Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
Draga braćo Bošnjaci, želim da vam čestitam 28. septembar, Međunarodni dan Bošnjaka. Nije bilo lako kroz vašu dugu istoriju opstati, istrajati, izboriti se i sačuvati sve ono što vas čini posebnim u kulturi naroda Zapadnog Balkana ali i same Evrope. U vjekovima i godinama koje su bile lomne za vašu nacionalnu, identitetsku, kulturnu, religijsku i jezičku samobitnost uspjeli ste da opstanete i da sačuvate onaj najljepši dio vaše sopstvenosti. U najtežim trenucima vaše istorije ovo je podsjećanje na svijetli datum 27-28 septembar 1993. godine kada je u opkoljneom Sarajevu održan Prvi bošnjački sabor čije istorijske odluke su odredile sudbinu vašeg naroda.
U godinama koje su iza vas kao i one koje su pred vama vi predstavljate itekako značajnu i dragocjenu zajednicu koja je svojim djelima, humanošću, čovječnošću i idealima nadmašila mnoge druge narode i zajednice. Danas pred novim izazovima koji su prisutni u Evropi i svijetu Vi morate da sačuvate sve one vrijednosti koje čine vaš nesalomivi duh u izgradnji jednog ljepšeg, boljeg i pravednijeg društva. Biti Bošnjak znači biti ponosan na sebe na svoje korijenje, kulturu, maternji bosanski jezik i istoriju. Vi ste se i u najtežim vremenima poput Fenixa iznova izdizali gradili i izgrađivali svijet u kome treba da se poštuju i uvažavaju naše različitosti, jer bez takvog odnosa nema ni naprednog društva. Sandžak je dragulj koji nas sve zajedno vezuje i spaja a Bosna vaša matica je vaše izvorište vaše vrelo sa kog su vodili svi i karavanski i muhadžirski ali i sudbinski putevi. Oni koji su željeli od vas napraviti robove, podanike i sluge i asimilovati vas odavno su završili na mračnim stranicama svjetske istorije. Danas su Bošnjaci jedan od stubova Zapadnog Balkana pa i šire. Želim vam iz dubine duše i srca čestitati vaš nacionalni Dan Bošnjaka, nek moja čestitka bude samo jedna u nizu puna topline i poštovanja. Kako je jednom lijepo rekao Alija Izetbegovića u svom govoru u sarajevskoj zetri 2002 godine: ,,Čuvajte i očuvajte svoju naciju i ime Bošnjak vjeru i tradiciju. Gubitak identiteta plaća se ropstvom i poniženjem. ”
Za dan vašeg nacionalnog praznika, poklanjam vam moju pjesmu:
SANDŽAK JE TO
Sandžak je regija
koja je svojim bogastvom
vezivala narode kroz vjekove.
Prešli su težak put bili su
robovi i gospodari.
Raskršća vode ka
Sarajevu, Beogradu,
Skoplju, Prištini
Istambulu.
Karavani su prolazili
noseći teret epoha
u bisagama fermani
za nepokorne i nepokorene.
Osvajači od istoka do zapada.
Pešterski snjegovi im
zametnuše tragove.
Novi Pazar i Stara čaršija
sakrivaju Amir agin han.
Šerbet i kafa.
Pogledi begovih šćerki
novog zemana sa prozora
sakrivene na putevima svile.
Šaban Šarenkapić piše svaki dan
nostalgija insana u stihovima.
Tajne su mnoge a riječ samo
jedna
Sandžak je to.