Ćute kolektivi škola nad besprizornim ćeranjam njihovih direktora

piše Slavko Mandić

Valjda je sada konačno svakome jasno da Vesna Bratić, koja sebe s ponosom naziva ženom četnik, nije postavljena na mjesto ministarke četiri ministarstva s namjerom da unaprijedi sistem. Njen zadatak se prvenstveno odnosi na sistematsko urušavanje dva najznačajnija ministarstva svake države, pa i ove naše koju aktuelna vlast svojim činjenjem svakodnevno urušava i vodi u propast i beznađe. Radi se o ministarstvima kulture i prosvjete. Resorima na čiji udar se lomi kičma državi, što je danas i realizacija postavljenog zadatka. Teško da bi se neko drugi ko nema kvalifikacije slične ideološko-političko-vjerskim kojima raspolaže žena četnik, prihvatio ove vražje rabote. Ona je mogla i bila spremna kad je zatrebalo jer je pripremana upravo u radionici organa i organizacija koji su doveli ovu vlast da čerupaju zemlju i slome joj krila kojima je prkosila, naglašavajući slobodu i ljubav prema čovječnosti svih vjera i nacija kao temeljnu vrijednost od koje nikada neće odustati.

To je trebalo zaustaviti kako se ne bi u suprotnom zaustavio razvoj srpskog sveta i smišljeni proces nestanka Crne Gore i Crnogoraca, sa  svim svojim prirodnim pratiocima i autentičnim narodima.

Zato danas smjena direktora škola. Obrazloženje je jednako za sve. Lažno i protivzakonito. Ali koga to više dira? Zar će se nova vlast još i time baviti? Pokazala je na djelu da je poštovanje zakona i ustava drugi plan i da će se upotrijebiti samo onda ako se dođe u stupicu i ne mogne izbjegavati. Poput onog pijanog činovnika vlade koji je prošao službenim mercedesom pod  rotacijom kroz crveno, izazvao sudar, ugrozio živote učesnika u saobraćaju, pokušao pobjeći, slagao a ministar policije ga pokušao braniti. Za njega je čak i premijer na jednom od istorijskih gostovanja na TV kazao da je jako fin momak. A momak, kao i većina iz te čuvene horde, osion, lažov i prevarant dokazan na djelu.

Bratić radi posao zbog kojeg je postavljena. Možda i dovedena u Crnu Goru kao predmet velikosrpske strategije, pritajene u odajama crkava i manastira koje i dalje koristi Srpska pravoslavna crkva. Prisjetićemo se da joj je, za budući naum papire, sve koji su joj bili neophodni, kao i zaposljenje, dala prethodna vlast. Onako, široke ruke, kako su i radili sa „sokolovima“ posebno sa Kosova, đe su prodavali za velike novce imanja i kuće tamošnjem albanskom življu, pa se skrasavali kod nas, dobijali stanove i zaposljenja, da odovud  brane svoje sunarodnike tamo. Licemjeri, ostajali su ovđe kad je god bilo gusto. Nijesu išli tamo da budu rame uz rame sa svojom braćom koju je porazila upravo takva politika i ovakvi veliki Srbi.

Sada je na red, očigledno, došla Crna Gora.

Ponoviću da Bratić radi svoj posao. Da nema takve kvalifikacije, ne bi ona dobila priliku da bude čelnica nečega. Znali su tvorci ovog domaćeg „načetanija“zašto je ona sposobna i što sve može. Baš zbog toga u ovoj priči ona nije glavna ličnost. Pitanje je kako kolektivi šutke dozvoljavaju da im jedna žena koja pojma nema o crnogorskom školstvu, o ustanovama našeg obrazovnog sistema koji ima tradiciju i istorijsku vrijednost za svako poštovanje, zamahom ruke mijenja direktore? Zar su toliko uplašeni?

Od koga?

Zašto?

Nije valjda da oni koji našu đecu uče osnovnim postulatima slobode, ljudskog dostojanstva, pravde, pokazuju na djelu kukavičluk. Pa kako će im vjerovati? Da sam đak, ne bih nikada. Neće ni oni. Bar mnogi, uvjeren sam.

Neka se kolektivi podsjete kako zaposleni u risanskoj bolnici nijesu dozvolili ministarki zdravlja da smijeni  uspješnog direktora, znalca svog posla, bez čijeg prisustva u bolnici ona ne bi imala taj renome. Bili su odlučni i odvažni. Ministarka je pred takvom snagom ustuknula. A ova smjenjuje redom i svi smjenu sa šapatom prokomentarišu i zabiju se sa dnevnikom u svoju učionicu plašeći se da red slučajno na njih ne dođe.
Sramno i kukavno!

O intelektualcima, nedodirljivim akademcima, koji su plaćeni da reaguju povodom ovako sramnih ataka na državu i njen obrazovni sitem, nema potrebe trošiti riječi. Oni su o ovome, a naročiti o sebi, kazali sve što je javnost trebala da zna. Naravno, tu je i najveći broj univerzitetskih profesora od čijeg straha i nemiješanja u ono što nije njihov problem, kakvog li apsurda, podrhtava zemlja kao od elementarne nepogode.

Kako li će uplašeni ćutolozi odćutati postavljenje za direktoricu izvjesne moleban učiteljice iz Bara Rade Višnjić, koji je zaslugu da bude na čelu OŠ Jugoslavija stekla pozivanjem učenika na vjerska okupljanja i protestne vjersko-političke šetnje?

Kao i sve do sad, samo da njima bude dobro dok Bratićka svojima dijeli za zasluge mimo posvjete i kulture.

U Boga se nadam da će i na njih doći red!