Četvrtak, 28 Marta, 2024
Rubrika:

Dio III: 32 I PO LJETA – ZLOG KISMETA (i još pođešto)

Inače, srbo-četnici opravdavaju one silne zločine od 1918. do 1941. Ako ih ne mogu baš naposve negirati (a to im je reakcije ono na prvu, ka' posljedica njihove apsolutne neznavenosti, ostrašćenosti ili mržnje spram svega crnogorskog, ukoliko to crnogorsko nije prije svega srpsko ili, po mogućnosti, isključivo srpsko) - ondar te zločine pokušavaju barem omalovažiti

Za aktuelno.me

Piše: Miodrag D. Bajković, arhitekt

Vašu pažnju svrćem da se o srbo-četnicima zborit’ vrćem, koji su mi glavna tema ovoga teksta.

Daklen, zarad njihovoga srbo-četničkoga a srednjevjekovnoga mentalnoga sklopa, prije svega njihovoga ”silnoga” čojstva (braniti-zaštititi drugoga od sebe), bježanja od jedne jedine istine o svojem-njihovom dukljanskom porijeklu, pristajanja na obmanu i podvalu, življenja u lažavinama, primitivizma, antirodoljublja, navijanja za reprezentaciju druge države protivu reprezentacije svoje domovine, … i, apsolutne neznavenosti dostine pomeđu njih – ovo njihovo nazivalo (ime) koje im nađenuh, pišem malijem slovom, iako je srbo-četništvo njihova prava nacija (a ne mir(!) itd.). Svakome je jasno – da ne zaslužuju da im se metne velje slovo ”s”, kad sa ”srpstvom” (etnički) nemaju zajedničko ni jedno jedino najmanje ”s”. Jednomašice – oni nijesu ni ”g” od gospode.

A, i ona preostala 1/3 srbo-četnika je više no sumnjiva ili sporna. Naime, Srbalja u Duklji-Zeti-Crnoj Gori nije bilo: ni godine 625., …, ni 926., …, ni 1427., …, ni 1825., ni 1826. Tek 1827. godine u Crnu Goru dolazi prvi i biva jedan jedini Srbalj, a to je oni (zlonamjerni izvanjac) Sima M. Sarajlija. Zašto zlonamjerni izvanjac? Moram ih, prave Srbe iz Srbije i iz BiH, ipak, ovđen kratko spomenut’.

I kad su (odnaša se na one iz Srbije – za one iz BiH mi se sad ne da prebiskavat’ knjige ili po internetu iskat’ tačne podatke) tokom 489 godina bili pod Turcima, odnosno – i dok se od svojija gaća na prkno pitali nijesu – izvanjci otud su proz Crnu Goru naročito i zlonamjerno – rovarili, ka’ i oni koji ga u našu domovinu krakali nijesu. Ovi drugi su to činjeli na drugojači i osoben način – pišući zlonamjerne spise. Mimogred, otkrito rečeno – nije nam pošteno zborit’ da su pravi Srbi u Srbiji (bez Vojvodine) 500 godina bili pod Turcima, kad su (bez premlogo cjenjkanja) pod Turcima bili taman 489 godinah (od 1389. do 1878.).

E, sad, ako će, ka’ što ‘oće – ovizi našizi srbo-četnici da budu (čak i liše naučnih činjenica koje im to ne dozvoljavaju) isto što i Srbalji u Srbiji – eto im ga ondar!

Inače, srbo-četnici opravdavaju one silne zločine od 1918. do 1941. Ako ih ne mogu baš naposve negirati (a to im je reakcije ono na prvu, ka’ posljedica njihove apsolutne neznavenosti, ostrašćenosti ili mržnje spram svega crnogorskog, ukoliko to crnogorsko nije prije svega srpsko ili, po mogućnosti, isključivo srpsko) – ondar te zločine pokušavaju barem omalovažiti.

Jedanak srbo-četnici, naravno, baštine i četničku ideologiju iz Drugog svjetskog rata. Iako dobro znademo koja je to ideologija bila, i kakva su četnici ”uzorna i gospodska” vojska bili, ali – da, ipak, za svakoji slučaj, ovđen navedem riječi Stevana Moljevića (iz 1943. godine), člana Centralnog nacionalnog komiteta – najvišeg političkog tijela koje je formira’ Draža Mihailović, koje glase (citiram):

”Za kralja i otadžbinu”, je li tako? Prazno je to i šuplje, gospodo i braćo moja! (…) A ona druga ”Draža nas vodi pobedi i slobodi” dovela nas je, kao što vidite, u ovo tužno i maglovito bosansko bespuće. (…) Šta smo mi u ovom ratu pokazali srpskom narodu? Svoje kame, brade i pijane komandante. (…) Rulje koje zaudaraju na rakiju, to smo bili i ostali!

Ovo rulje-rulja me navičas podśeti na 26.11.2018. godine. Toga dana u večernjim urama nas nekoliko hiljada crnogorskijeh postojbnika i rodoljuba u miru smo prošetali od spomenika Svetom Petru Cetinjskom do spomenika kralju Nikoli u Titogradu. Ta je šetnja, navrh tačno 100 godina – bila u znak protesta protivu održavanja nasilno organizovane tkz. Podgoričke skupštine, njezinih sramotnih odluka, i svijeh onijeh nesojskih zločina koji su uslijedili nakon toga izdajničkoga čina a tokom krvave Karađorđevića okupacije.

