je duralo cijelo 20-to stoljeće, a sve je započeto od onoga Milakovićevog ”Srbskog bukvara” (Cetinje, 1836.), koji je, zamislite, ka’ bukvar sadržao poglavlje o srbaljskoj povjesnici i tijem tut(a)kao (podsticao, gurao) naše pretke put nečesovoga izvanjskog srbstva), pa su nas tako – uz vaskoliko: lelekanje, đekanje, koleženje i (što je sad moderno reć’) korotovanje za izgubljenijem Kosovom – tamo-njihovoj povjesnici naučili, što će reć’ – naopačke!
Namjerno su siguravane (nagrđivane) generacije i generacije potomaka Dukljana, ali to je već neka druga i poduža priča.
Važniji bi Hrvatima moga’ ili treba’ bit’ Boj na Kosovu polju, zarad toga što je u tomu boju učestvova’ odred hrvatske vojske-vitezova, no ovdašnjim srpskim insanima.
I da ne propuštim: prvih dana jula te 1389. godine, znači nepunu neđelju dana potlje Kosovskoga boja, Đurđe II Stracimirović Balšić se nalazi u Budvi đe dobija poziv dubrovačke vlastele da pośeti Dubrovnik. Nastavlja primorjem i toga ljeta biva gost dubrovačke vlastele i ljetuje u Dubrovniku. Gospodin čovjek onoga doba. Opetujem: niti je Đurđe šilja’ svoju vojsku na Kosovo, niti je bojeva’ tuđe bitke, niti mu je u Dubrovniku Kosovski boj nampada’, niti je za njemu tuđom tragedijom tugova’!
Samo bandoglavima ovo (uz ogromno toga još) iz naše povjesnice nije dovoljno da se avizaju i obrnu isključivo svojim korijenima, svojoj domovini i svojim nacionalnim interesima! Ali, ne – oni istinske sebe ne priznaju i tijem ne poštuju ni sebe ni svoje pretke – i samo vrijeđaju majku svoju Crnu Goru! A, majka ka’ majka – sve to samo gleda’, sluša’, ćuti i trpi svoje izrode! Tvrdim – nijedna majka na planeti Zemlji nije dočekala od svojega hudoga poroda toliko bruke i muke ka’ što je dočekala naša nesretnja i napaćena Crna Gora!
Drugo pitanje: Zašto to rade?
Oni znaveni pomeđu njih to rade zarad toga što odlično znadu da 50, 500 ili 5.000 puta – opetovana neistina poprimi karakteristike njezine suprotnosti – postane (toboš) istina. Misle – ako se već 190-ak godina Crnogorcima nameće ono što u naravnom-prirodnom smislu nimalo i nikad nijesmo bili (nit’ ćemo ikad bit’), a ta uporna obmana i nametnuta apsolutna neistina zanago se je dobro primila na ovom prostoru – ako trebadne, ne mari i još 190-ak godinah opetovati te i takve podle lažavine.
A, oni neznaveni pomeđu njih to čine zarad toga što su neznaveni.
Treće pitanje: Kako to rade?
Upravo već rečeno – tako što lažu! Tako što 32 i po ljeta drsko izgovaraju drske la-ža-vi-ne! Već sam naglasio da smo Crnogorci i Srbalji svakojako gledano dvije sasma različite galaksije – po svemu i u svemu. Ne zaboravimo sve naučne činjenice iz povjesnice i nauke koju genetikom zovemo! Povjesnica veli: tako je bilo – i tačka (a ti obrći kako ti drago); dok genetika veli: to si – i tačka (a ti budi što ti milo bilo).
Nakon odgovora na tri gore postavljena pitanja, imam prešu da srbo-četnicima jasno i glasno poručim: da su glede CRNOGORSTVA, tj. svega onoga što CRNOGORSTVO podrazumijeva – drski i prljavi lažovi! Ovo im je s moje strane za sve ono što izgovoriše i napisaše u protekla 32 i po ljeta!
A, za narednijeh 32 i po ljeta im poručujem: neka je svakojega srbo-četnika (ne na gomilu ili u kumbulj, no imenom i prezimenom – znači: ponaosob) stid i sram kad gođ ubuduće izgovori, tj. lane ili napiše – da ne postojim ka’ CRNOGORAC, da se zovem nekako drugojače i, da mi porijeklo nije dukljansko no nekoje stransko-izvanjsko!
Poštovani čitaoci, imate li ideju kako imentovati nekoga ko vas (množina) svakodnevno negira i tijem neprestano vrijeđa, i pri tomu povrh svega non-stop lažinja? Mislite li da se njima treba obratiti prefinjeno i civilizovano – onako u rukavicama? Ja ne smatram da treba tako. Njima je takvo ophođenje nepoznato! Sami nemaju tu navadu! Oni taj jezik jednostavno NE razumiju!
