Diktatura šljama

Za aktuelno.me

Piše: Jakov Daković

Crna Gora prolazi kroz najcrnje trenutke u novijoj istoriji. Po metodologiji Timoti Lirija stanje svijesti na nivou našeg kolektiviteta moglo bi se okarakterisati kao nivo emocionalnog stupora. Za razliku od kliničke depresije gdje je volja takođe oštećena na ovom nivou nije čak moguće osjećati bol. Samo otupjelost.

Trećina građana ako ne i više je na benzodiazepinima.

Nikada fraze o eurountegracijama koju su nam godinama prodavali nijesu zvučale besmislenije. Apatija suvereno caruje. Poznato je da čovjekovu psihičku energiju na okupu drže ciljne predstave. Kjerkegor, koji se dobro razumio u beznađe je pisao: “Očajnik je kao neko ko se davi, bez nade, bez budućnosti, ali stvorite mogućnost, nadu, i on će ponovo prodisati “. Slično je i sa društvom. Dok postoji nekakva sigurnost i perspektiva sve je dobro.  Niz nesrećnih okolnosti – pandemija, bivša američka administracija, indolentnost EU prema Balkanu i prijetnja svjetskog ekonomskog kolapsa, učinile su da u ovom trenutku taj horizont cilja ne postoji. Opozicija djeluje konfuzno i mlako, bezbojno i neprepoznatljivo , baš kao novi logo DPS-a. Čak ni sječa direktora u prosvjeti nije rezultirala iole značajnijom pobunom.

Mnogi analitičari se bave greškama prošle vlasti, što je po meni nepotrebno. Naslušao sam se u životu dosta samozvanih mudraca koji su prebacivali Đukanoviću da nije postavio čvrste  nacionalne temelje, ali ti isti ljudi lišeni su građanske hrabrosti koja je potrebna da bi se recimo zauzeo Cetinjski manastir, jedina strateška prednost suverenista u ovom trenutku.

I tako, dok nam se društvo raspada po šavovima dokoni  građani organizuje “Pipunijade” (auto kolone su kanda izašle iz mode?). Glupost naroda zaista nikada ne treba potcijeniti. Pa šta da se radi, da čekamo Mesiju? Ne, nego da mijenjamo sebe. Za početak.

Politika je gadna djelatnost. Da bi bio političar potrebno je progutati mnogo gadnih zelenih žaba, što reče Jelušićka koja je tu disciplinu doktorirala, potrebno je nemati individualnost, dalje, nužno je da ljude koje intimno mrziš oslovljavaš  sa “poštovani kolega” i onda možeš biti čovjek sa crvenom kravatom i vizijom. U tu močvaru ne bih zalazio. Ali, pazite, ne moramo biti političari da bi mijenjali stvari. Dovoljno je da budemo građani kojima je preči opšti od ličnog interesa.

Ova nakaradna vlast će otići na prvim narednim izborima i svi to znamo. Na nama je da ih ili pustimo da divljaju pun mandat i tako doprinesemo enormnom porastu mentalnih poremećaja i uništenju države, ili da neizdrživim pritiskom na institucije skratimo ovo iživljavanje društvenog taloga koji se u jednom sumračnom momentu istorijskog potonuća dokopao vlasti.

Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta