Dajkovića pod hitno na crkveni sud ili mu dati blagoslov da se ženi

Piše,

profesorica i građanska aktivistkinja Maja Miličković

Povodom slučaja Dajković koji je postao interesantan za društvo i Srpsku pravoslavnu crkvu u cjelini uputila sam pismo Njegovom preosveštenstvu episkopu budimljansko-nikšićkom gospodinu Joanikiju koji je i administrator Mitropolije crnogorsko-primorske:

Vaše preosveštenstvo,

Pravoslavac iz Podgorice Vladislav Dajković posljednjih mjeseci je politički i vjerski aktivan u Nikšiću gdje se, u ovu nedjelju, 14. marta 2021. godine održavaju izbori za Skupštinu opštine. Aktivan je na društvenim mrežama na kojima su naročito prisutni mladi ali i mediji koji prenose interesantne objave, bez obzira koliko su one u skladu sa vjerovanjima Pravoslavne crkve. Iako je mlad čovjek i možda bez dovoljno iskustva u raznim iskušenjima, Dajković za sebe, kroz svoje javne, najčešće, video objave, tvrdi da je dosljedni pravoslavni vjernik koji se i žrtvuje za opstanak i širenje pravoslavlja, posebno svetosavlja u Crnoj Gori.

Juče, 8. marta 2021. godine, u Crnoj Gori je obilježen Međunarodni dan žena, svjetovni praznik koji i nema puno dodira sa pravoslavnim običajima. Dajković je i to iskoristio za promociju političkih partija koji podržavaju Srpsku pravoslavnu crkvu u Nikšiću predstavljajući sebe ne samo kao velikog kavaljera nego i kao potentnog, seksualno zrelog i zdravog muškarca, sposobnog i odlučnog da, i prije braka, brine o budućnosti loze Dajkovića (potomstvu).

Vjerujem da je njegov javni video zapis mogao da povrijedi mladu ženu sa snimka i njene najbliže, čak ako je to sve bila i gluma u propagandne svrhe. O tome treba oni da razmišljaju i govore, ali meni nije bilo prijatno da odslušam rečeno kao ni da pročitam njegova današnja opravdanja koja su opet, u svemu, protivna svim pravoslavnim vjerovanjima ali i građanskim vrijednostima. Intima dva ljudska bića ne treba da bude u javnosti. Video postupak Dajkovića je preskupa cijena za njegovu buduću karijeru, kojom je plaćeno i opravdano ne samo rušenje ugleda Srpske pravoslavne crkve već i degradiranje mlade žene, do koje mi je stalo jer je, zbog ljubavi prema muškarcu, postala dio političke propagande.

Da budem jasna, građanski ne osuđujem Dajkovića. Građanski, zbog svog stila života, on ne podliježe odgovornosti, niti osudi bilo koje vrste. Seksualni identitet i seksulani odnosi su sastavni djelovi bića svake osobe. Dajković tvrdi da je veliki vjernik i često se stvara utisak da govori i u ime Crkve ili je pod njenom zaštitom i podrškom. Biti licemjeran je stvar ličnog izbora.

Dajković je nekako, nesvjesno, u ovoj priči ispao i hrabar jer je javno progovorio o nečemu o čemu se inače, posebno danas, ćuti: da postoji ozbiljna hipokrizija kod vjernika (ne samo zbog tjelesnog opštenja i pohote koja se uveliko upražnjava) u svim oblastima života koji se u suštini ponašaju drugačije od onog kako Srpska pravoslavna crkva kaže da treba. Odgovornost je na Vama da zaustavite hipokriziju u Crkvi, da svojim nečinjenjem potvrdite da Srpska pravoslavna crkva nije vjerska zajednica koja baštini stvarno pravoslavlje već da je politička i propagandna mašina koja širi licemjerstvo ili da Crkvu prilagodite savremenom trenutku i potrebama, pa i tjelesnim, onih koji tvrde da su vjerni.

Sa stajališta čisto pravoslavnih kanona postupak Dajkovića je veći i teži grijeh od izglasavanja prvobitne verzije Zakona o slobodi vjeroispovijesti, decembra 2019. godine. Tada su iz pravoslavne vjere izopšteni svi poslanici koji su za taj zakon glasali.

Zato, u ovoj situaciji kao episkop i administrator Mitropolije crnogorske primorske nemate puno mogućnosti ukoliko želite da zaštite ugled Srpske pravoslavne crkve i pomognete mladiću koji je javno priznao da i pored toga što je vjeran praktikuje intimne odnose prije braka.

Razmotrite da li slučaj Dajković zaslužuje da se izvede pred Eparhijski crkveni sud kako bi mu se sudilo zbog krivice koja može da povlači isključenje iz crkvene zajednice na neko vrijeme ili konačno. Stoji i opcija da mu se ne dozvoli pričešće. Treća opcija (možda i najplemenitija) je da pomognete Dajkoviću da se pokaje i ponovo rodi i da poštovanjem Božjih zakona izgradi ovozemaljsku sreću i da napokon, kao vjernik, bude u suživotu sa Bogom. Da mu naložite da odmah, bez oklijevanja, a prije nikšićkih izbora i zbog budućnosti Nikšića i Dajkovića, sa izabranom osobom pođe u crkvu po Blagoslov Božiji. Po stupanju u brak, Dajkovića bi trebali podučiti da praktivanjem tjelesnih potreba izvan blagoslova Crkve može doći do društvenih izopačenja i duševnih oštećenja i da posebno vodi računa o osnovama socijalne koncepcije Ruske pravoslavne crkve.

Imajući u vidu Ustav Srpske pravoslavne crkve očekujem u tom pravcu Vašu punu podršku i zastupništvo.