Da se govor naški ne zaboravi

U okviru Dječije nedjelje, na poziv učiteljice Mirjane Ilić i kolektiva OŠ “Narodni heroj Savo Ilić “ iz Dobrote, danas je kotorska pjesnikinja Dubravka Jovanović učenicima četvrtih razreda ove škole održala čas na temu Bokeljski jezik, tradicija i ljepota starog govora u Boki Kotorskoj. 

“Evo sam vam arivala, ja i vapor u porat danas”, obratila se pjesnikinja djevojčicama i dječacima i njihovim učiteljicama Mirjani, Danijeli i Mileni na početku ovog zanimljivog i nadasve korisnog druženja, uz riječ staru, riječ zlata vrijednu.

“Jezik moje poetike, naš bokeški, (iako je pravilno bokeljski), ali danas nećemo o gramatici, književnom jeziku dijalektologiji i akcentologiji, već o autentičnom, narodnom jeziku, ili jeziku iz naroda, koji obiluje arhaizmima, romanizmima i iskrivljenim italijanizmima venecijanskog dijalekta, kojima govore vaše babe, tete, dondovi, komšije a koji se, na žalost, sve više gubi i nestaje.

To jezičko blago neprocjenjive vrijednosti sačuvala je prof Vesna Lipovac Radulović u dvijema svijim knjigama, podsjetila je Jovanovićeva.

“U mojiom knjigama želim da sačuvam te stare ure Kotora i Boke Kotorske, njegove otmenosti, ljudi i običaja-užanci, kroz nostalgiju, ali i vesele note sa kojima pjeva moj grad”, kazala je radoznalim mališanima naša poetesa, sa kojima je od prvog minuta ostvarila izvanrednu kominukaciju.

U opuštenoj interakciji, pjesnikinja je odgovarala na brojna pitanja ali više i sa posebnim zadovoljstvom slušala  njihove primjere, kojima su pokazali zavidan stepen interesovanja i poznavanja govora koji se sve više gubi i nestaje u vremenu novih tehnologija i ostalih uticaja.
Đaci su se utrkivali da dokažu kako znaju što je pirun, pjat ili koltrina, šugaman, petrusin. Što znači šufigat što su antike tarace, što je vapor a što porat.

“Moj drug se zove Petar”, ali kad se sa njim zezam zovem ga petrusin kazao je jedan simpatični dječak.
“Meni moja baba iz Perasta kaže : ajde mali, ofregaj tu taracu što si je ošporkao”, riječi su Nikolasa a Uroš je navodio svoje izraze i primjere koje doma sluša svakodnevno od mame koja se takođe zove Dubravka, kako je kazao.

Kjara i Tamara su se do neba iznenadile kada su čule da je pred njima pjesnikinja koja je napisala karnevalske pjesme koje oni pjevaju na svim pučkim manifestacijama,  pa je tekst pjesme  “Svi na fešte” danas ponovo oživio njihovim glasom, uz poznate note koje prate ovu popularnu kotorsku besmrtnu pjesmu.

Takođe znaju naizust Bokeljsku noć Maje Perfiljeve, čije stihove su recitovali a refren pjevušili.

“Bokeški jezik, na žalost ,u dobrom dijelu nestaje, a svojevrsni je pečat kraja ovog i njegovih ljudi, običaja i mentaliteta. Ali zato, ato dok je vas i vašeg poznavanja divnih i toplih riječi starinskih, ne zebem za njihovo trajanje”, poručila je Dubravka.
Ona je podsjetila i na proučavanje crnogorskih govora i bilježenje Vuka Karadžića koji je prvo počeo od Kotora i Boke.

”Na samo par kilometara, ili morskim putem od obale do obale, bilo je razlika u akcentu, muzici, izgovoru pojedinih riječi.

Ostavio je tada vrlo zanimljive podatke o nekim bokeškim govorima. Stanje koje je Vuk tada zabilježio nije ni približno današnjem. No na osnovu tih podataka možemo samo nagađati koliko je jezičko bogatstvo u međuvremenu nestalo i utopljeno je raznoraznim jezičkim standardizacijama koje su vršene izvan ovoga prostora.

Interesantan je još jedan Vukov podatak, koji se odnosi na govor Boke Kotorske.

“Dobrota se počinje od samoga Kotora, tako da čovjek koji nije odande ne može znati koje su kuće dobrotske koje li su kotorske, pa Dobroćani sasvim drugačije govore nego Kotorani. Iz Perasta u Risan nema više od jednoga sahata, a u govoru je veća razlika između Rišnjana i Peraštana nego između Negotinaca i Trebinjana. Prčanjane i Dobroćane razdvaja samo otoka preko koje se dozvati može i u Kotoru se svaki drugi dan na pazaru miješaju, pa opet vješt čovjek svakoga od njih dok progovori može poznati iz kojega je mjesta”, pisao je Vuk.
Drugi veliki proučavalac crnogorskih govora Dubrovčanin Milan Rešetar u dvijema svojim monografijama o štokavskim govorima i njihovom akcentu, posvetio je posebnu pažnju bokeškim govorima i govorima u lovćenskome zaleđu., podsjetila je Jovanovićeva učenike dobrotske škole.

Ona im je za kraj spontano podarila stihić koji glasi:

U srcu mi danas s vama poetska je ptica
Zato svima od mene velika petica!