Od one večeri 26. januara 1990., do onoga dopodna 24. marača 2005., bio sam član Liberalnog saveza Crne Gore. S veljijem razlogom, ponosom i iz punanijeh usta, pred svim građanima Crne Gore, znači: pripadnicima svih naroda i vjera, a uzdignuta čela i pogleda pred svim suśedima u regionu, i u civilizacijskom smislu pred vaskolikom Evropom, velim-tvrdim: da je LSCG sa onom sjajnom, moćnom i čistom patriotskom energijom bio (za mene i ostanuo) jedina časna, uzvišena i u pozitivnom neponovljiva politička stranka na prostoru Crne Gore!
Teke da ne zaboravimo da je SDP bio u koaliciji sa DPS-om i: dozvolio kulturocid nad našijema dobrima kulture i razno-raznu pljačku; nije ispunio svoja brojna obetanja ili predizborne ”prijetnje” (samo i primjerice radi: da će lepetnut’ onu trafiku razdora sa vrh Rumije); bio je saučesnik koalicionog anti-crnogorskog šurovanja bivše vlasti sa onijem nepomenikom; itd., itd.!
Daklen, u tomu i takvomu LSCG-u smo: pojedince, pojave, događaje ili aktivnosti u društvu, objektivno i bez ‘lake na jeziku – imentovali na pravi način, tj. taman spram njihovijeh zasluga i osobenosti!
Tako da, ako ste (mnim na neke pomeđu vas – ne i na istomišljenike): dosljedno u ophođenju ”fini”, u nedogled strpljivi, zagovarate isključivo građanski pristup, pa (može bit’) od više ”građanštine” u rukavicama nemate ideju kako srbo-četnicima uzvrnuti taman spram njihovijeh zasluga (istom mjerom je nemoguće), i reagovati u skladu sa istinom – imam ja:
U PITANJU JE BAGRA, SRBO-ČETNIČKA BAGRA !!!
Da toj bagri može bit’, ali im u 21. stoljeću u Evropi, ipak, ne može baš bit’ – ta bagra bi nas, počev od 30. avgusta (ili barem od smjene vlasti začetkom decembra) 2020., doslovice – opet fizički (masovno) ubijala! No, likvidacije pojedinaca nijesu isključene …, eto viđećemo …! Ovojzi sadanjoj srbo-četničkoj vlasti u Crnoj Gori, zastrašivanja od strane njihovih glasača i/ili aktivista pa naviše (koja se mogu nenamjerno ili namjerno otet’ kontroli), je očito – obavezni dio nezvanične a primitivne strategije njihovog bahatog i osvetoljubivog vladanja.
Ali, vazda im je (tamo-njima) s nama Crnogorcima, uz naš iskreni i čvrsti patriotizam, postojanost časti i spremnost da se žrtvujemo za te vrijednosti – nepremostivi problem bila jedna jedina istina, ka’ naše glavno crnogorsko oružje.
Istina o Crnoj Gori je preča od svega!
Zato, imaju naum da nas ovi put na drugojače načine terorišu i dokončavaju.
To su već alaburde (silom) i, za sad, samo doneklen uložili činjet’. Tek će dosljedno i sveobuhvatno učinjet’, i to: ubijajući nam ime; prosipljući crnogorsku kulturu; preoblikujući naše obrazovanje; uklanjajući sve one koji se ne izjašnjavaju ka’ Srbi sa bilo koje i najmanje značajne funkcije i/ili radnog mjesta (ne moraju poskidat’ baš sve, jer u doba neznavenog DPS-a, a zaslugama DPS-a – ostalo im je poprilično njihovijeh ”kadrova”); prijeteći Crnogorcima, Muslimanima i Bošnjacima (Albancima im ne basta, a Hrvata je premalo i bezopasni su im da bi to nekom javnom silinom činjeli); na razne načine ustupajući Srbiji privredne aktivnosti na prostoru Crne Gore (s ciljem da Crnu Goru učine apsolutno ekonomski zavisnom od Srbije); višijem dijelom ukidajući crnogorsku diplomatiju (može bit’ s namjerom da tu djelatnost na našu polzu onako ”bratski” (ka’ i vazda), za nas u svojim ambasadama obavlja u kontinuitetu neprijateljska nam Srbija), … – i tako i tijem apsolutno ponište identitet i dovoljno unište ekonomiju!
Narod bez identiteta i ekonomski nemoćan ne može opstati! U tom slučaju postali bismo prirepak Srbiji – postali bismo poniženi mediteranski dragulj u bezvrijednoj škatuli balkansko-srpske bižuterije!
*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta