To samo kod nas može. Državno preduzeće Regionalni vodovod Crnogorsko primorje, bez koga ne bi bilo turizma na Crnogorskom primorju a građani bi u 21. vijeku bili žedni. Blokiran je račun ovog preduzeća za 12 miliona eura od 14. avgusta 2018. godine. Punih 200 dana traje neravnopravna borba koju, u goloj borbi za opstankom svojim i crnogorskog turizma, vode zaposleni ovog preduzeća.
Tako je mislio Apelacioni sud koji je prihvatio odluku Međunarodnog arbitražnog suda Međunarodne trgovinske arbitraže (MTK) u Parizu i presudio u korist austrijske kompanije, birajući od dva moguća rješenja ono koje ide u susret “tendencijama u uporednom arbitražnom pravu” i primjenjujući takozvanu opciju “spašavanja” nepotpune arbitražne klauzule.
Projekat koji je promijenio Crnu Goru i bez koga ne bi imali preko milijardu eura prihoda od turizma, domaćom pravnom pameću, doveden je pred provaliju. Apelacioni sud je to uradio i pored činjenice da je Privredni sud četiri puta odbio da prizna odluku arbitražne institucije, jer u ugovoru nije navedeno pred kojim će sudom eventualni spor biti rješavan, dakle u kojem se MTK uopšte ne pominje, ali je Apelacioni sud odbio tri njegove odluke, a četvrtu preinačio, presuđujući u korist Štrabaga i stavljajući tačku na višegodišnji spor između crnogorskog državnog preduzeća i austrijske kompanije.
Regionalni vodovod Crnogorsko primorje je uložio žalbu Ustavnom sudu koji je usvojio i ukinuo rješenje Vrhovnog suda iz 2018. godine i vratio mu na ponovno odlučivanje zahtjev za reviziju odluke Apelacionog suda.
Valjda je dovoljan pomen imena austrijske kompanije Štrabag pa da jedan dio domaće pravne pameti prihvati sve što dolazi sa te strane. Bilo pravno valjano ili ne. Važno je da je Štrabag tužio a naši će da presude našem razvojnom projektu vrijednom vijeka, onako po pretpostavci. Valjda pojedinci misle da je Crna Gora bogata i da joj može biti da plati 12 miliona tuđe gluposti.
Podsjetićemo da je Štrabag firma koja radi mnoge investicione zahvate u Crnoj Gori. Jedan od takvih zahvata je kotorski tunel Vrmac. Rekonstruisani tunel Vrmac, koji povezuje Kotor i Jadransku magistralu, otvoren je za saobraćaj u maju 2007. godine. Koštao je oko 11 miliona eura. Izvođač radova na sanaciji i rekonstrukciji tunela bio je Strabag. Tunel je danas u brojnim problemima a nikada nije tehnički primljen. Kako to tumači naš pravni sistem? Nije to jedina dodirna tačka ove čuvene kompanije i naše savijene kičme. Ili je u pitanju nešto drugo?
A evo i jednog primjera koji prenosimo radi čiste ilustracije:
Gradnja HE Vranduk: Strabag dužan Elektroprivredi BiH isplatiti 5,7 miliona eura
Prema presudi suda u Beču, Konzorcijum “Strabag AG/Končar” s kojim je Elektroprivreda BiH zaključila Ugovor o izgradnji Hidroelektrane Vranduk, dužan je po osnovu bankarske garancije za dobro izvršenje posla Elektroprivredi BiH isplatiti 5,74 miliona eura sa pripadajućim naknadama.
Eventualna žalba ne odlaže izvršenje presude i njena realizacija se može očekivati u narednom periodu, saopštiili su.
“Presuda suda u Beču pred kojim vodimo spor sa Konzorcijem Strabag AG/Končar, nikako ne znači odustajenje od arbitražnog postupka pred Međunarodnim arbitražnim sudom u Briselu. Elektroprivreda BiH nastavlja ovaj proces”, navodi izvršni direktor za kapitalne investicije Elektroprivrede BiH Senad Salkić, saopšteno je iz Službe za komunikacije EPBiH.
Strabag” je pokrenuo spor pred Međunarodnim sudom za arbitražu Mađunarodne trgovačke komore (ICC) zbog, kako su ustvrdili, neispunjavanja ugovora u vezi sa izgradnjom HE Vranduk.
Ugovor s konzorcijem Strabag za izgradnju HE Vranduk potpisan je početkom 2016. godine, ali je, nakon pripremnih radova i najave izgradnje, došlo do obustave radova, budući da je austrijska građevinska kompanija tražila još pet mil KM koji su se pojavili kao dodatni troškovi u izgradnji.
Elektroprivreda nije na to pristala, nakon čega je Strabag zaustavio radove. Kasniji pokušaji nagodbe nijesu uspjeli, a Strabag je pokrenuo postupak arbitraže.
Prema najnovijim informacijama, sve izgrađeno na mjestu hidroelektrane Vranduk sada ova kompanija mora vratiti u prvobitno stanje.
Razlog odluke leži u činjenici da je Evropska banka za obnovu i razvoj odlučila da je obustava radova i vraćanje na prvobitno stanje najbolje rješenje zbog toga što je Strabag izašao iz projekta, a Euro-asfalt i Končar nisu uspjeli promijeniti stavke ugovora kod EBRD-a i nastaviti radove.
Spor u ovom projektu tako će se nakon svega rješavati u Parizu, gdje je sjedište Međunarodnog arbitražnog suda.
Ovo je primjer na koji treba da se ugledaju oni koji donose odluke na štetu Crne Gore i naše razvojne politike. Ovoga puta, vjerujemo, za dlaku smo izbjegli katastrofu.
Da li neko o tome razmišlja? Ako ne, onda je potonja ura!
A DA POPISEMO IMOVINU SUDIJA APELACIONOG SUDA.Da,da kao Strabag je cuven po tome sto sve poslove zavrsi po ugovoru i kako treba.Dalje je poznat i kako nikad ne podmazuje arbitre,sluzbenike,sudije…zato su iz svake normalne zemlje istjerani i ne mogu ni da pomisle da konkurisu za posao,a ne da se ovako ponasaju.Iz mog iskustva,iako ne znam detalje,vjerovatno ovaj put nisu imali “adekvatnog partnera” u RV da podjele to sto su mislili da ukradu od gradjana CG,pa onda im nastala frka.Nisu ovo jedini primjeri njihovog “uspjesnog” poslovanja u Cg.Izgleda BiH pravosudje i zakonodavsto se izdiglo iz reginalnog pravosudnog otpada. Ina kraju jedan… Pročitaj više »
A DA POPISEMO IMOVINU SVIH SUDIJA APELACIONOG SUDA U CG.Da da,kao Strabag je cuven po tome sto sve poslove zavrsi po ugovoru i kako treba. Dalje, poznat je i po tome sto nikad ne podmazuje arbitre, sluzbenike , sudije…pa zato su istjerani iz svake normalne drzave i ne mogu ni da pomisle da konkurisu za neke radove , a kamoli da se ovako ponasaju. Iz mog iskustva iako ne znam detalje, vjerovatno nisu imali “ADEKVATNOG PARNERA”u R. Vodovodu da podjele to sto su su mislili dodatno da ukradu od građana CG, pa onda im nastala frka. Ali kuku nama, evo… Pročitaj više »