To je bio zanago dostojanstven protest ispunjen – pijetetom do tadanjih žrtava, poginulih crnogorskih rodoljuba, poštovanjem spram njihovih napaćenih famelja, i uz śećanje na taj mračni i mučni period u našoj povjesnici. Jednomašice je trajala śednica u crnogorskoj Skupštini, koja je bila prenošena putom TV. Jedan tada opozicioni poslanik (danas pozicioni), dvije ure i više pošto smo se razmakli ispred spomenika kralju Nikoli naspram Skupštine, za mikrofonom je sa svojega poslaničkog mjesta javno nas nekoliko hiljada crnogorske gospode, nazva’: ruljom! Možete zamislit’ tu drskost. Na drskost – odgovaram drsko!

Nikad nijesam čuo da je neko od poslanika/ca u Skupštini Crne Gore učesnike desetina litija nazva’ ruljom. A, što su bili nako obične rulje!? Uz onu podlu parolu: ”Ne damo svetinje”, koja nimalo ne odgovara istini, no je naposve bilo obrnuto – tijema litijama su, što stari šćahu reć’: ”Na pravdu Boga” – nama Crnogorcima svjesno a opetovano oteli naše svetinje!

Ovo je samo jedan detalj u moru uvreda koje su nam upućene u potonjijeh 32 i po ljeta a u doba DPS-ovske vlasti, koja je na sve to ”dostojanstveno ćutala” i onako ”građanski u rukavicama” sve to dozvoljavala. U pitanju je, naravno, (opet) bio jedan srbo-četnički fakin, inače maskota ili Miki Maus (Mickey Mouse) Skupštine Crne Gore – samo, za razliku od onoga pravog, dragog i dobrog Miki Mausa – ovi nesretnjik je loš i zao Miki. Neću ovđen napisat’ njegovo ime i prezime da ne bih ošporka’ svoj tekst, ali sam vi mora’ ovo ispričat’, teke toliko da se ni ovi detalj ne pozabi-zaboravi, tj. ostane pribilježeno što im je sve DPS dozvoljavao. Taj isti DPS im je godinama snishodljivo popuštajuči stvorio upravo takve okolnosti da su srbo-četnici mogli kako i koliko im je bilo drago – nakomod lajat’!

Dalje. Glede te srbo-četničke zbojne, i u okviru njih na buljuke neo-četnika – a s ciljem isticanja tamo-njihove zahvalnosti (mnim na zahvalnost u smislu moralnog obzira i civilizacijskog čina), ovđen ću spomenut’ narodnu mudrost koja se odnaša (i) na ono brižno ophođenje partizana i komunista spram četničke đece poslije 1945., a ona glasi: ”Pomozi sirotu (dodajem: ili gaji jadotu) – za svoju sramotu!” Našijema mudrim precima svakoja riječ je bila na mjestu i, svakoja im je misao bila sveta!

Po mojemu, ista ova jasna misao apsolutno važi i za sve one izbjeglice iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, iz 90-ih godina protekloga stoljeća, koje su po crnogorskih ulica – zanago nedostojni tijeh ulica(!) – dozvolili sebi da, skupa sa ovdašnjom srbo-četničkom ruljom, onako nesojski uzvikuju: ”Ne damo svetinje!” Uostalom, ko su oni da nama Crnogorcima ne daju naše svetinje?! A, da, śetih se – DPS i SDP su im iz-dali crnogorske pasaporte! Ali, ipak – liše prava koja im proizilaze iz, čoče, datog im državljansta – postoje i neki ljudski kodeksi ponašanja, čojski principi i/ili barem malo časti! Zaludu, nema toga kod višega dijela njih – strane su im te kategorije. Ovđe mnim isključivo na one izbjeglice koji su bili litijaški hodači, jer – postoje i oni koji su u doba održavanja litija šćeli ostat’ doma.

Upravo su izbjeglice litijaški hodači lanik, ka’ onaj odlučujući jezičak na vagi, svojim glasovima (recimo da ih 15-20-25 ‘iljada ima pravo glasa – nemam tačan podatak, a ko ga uopšte ima(?)) u Crnu Goru doveli srbo-četničko-nacionalističko-klero-fašističku vlast!

Svrgnuti DPS-ovci, ne radi se to tako, no se svakoji izbjeglica tokom godina natenane provjeri, pa koji se pokaže ka’ anti-crnogorski nastrojen insan, tj. protivnik crnogorskoj nezavisnosti, neprijatelj CRNOGORSTVA i otimač svetinja, odnosno – grobova, manastira i crkava koje su gradili preci naši naoružani (što će reći: slobodni ljudi, za razliku od njihovijeh 100-nama godina razoružanih predaka(!)), reče mu se: Ka’ što znadeš, rat ti je u domovini okončan, ajd’ ti polako naljevokrug – nazad oklen si i doša’! E, to se tako radi!

I, o koncu ove teme – čast svim izuzecima pomeđu izbjeglica iz 90-ih, koliko gođ su malobrojni, koji su normalni, civilizovani i proevropski ljudi – koji izuzetno i iskreno poštuju Crnu Goru i CRNOGORSTVO.

Srbo-četnici u Skupštini Crne Gore danas neote da izglasaju Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, učinjenom jula 1995. godine. Ne znadoh što prozboriše, tj. kako se po tomu pitanju izjasniše URA-ši (ako su ga taj dan tizi nesretnjici iđe išta mrčili)?! URA-ši nijesu spomena vrijedni, ali, ipak – kratko: zamislite te moralne i mentalne sklopove, čojske i junačke veličine URA-ša koje, kad im više nijesu bili potrebiti, njihovi negdanji koalicioni partneri na opštinskom nivou u Budvi, izćeraše iz vlasti ili izbačiše iz koalicije (što bi narod reka’: ka’ gužnjaču (debelo crijevo) iz brava), a š njima istijema napraviše koaliciju na državnom nivou!? I – još igra'u pod dirigentskom palicom a na polzu svojih partnera srbo-četnička!?! Ali, i to će durat’ do URE kad će srbo-četnički mediji i sad im bliske kolege poslanici – opetovano Albance nazivati Šiptarima, etc.!

Da ne propuštim: srbo-četnici su, inače – ”zla raška struja” u Crnoj Gori. O njima takvijema piše još Pop Dukljanin u svojemu čuvenom djelu ”Sclavorum regnum”. Naravno, tadijer su u pitanju bili interesi vlastele i njihova međusobna borba, od kojih se jedan dio oslanjao na raški upliv ili pomoć izvanka, a sve zarad prevlasti u Duklji – dok je oni drugi dio, isključivo opredijeljen na nezavisnost Duklje, bio za unutardržavne obračune i narodni interes. Znači, nije bilo u pitanju poistovjećivanje u smislu narodnosti. Nije ga moglo bit’, sporad toga što su, naravno, i tadijer – Dukljani i Rašani bili dva svijeta, odnosno – dvije sasma različite galaksije.

I dan-danji, mi Crnogorci smo jedna galaksija, a pravi Srbalji sasma neka druga. Nije rđavo ovo gore o sasma različitim galaksijama uporno opetovati, ka’ i to, a u prid te posebnosti: da smo, mi Crnogorci i pravi Srbalji – po svemu i u svemu silno i prosto do nevjerovatnog – različiti! Srbo-četnici su u nacionalnom smislu ni voda ni vino, pa ih u ovom ozbiljnom poređenju i ne tretiram.

Da se povrnem ovdašnjim srbo-četnicima. Velika većina njih su novo-komponovani vjernici. To su oni kojima se po automobilima o retrovizorima joncaju one ćepanike od krstova tako veljih ka’ patarice od samara. Što oni tijem žele pokazati i nama ostalijema dokazati? Da su vjernici? Pa, vjera je, valjda, stvar privatnosti a vjerovanje intimno ośećanje!? Ne, oni nemaju takav odnos do vjere – pa nam pokazuju svoju rurarnu suštinu i dokazuju da su jačica u Crnoj Gori. Srbo-četnici to rade i u inat nama Crnogorcima dukljanskog porijekla i, naravno – u inat katolicima (Hrvatima, Albancima i malobrojnim Crnogorcima koji su katolici) i pripadnicima islama (Muslimanima i Bošnjacima).

Ogromna većina tijeh veljih ”vjernika”, koji tako zapjenušano i gromoglasno slave svoju krsnu slavu – ne umiju prozborit’: ni 40 suvislih rečenica o hrišćanstvu, ni 12 suvislih rečenica o svojoj slavi, ni po 3 suvisle rečenice o drugim religijama (recimo: islamu, budizmu, zaratustrizmu, …). Naravno, svuđ sa ovijema brojema prećerah, ali – 40, 12, i 3 imaju numeričku simboliku u hrišćanstvu, pa sporad toga metnuh baš ove brojeve.

Pomeđu srbo-četnika ima prilično i onijeh koji u osvit Badnjeg dana, tj. na Badnje jutro prije jutarnjeg rumenila na istoku, ka’ ”velji vjernici”, u tuđe (u tuđu goru) uberu dubove (badnjake i badnjače), i tako ukradeno tuđe dobro ili imovinu – prodaju, a od tijeh, tako ”hrišćanski” zarađenih-zasluženih para – u lebarnici kupuju koru leba za famelju!

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

1 Komentar
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
Bosna
13.01.2021-08:29 08:29

21 milion- Abazoviceva Vlada promovise Batovu pjesmu !

U mog djede
u mog djede, brada je do pasa
kosa mu se
kosa mu se ko more talasa

Moj stari djedo, sila je izgled’o

I danas je ljuta zmija
kokarda mu sija

Na njemu je
na njemu je deset ljutih rana
stari četnik
stari četnik željan je megdana

Dinara ga
Dinara ga sakrivala kažu
on se kleo
on se kleo u Đujića i Dražu