Piše: Rajko Cerović
Da li bi, da se znao položaj Crnogorske pravoslavne crkve u istoriji, bilo militantnih litija u kojima se uz samo tuđe zastave i druga tuđa znamenja, eksplicitno prijetilo građanskim ratom i istrebljenjem „nevjernika“ pod kojima su podrazumijevani nacionalni Crnogorci?
Da li bi crnogorskim varošima i drumovima danonoćno odjekivao fašistički urlik: Ne damo vam svetinje? Da li biše crnogorski hramovi, groblja i drugi dragocjeni spomenici crnogorske kulturne baštine bili baš toliko otuđeni i oteti od naroda kao danas?
Da li bi svako okupljanje navodnih vjernika Srpske pravoslavne crkve u Hramu Hristovog vaskrsenja u Podgorici, uz desetine tuđih zastava i baš ni jedne crnogorske, stalno bio zahtijevan progon i uništenje većinskog naroda u Crnoj Gori?
Da li bi, još od prvih nagovještaja vlasti da žele da usvoje Zakon o vjerskim slobodama, odnosno pravima vjerskih zajednica, došlo u Kotoru ili drugim crnogorskim gradovima do onolikih tenzija da je fizički prijećeno poštovaocima i pristalicama obnovljene Crnogorske pravoslavne crkve? Da li je samo prisustvo policije spriječilo sukob?
Da li bi, konačno, da nije svakodnevne otrovne djelatnosti Srpske crkve u Crnoj Gori došlo do enormnog rasta raznih Mandića, Kneževića, Radunovića, Danilovića ili Jokovića koji se, uz njihovo podrazumijevajuće i ničim ugroženo pravo da se nacionalno izjašnjavaju kako hoće, otvoreno ponose činjenicom da nijesu Crnogorci? Otkud tolika militantnost u međunacionalnim odnosima kad Crnogorci nikome ne prijete i zalažu se nedvosmisleno za građansko društvo?
Da li bi, da se išta znalo o istorijskim zaslugama Crnogorske autokefalne crkve za crnogorsku državu i narod, desilo ono militantno nasilničko ponašanje vlasti prema nedužnom narodu prilikom ustoličenja mitropolita tuđe crkve na Cetinju? Da li bi u samom manastiru, a da ne govorimo u nekoliko crnogorskih gradova, spremno čekala armija kriminalaca da krvoločno kidiše na zna se koji narod? Koliko je samo belvedersko cetinjska orgija policije protivu demonstranata koji su branili obraz Crne Gore i dostojanstvo Cetinjskog manastira, mirisala na krvoproliće koje je dio vlasti bio ukalkulisao kao predviđeni finale čitave operacije vođene izvan Crne Gore?
Da li bi, u slučaju da građani Crne Gore imaju elementarnu predstavu o ulozi Crnogorske samostalne pravoslavne crkve u ukupnoj istorijskoj sudbini crnogorskog naroda i države, bilo pripremljeno tajno potpisivanje takozvanog temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom koji, dobro skrivan od javnosti Crnoj Gori sprema omču oko vrata?
Da li bi, da opet građani Crne Gore imaju elementarna saznanja o svojoj crkvi, bio i teorijski moguć predsjednik države koji je ne samo spreman da temeljni potpiše, nego i da nema baš nikakvu predstavu o veleizdaji kao krivičnom djelu?
