Da odu ovi, pa kako nam poslije bude

Piše: Slavko Mandić

Je li ovo svijet poludio ili je ludilo privilegija naših naroda i narodnosti? Ima tu od svega po malo, ma ipak je jedno od svjetskih čuda kad vas ubjeđuju da je SNP partija evropske provenijencije, tačnije izvor iz kojega proističe civilizacijska vrijednost. Pa je zbog takvih referenci zapad odlučio da sa njima Dritan gradi crnogorsku demokratiju, dajući im pravo da uslovljavaju ko može a ko ne u buduću manjinsku vladu. Njima koji su sa svojim koalicionim kolegama napravili Crnoj Gori toliku štetu da će joj oporavak duže trajati od ovoga izazvanog pandemijom koronavirusa. Partiji koja je crnogorske interese podredila srbijanskim, uvjeravajući Crnogorce da oni nijesu ništa drugo do najčistiji Srbi. Njima koji su crnogorske vjerske objekte, crkve i manastire i ogromno materijalno bogatstvo predali u ruke Srbiji, i tako bukvalno učinili sraman čin veleizdaje.

A Ustav Crne Gore je definisao što to znači i kako se kažnjava.

E pa sad ti takvi treba da određuju ko može u vladu a za koga su njena vrata zabravljena za navijek. Čudo velje!

Snažan uticaj inostranog faktora opredijelio je ovu velikosrpsku trodecenijsku partiju, kojoj je Crna Gora kost u grlu, da glumi naprasno ljubav prema državi, ali kad progovori njen šef Joković i zakune se Srbiji da će odraditi zadato, onda je jasno što možemo očekivati od šestomandatnih SNP kadrova u nastavku. Ako ne od svih, a ono od većine svakako. Zbog dnevnog propadanja i štete koju bi i Amerika teško podnosila, moralo se prihvatati neprihvatljivo, kako bi popovska vlada konačno otišla u prošlost. Bilo bi bolje da je u kompletu, što će reći zajedno sa Abazovićem, kojega će Crna Gora pamtiti kao zlo proljeće u kojemu je umiralo svako pregnuće i gasio se teško sticani prosperitet.

Sa Dritanom nijesu htjeli ostali iz redova njegovog anticrnogorskog saveza. Nijesu mu vjerovali, jer ko jednom izda, sigurno će opet. Dritan je to uradio Crnoj Gori pod plaštom navodne borbe za vladavinu prava i definitivnim obračunom sa organizovanim kriminalom. Od toga nije bilo ništa, i neće biti sve dok ovaj nečiji politički mamac ne saopšti javnosti ko mu je nudio 21 milion da ne podrži klerikalce i ne dozvoli bradatim mantijašima da rukovode antifašističkom Crnom Gorom. A taj koji će śesti na prvi vladin škanj, nezasluženo, zatvarao je oči pred gašenjem kompanija i fabrika, pred ćeranjem značajnih investitora, bezočnim zapošljavanjem neznavenih rođaka i partijskog polusvijeta, davanjem otkaza uspješnim. On je najodgovorniji što se ova pošast dogodila Crnoj Gori, i da ima prava i pravde, pored brojnih drugih razloga, odgovarao bi i zbog toga. Pa i pored očiglednosti od koje boli glava, ovo je bolja varijanta od jednogodišnjeg kleroekspertskog provizorijuma. Ako ništa drugo, neće više u njoj biti takvih grande štetočina kakvi su Milatović i Spajić. Ni Bratićke a ni Borovinić-Bojović. Ni nečesovog Stijovića a ni onog iz urbanizma kojemu ni sin, kako reče, nije rod, ali jeste kuća bez dozvole. Neće biti ni izvjesne Injac a ni amerikanizovane Srzentić, koja je za Evropu ali preko popova, ako ne smeta.

A smetalo je, jer je bilo jasno svakome kakav jad takva kombinacija čini Crnoj Gori.

Biće u vladi i po neki Crnogorac. Koliko se god trudio Dritan da ih potpuno izopšti, nije mu se moglo. Milo mu to nije dozvolio. Zajedno sa manjinskim predstavnicima, čiji su pojedini lideri za ponos a neki nijesu ni blizu, biće to bastion zaštite i garant koji neće dozvoliti velikosrpskom hegemonu da nastavi zlodjela Krivokapićevih kvazi eksperata. Dok se čeka da finalni proizvod mukom skrpljene vlasti pokaže na djelu koliko je opravdan opšterdržavni nespokoj, dotle mandatar već krčmi silu koju vlast daje. Na um mu je pala potreba da još jednom kazni Cetinjane, nagovještavajući kroz neke koji su mu vjerni dok god bude vlast, neophodnost proglašavanja teroristima belvederskih sudionika odbrane časti Crne Gore, tokom sramnog ustoličenja nedostojnog Jovana Mićovića, kojima zakon treba da odredi istorijsko mjesto. Takva namjera nije ništa drugo do sramni pokušaj da se satre crnogorska čast i dostojanstvo, hrabrost i odanost državi. Na mirne proteste jednom je udario čim je god mogao. Krvarili su Cetinjani. On bi da tako bude ponovo. Ali, zalud mu naum. Neće moći jer je Belveder tekovina u koju je zaklet svaki Crnogorac i bliski mu prijatelji svih vjera i nacija. Belveder je simbol odbrane za Crnogorce i srama za one koji su na Cetinje navirali snagom gole sile i kriminala koji je branio „čast“ nedostojnog i njegovog šefa Prleta.

Abazović je srećan što se, kako je kazao, suzbija šverc cigareta na svakom koraku. Potpreśednik Vlade i budući premijer, koordinator bezbjednosnih službi ni slovo da prozbori o onome što naočigled svih čine njegove kolege. Zanimljiva je i čestitka policiji URINOG potpredsjednika Filipa Adžića koji otresito i ponosito saopšti da Crna Gora više neće biti sigurno utočište ni za jednog kriminalca.

Ma nemoj, URINA uzdanice. A ove oko tebe ne vidiš? Neće biti. Ipak je najvažnije da ovi odu. A sa ovima koji dođu, ćeraćemo se u nastavku. Neće ni oni dugo. Znajući mnoge, o jadu će se zabaviti.