Danas je, kažu, Dan novinara?

Piše: Slavko Mandić

Danas je Dan novinara. Čestitaju najviše oni koji su novinarstvu pomogli da se sroza na najniže grane. Osim časnih, koji su rijetki, ova profesija se pretvorila u politikanski brlog čiji je cilj da bez ikakvih argumenata upotrijebi laž kao osnovno sredstvo svoga djelovanja. Napadaju se oni koji nijesu po volji, kleveću i etiketiraju, crta im se meta podlo i bezočno. Neki od njih nijesu mogli da se izbore sa tako žestokim pritiskom, pa su i životom platili naručena medijska spinovanja. I ništa se nije dogodilo.

Odupirao se, rekoh već, onaj manji broj čestitih, ali je trka sa plaćenicima izgubljena mnogo ranije. Onda kada je neko i šakom i kapom dijelio licence onima za koje se unaprijed znalo da su propagandna mašinerija čiji su ciljevi jasno zacrtani a zadaci podijeljeni. Nije se žalio novac ni iz naše državne kase, da se pomognu takvi mediji, a u njima takvi novinari, da im se na taj način stvori podloga za kasnije političko-propagandno djelovanje upereno direktno protiv interesa Crne Gore.

Istovremeno, ono malo domaćih medija, čiji su novinari slijedili državni nacionalni interes, gasili su se jedan po jedan. Za njih nije bilo razumijevanja. Neki nijesu prihvatali mrvice koje su im bacali vlastodršci i dostojanstveno su odlazili u prošlost. Danas u Crnoj Gori ima preko 90% medija iz Srbije, pa nije nikakvo čudo što nam đeca uče tuđu istoriju, uglavnom falsifikovanu i lažnu kad je u pitanju Crna Gora. Razni Pinkovi glasnici, Marićevi hepi novinari, i on lično, Vučićevići i slični na najprimitivniji način lažu o Crnoj Gori i Crnogorcima. A kad bi odgovorili na takvo hajkačko novinarstvo, onda nam domaća „intelektualna“ svijest saopšti da smo prećerali i da moramo da izvještavamo uravnoteženo.

Kada su printani mediji u pitanju, kiosci su okićeni raznim huškačkim Informerima i njemu sličnim, koji najčešće na naslovnicama imaju klasičan govor mržnje, mizoginiju i sve ono negativno što se još nabraja.

Danas je ministarka kulture, kojoj su mediji dati da o njima brine, poslala dirljivu čestitku novinarima. Reklo bi se pozlatiće ih. I hoće neke, bez sumnje.
Treba samo biti na liniji, i onda nema zime. Tu su i benefiti, nagrade, plaćeni programi. Svega ima ako slušaš.

To je za rijetke klasičan vid licemjerstva. Nadajući se da u takve spadam, neću čestitati Dan novinara. A bih rado, da ih ima.
Osim onih rijetkih, kojima danas čestitka nije potrebna.