Da nas ima, njih ovakvih ne bi bilo

Piše: Slavko Mandić

Helikopterski ustoličen šef crkve Srbije u Crnoj Gori Jovan Mićović, prekriven crnim plaštom od ispreplijetanih čeličnih žica koje fišek ne probija, sa Prletom Perićem, komandantom sveukupne srpske crkvene brigade, uskočio je u dobro čuvani Cetinjski manastir od strane bjelosvjetskih kriminalnih žbira. Od tada se ne pojavljuje među cetinjski narod, iako je, zahvaljujući pojedinim „zakletim“ za Crnu Goru, postao vlast u prijestonom gradu. Ali ga ima putevima kroz utrobu zemlje, onom devetom serpentinom koja izvire pravo u budvanske opštinske kamare. Tamo je stigao uz asfaltiranu podršku kamionskog šerifa i, kao vrli politikolog vjerske politikologije, sastao se sa vladinim povjerenicima za pitanje unakažene svete Guče, nekada poznatije Budve, prijestonice crnogorskog turizma. Crni mantijaš je, nakon uspješnog djelovanja po pitanju ubrzane proizvodnje đece, razumije se srpske, kako bi se povećao natalitet ovog naroda, na opšte zadovoljstvo nadaleko čuvenog Mickeja, koji je Jovana lično zamolio da se uključi u rješavanje uvećanja populosa, nekim čudom pozvan da ekspertskim činodejtvovanjem vrne u opštinu išćerane (ne)narodne tribune.

Što je Jovan šaputao vladinim ”ekspertima”, povjerenicima od integriteta, i da li u toj besjedi ima slova o izbornoj pripremi u režiji popova, nije poznato, ali jeste da je susret ciljao nešto što na to liči. Jer, što će pop u opštinu? Ništa, ukoliko nije pozvan da čini svašta. A ima elemenata da je ovaj rođen za tako nešto. To mu garantuje i pratnja, koja može da čini po zgradi lokalne samouprave što god hoće, iako je iz nje zvanično išćerana voljom naroda.

O tome ćute istorijski intelektualci, grandonevladini, a nijesu mnogo zainteresovani i mnogi drugi. Da se popu ne zamjere. Je on ima kletvu kojom će na neistomišljenike svom žestinom. Etika ne dozvoljava da izgovorimo ni jednu jedinu, kao primjer makar, jer je u direktnoj suprotnosti sa razumijevanjem ljudskih civilizacijskih vrijednosti. A popovi, po pravilu, odavno ne propagiraju vjeru i božje zapovijesti, ne šire ljubav i slogu među ljude, jer su razumjeli da im politika donosi nesanjano bogatstvo. Zato đipovi i ogromne palate, srebro i zlato i sve što uz to ide. Njima se tolerišu nepočinstva. Ne kažnjavaju se za dokazanu pedofiliju. Čak se nagrađuju i stavlja im se ordenje na ošporkane prsi.

To tako hoće vlast. Ova koja zulum čini po Crnoj Gori je načinjena u njihovim odajama. Uzimala je koliko joj je trebalo, pa otuda odgovor što će Jovan od propelera u budvansku opštinu. Oće vlast, misleći da mu pripada i da je može kupiti.

A možda i može. Ako i slova istine ima u audio snimku o navodnoj kupovini glasova u Ulcinju na ponovljenim izborima u mjestu čiji je rezultat mogao da odredi ko će vladati našim najjužnijim gradom u narednom četvorogodišnjem mandatu, onda je to najbolji dokaz u što smo uvaljeni. Istina će naći svoj put do javnosti. Viđe će se kad se malo strasti smire. Dobro je da se rezultat nije naprasno promijenio pa da oni koji su glasali za jedne prije dvije neđelje, sad za druge budu. Bila bi to bruka koja ostavlja duboki trad. Teško bi se mogla izbjeći krivična odgovornosti na koju pozivaju mnogi po društvenim mrežama, insistirajući na potrebi da se sve temeljno ispita. Jer, bez obzira da nemamo dokaza još što se tačno dogodilo, ovđe je sa đavolom neko kašu mutio.

Opet uslovno, jer dok se istina ne sazna ćutanje je zakon, pod uslovom da oni koji trebaju da ispitaju slučaj u potpunosti to zaista i čine. Ako se pokaže da je tačno što je objavljeno, kako će onda mandatar da predlaže vladu? Može li se zarad većeg interesa prećutati ova prilično monstruozna istina? Ako može, kojim to putevima idemo i je li nam ambis, ovakvima kakvi smo, prije spas nego propast?!

A kakvi smo najbolje se vidi kako gotovo ćutke posmatramo što nam čine srpsko-ruski mediji koji se emituju u Crnoj Gori bez ikakvih problema i ograničenja. To što lažu na kila  bi nekako i odćutali. Ali direktne uvrede na račun države i Crnogoraca ne smiju se prećutati. Da je države, tako bi i bilo. Znali smo da ekspertska vlada u odlasku neće prstom mrdnut (v je malim slovom, jer ovoj to jedino priliči). Agencija za elektronske medije ne treba da čeka da se nerazumni urazume. Njima na pamet ne pada da to učine. Zato ona mora da skloni iz etra sve one medije koji vrijeđaju Crnu Goru. To važi i za Srpsku tv u Crnoj Gori zbog toga što je u emisiji „Novi Sputnjik poredak“po ko zna koji put brutalno napadnuta Crna Gora. AEM mora da je zatamni i na taj način zaustavi zagađenje crnogorskog medijskog prostora.

Vlada ćuti jer sprovodi interese rusko-srpske politike. Mlada ministarka Srzentić se kočoperi ali, s kim si onakav si. Prljavi Raša tudej i Sputnjik spokojni u svom gliboču, da spokojniji ne mogu biti. Agencija će upozoravati. Gledaće i ocjenjivaće program, a biće naposlijetku, slijedeći dosadašnja iskustva: izio vuk magarca. Naravno, ćutaće visokoplatežni i na lažotine nekave uniformne minijature, iskomplesiranog ljudskog poluproizvoda, ljigavog idiota sa titulom profesora geopolitike iz Beograda, Srđana Perišića, koji je na Srpskoj televiziji negirao nacionalni identitet Crnogoraca. Kao i drug mu po idiotizmu, učitelj Jovana od livadskog heliodroma, i on odrađuje za nešto zašto mora. Jer, koliko je god glup, nije toliko da ne zna da je to što zbori laž. Ali mnogi kojima se lažov obraća, to ne znaju. Kako bi i znali, kad su jedva opismenjeni.

Da smo država, znali bi mi što nam valja činiti. Tome štakoru bi bilo zabranjeno da uđe u Crnoj Goru a toj TV da emituje program na našem prostoru. Jer mi imamo đecu i unučad. Želimo da žive u državi u kojoj se uči ljubav, međuvjerski i međunacionalni suživot i širi bratska sloga. U kojima nema kletvi ni tenkova i topova, raketa i Putinovih zločina nad prijateljskim nam ukrajinskim narodom.

Od nas zavisi!

Nema razloga više da čekamo.