Utorak, 5 Jula, 2022
Rubrika:

Dan nezavisnosti

Juče je Crna Gora slavila svoju nezavisnost. Ona Crna Gora koja je nezavisnost toliko sanjala i na kraju je izvojevala. Crna Gora koja se nikad nije pomirila s ratovima, masovnim grobnicama i granatama. Sa sveštenicima koji blagosiljaju ubice. Sa sveštenicima, koji umjesto života slave smrt, dok na tenkovima poziraju s mitraljezima i bajonetima. Sa sveštenicima u čijim šakama umjesto Biblije isijava kama.

Piše: Đorđe Šćepović

Juče je Crna Gora slavila. Slavila je nezavisnost. Zapravo, slavila je ona Crna Gora koju su minule dvije godine pokušali da ponize, ponište, umore i sahrane. Na sve moguće načine i ne birajući sredstva. Ipak, nijesu uspjeli u svome naumu. Preživjela je Crna Gora i Nemanje i Murate i Bonaparte, pa i njih. Njih, koje moramo zapamtiti, da nam se ne bi opet dogodili. Još uvijek nije gotovo, ali smo bliži njihovom porazu nego što smo bili juče. A i to što su se dogodili nije sasvim rđavo. Mutne su se vode razbistrile, žito se odvojilo od kukolja, i svako je izabrao svoj put. Svako od nas je izabrao stranu. Ne političku, ne partijsku, već civilizacijsku. Niko nije birao partiju, naime, vrlo je jednostavno: birali smo između svjetlosti i tmine. Zar je moguć bilo kakav izbor? Uzaludni su bili napori da se svaki izbor koji isključuje crne mantije i kanonizovane ratne zločince predstavi kao spašavanje tona kokaina ili hangara duvana. Takvi su, nerijetko, koračali u časnom hodu. Pognute glave i skrušenog tijela sa sve Bogom na usnama. Često bi bili i na čelu kolone, s drvenim krstom i srpskim barjakom u rukama i vidno istaknutom tetovažom crnogorskih bogomolja. Ako vam kažu da ste spašavali bilo koga kažite im da lažu i da je jedino što se spašavalo Crna Gora. Crna Gora izvan tame srednjeg vijeka i izvan blata zlog nasljeđa. I nijesu je spašavale političke partije. Spašavali su je građani. Narod je pak bio na drugoj strani rijeke. Zloupotrijebljen, hipnotisan i obezličen. Glas tog i takvog naroda odzvanjao je iz trbuha popova i političara u službi neke druge zemlje.

Juče je Crna Gora slavila svoju nezavisnost. Ona Crna Gora koja je nezavisnost toliko sanjala i na kraju je izvojevala. Crna Gora koja se nikad nije pomirila s ratovima, masovnim grobnicama i granatama. Sa sveštenicima koji blagosiljaju ubice. Sa sveštenicima, koji umjesto života slave smrt, dok na tenkovima poziraju s mitraljezima i bajonetima. Sa sveštenicima u čijim šakama umjesto Biblije isijava kama. Juče je bio dan svečanosti i dan žalosti. Veselje i korota. Slavili su svi čiji se zdrav razum ne miri s izvitoperenim predstavama o razlogu za slavlje. Ili odsustvu istog. Slavili su oni koji ne mrze Crnu Goru jer je, gle čuda, tranzicija i nekadašnja vlast dovela do propasti Duvanskog kombinata, Oboda, Košute ili Fabrike raketa. Slavili su svi kojima nedostaje izgovor da ne slave. Svi koji nijesu u stanju izmisliti opravdanje za žalost. Juče su slavili ljudi koji ne pristaju na Javni servis u službi crkve i njene ideologije. Ma kako se crkva zvala. Na Javni servis koji promoviše priučene, blagoglagoljive popove koji jednako poznaju i hrišćanstvo i tijelo žene. I jednako hule i na jedno i na drugo. Slavili su svi koji ne pristaju na Javni servis koji se pravda aktuelnošću teme i pravom na drugačije mišljenje. Ako je tako zašto se u studiju Javnog servisa ne govori o pošasti koja razara Crkvu. Zašto se ne govori o pedofiliji u Crkvi, o ratovima koje je Crkva zdušno podržavala i bodrila, a kasnije pravdala i glorifikovala? O ubicama koje je proizvela u heroje? Zašto u studiju Javnog servisa nema porodica zlostavljanih dječaka, ili porodice ubijenog dječaka, za čiju se smrt optužuje srpski episkop Vasilije Kačavenda? Ako je zaista tako zašto u Javnom servisu nema nikog ko bi govorio o svemu tome? Osim popa koji crnogorske heroine zove fašistima, jer njemu, kako kaže, priliči da govori u emisiji, a njima da viču na ulici?! Njemu koji nema problem s fašistima u crkvenom kalendaru. To nam govori onaj isti pop kojeg je gledaocima, kako kažu urednici Javnog servisa, preporučilo pravo na slobodu govora. Slobodu govora koja će nakon njegovog gostovanja ohrabriti i probuditi vulkan mržnje i primitivizma. Mizoginije i nakaradnosti svake vrste. Nije li kratak put od slobode govora do govora mržnje? To je onaj isti pop čije je predavanje o medicini nadahnulo slaboumnu pastvu da krene u lov, na hajku. Hajku na žene koje ne pristaju na takav Javni servis i kolektivnu lobotomiju. Žene koje su sve ovo vrijeme spašavale i spasile Crnu Goru. Nijesu to učinili muškarci, svi oni uparađeni političari, akademici, novinari i kolumnisti. One su bile na ulici, jer one znaju da s Aljehinom šah igrate na šahovskoj tabli, a da sa šovinistima i uličarima bitke bijete na ulici! One su sve ovo vrijeme bile izložene vaskolikoj mržnji otelotvorenoj u vjerujućoj pastvi Joanikija Mićovića. Pastvi koja je ravnodušna na optužbe za pedofiliju i zataškavanje u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Žene-hrabrost koje nikad nijesu tražile priznanje za svoju žrtvu. Lišene taštine i s jednim jedinim očekivanjem – da svojim svijetlom ugase mrak. Da ga pošalju tamo đe i pripada. Stoga, svjestan koliko sam mali spram njih, ovaj tekst posvećujem svim crnogorskim heroinama. Svakoj Aleksandri, Hajdani, Tanji, Ivani, Maji, Žani, Sanji, Snežani, Aidi, Marini, Danici, Jeleni i ostalima kojima priliči da govore i u emisiji, i na tribini, i za katedrom. Njima koje su birale teži put. Umjesto komfora redakcije i televizijskog studija izabrale su prostor na kojem su nezaštićene i izložene istinskoj prirodi lažnih pastira. One su zlo ogolile do kraja. Zato, ne čudimo se ozlojeđenom svešteniku Gojku Peroviću.

To samo strah iz njega progovara.

Najnovije

Ronaldov menadžer razgovarao sa predsjednikom Barse

Nije isključeno da se Kristijano Ronaldo vrati u Španiju. Prema pisanju Asa, Portugalac bi karijeru mogao da nastavi u Barseloni. Naime, Ronaldov menadžer Žorž Mendeš sastao...

Uhapšen zbog prijetnji ubistvom i samoubistvom

Državna tužiteljka Osnovnog državnog tužilaštva u Bijelom Polju, Danijela Đuković je, nakon saslušanja, odredila zadržavanje u trajanju do 72 h osumnjičenom (R.B.), zbog postojanja osnova sumnje...

Tri posade gasile požar kod Dječije bolnice

Ublizini Dječije bolnice u Podgorici danas je oko 14.11 časova došlo do požara, saopštili su iz Službe zaštite i spašavanja. Kako je saopšteno, na prijavljenu...

Samardžić povukao kandidaturu za sudiju Ustavnog suda

Saša Samardžić povukao je kandidaturu za sudiju Ustavnog suda Crne Gore, saopšteno je danas iz parlamenta. Konsultativno saslušanje Samardžića trebalo je da bude obavljeno sjutra,...

Đurović: Pandemija kovida podsjetila na ranjivost ljudskih prava, žene i ovog puta odigrale značajnu...

Predsjednica Skupštine Crne Gore Danijela Đurović koja boravi u Birmingemu povodom održavanja godišnjeg zasijedanja Parlamentarne skupštine OEBS, na poziv predsjednice Odbora za prava žena i jednakost...

Najčitanije

Povezano

Temeljni ugovor s Antihristom

Piše: Đorđe Šćepović Ako nijeste čitali Geteovog Fausta, ili nijeste bili u prilici pogledati neku od pozorišnih postavki, ovih dana mimo svoje volje svjedočite nesvakidašnjoj inscenaciji...

Čovjek pjeva usred rata

Piše: Đorđe Šćepović Ja sam gazio u krvi do kolena, i nemam više snova. sestra mi se prodala i majci su mi posekli sede kose. D. Vasiljev Kad je Dušan...

Pljačkaši grobova

Piše: Đorđe Šćepović U Mostaru je oskrnavljeno Partizansko groblje. Zapravo, u Mostaru je razoreno Partizansko groblje. Uništeno je više od 700 spomen-ploča. Od tragedije i...

Ako otvorimo Balkan zatvorićemo svijet

Piše: Đorđe Šćepović Svakom elementarno inteligentnom biću jasno je da je geopolitika partija šaha nekog Borisa Spaskog i nekog Bobija Fišera. Moguće je i da...

Komentari

2 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
Sara
22.05.2022-10:21 10:21

Dok si piškio u pesku, Milo Đukanović je pomagao vojsku RS, vodio “rat za mir” protiv Hrvata i ljubio ruku Srpskom patrijarhu. U kojoj crkvi su ti se roditelji venčali i u kojoj crkvi si kršten? (ako si uopšte kršten).

B.Zeković
22.05.2022-11:23 11:23
Reply to  Sara

Milo Djukanović nikad nije pomagao vojsku ubica RS i Srbije. Nikad nije vodio “rat za mir”, to ga je vodio lopov i vjernik SPC kojeg sad mazi i pazi Vučić. Milo Djukanović nikad nije ljubio ruku mrskim srpskim popovima, a ovi su ga zbog toga mrzjeli i dan danas beskrajno mrze. Ni u jednoj crkvi mi se nijesu vjenčali ni u jednoj crkvi, a neću ni ja, sve dok ne išćeramo Srpsku okupatorsku crkvu i dođe naša sveta Crnogorska pravoslavna crkva u naš sveti Cetinjski manistir. Krstili su me sveštenici Crnogorske pravoslavne crkve i upisali mi da sam Crnogorac. I… Pročitaj više »