Petak, 29 Marta, 2024
Rubrika:

Crvena ljepotica

Volimo je! Volimo njezinu ljepotu, slavu i tradiciju! Volimo je skupa sa našom lijepom i slavnom domovinom! I ne zaboravimo da je crvena boja dominantna boja još kod, i od: slavnijeh Vojislavljevićah! Kad saberemo onijeh 600 godina i 350 (od dukljanskoga prvoga kralja Mihaila Vojislavljevića, pa do zetskoga gospodara Stefana Crnojevića) dobijamo 950-ak godina naše tradicije crvene boje na zastavi ili barjaku. Ruku na srce, to zanago i nije tako malo.

Za aktuelno.me

Piše: Miodrag Draga Blažo'a BAJKOVIĆ, iz Građanah (svrh Oberah) – Riječka nahija, atar Cetinja

GLAVNI DIO

Crnogorcima i Crnogorkama dukljanskoga porijekla – crnogorska zastava je najljepša na svijet(u).

Među takvijema sam i ja.

Ovako je od kad su je moje oči prvi put viđele – uživo.

Ne brojim ono priđe po knjigah.

Liše Dvorca kralja Nikole tokom 70-ih i 80-ih, prvi put je vanka, pod plavijem nebom, viđoh na samom začetku 1990.

Jasno, iskustvo mi je vezano za nastanak veličanstvenoga Liberalnoga saveza Crne Gore.

Ipak, nikad mi naša crvena zastava nije bila tako lijepa ka’ od kad se Manastir na Cetinje njome kiti, zastava njime diči, a mi, Crnogorci i Crnogorke – radujemo dok ih ovako sastavljene gledamo!

Zbiljski velim, njezinu punu ljepotu doživio sam teke gledajući je, počev od subote 06.08.2022. (valja ovi datum zapaziti), na ogradi naše, crnogorske svetinje.

Bilo uživo – bilo na fotografijama, tj. videozapisima.

Inače, uživam da milim i mrskim ljuđima dajem nadimke, odnosno da smišljam (i to mi dosta dobro ide od ruke) kako da im tepam ili, mimo oficijelnoga oslovljavam.

Od milja i od ”milja”.

Isto važi i za stvari.

Tako mi onomadne odjedanput nampanu i, doneklen bez nečesove osobite odluke – poželjeh da crnogorskoj zastavi nadimak nađenem.

Sve skupa nije duralo više od jednoga trena.

Jednostavno: CRVENA LJEPOTICA !!!

U mislima mi drugih varijanti postojalo nije.

Može bit i da nije toliko inventivan, ali – sile nema da za mene postoji prikladniji nadimak.

Uglavnom, ubuduće će mi bit:

  • (do)daj mi crvenu ljepoticu;
  • viđi kako nam se vijori crvena ljepotica;
  • popričekaj me da poljubim crvenu ljepoticu

Ona nas čuva već 600 godina, znači – od prvijeh Crnojevićah.

Čuvali smo i mi nju – vjekovima.

Doduše, zapostavismo je 1918-1941, spriječeni silom od krvnika.

Potom dođoše neka nova, za Crnogorce istom slavna vremena, ali je u tadanjemu povjesnomu kontekstu stavismo na stranu i, podalje od našega śećanja – sve do 1990. godine.

Volimo je!

Volimo njezinu ljepotu, slavu i tradiciju!

Volimo je skupa sa našom lijepom i slavnom domovinom!

I ne zaboravimo da je crvena boja dominantna boja još kod, i od: slavnijeh Vojislavljevićah!

Kad saberemo onijeh 600 godina i 350 (od dukljanskoga prvoga kralja Mihaila Vojislavljevića, pa do zetskoga gospodara Stefana Crnojevića) dobijamo 950-ak godina naše tradicije crvene boje na zastavi ili barjaku.

Ruku na srce, to zanago i nije tako malo.

Dosta brojnijim narodima/nacijama, glede njihovijeh zastava – ne izide ovako velji rezultat rabeći Pitagorinu matematiku.

Sasma dovoljno za naš silni i vječni ponos!

SPOREDNI DIO

Ja ne bih bio ja, a da nadimak od više ”miline” ne nađenem i zastavi trobojki.

Naravna stvar, mnim na onu pravu trobojku iz Srbije, a ne na ovu ovdašnju 140-ak godina staru (ili: mlađanu i maloljetnu u odnosu na našu CRVENU LJEPOTICU), otud uvezenu, pa modifikovanu – sa plavetnom u sredini.

Ipak, ova modifikacija središnje boje nešto, pa i podosta znači.

Ta prava, uvezena trobojka već 30-ak godina poput nečesove gromoradne ponjave; u suštini, za crnogorski dio Mediterana i ovdašnju slavnu tradiciju – poput obične kanavace stranstvuje, viseći po dostih crnogorskih svetinja.

Za sročit njezin nadimak nije mi bilo potrebito ni po trena.

On se neizbježno sam nameće.

Srbaljska trobojka je: MAHMUDOVICA.

Ili, skraćeno: MAHMUDICA.

Alternative ovom nadimku (ravnom imenu): nema!

Ako se slažete sa mojijem prijedlogom – prozovimo je po njezinom autoru, osnivaču ili dizajneru: turskom sultanu Mahmudu II (1785-1839; vladao: 1808-1839).

Ovo mi se čini zjelo logično i jedino prihvatljivo, pa neka nam prijeđe u navadu – da je počesto u svakodnevnomu životu i u medijima ovako ”oslovljavamo”.

Naime, skoro svi znademo: današnju srbaljsku zastavu (bez one svrake-cake obaljenija krila na njojzi) Srbaljima je svojijem fermanom, decembra mjeseca 1835., odobrio (da je uopšte smiju imat i širit), i boje joj rasporedio, tj. propisa’ (crvena, plava, bijela): turski sultan Mahmud II.

Srbaljska zastava je stvorena: odlukom, propisom, kreacijom, inventivnošću,  dobronamjernošću, popustljivošću i sažaljenjem turskoga sultana.

Vazda mu, i mrtvomu – s moje strane fala!

Kako vrh kreativnosti i korijen odlučnosti dolazi iz testisa (naški: iz mudah ili mošanjah), proizilazi da je u njezinom nadimku MAHMUDOVICA (dostojnom imena) – sadržana cijela suština.

Znači: nastala je iz mudah tadanjega turskoga gospodara sužanjske pestokupljevinske Srbije.

Tako je rođena tradicija srbaljske zastave.

U ovom slučaju tamo-njima mit ne pomaže.

Svoje znamenite lažavine ovđen (na nijedan Bož'i način) zisto primijeniti ne mogu.

Greotice ot tamo-njih.

Bolje, pak, i to – no ona okiđena glava diblje džore (nekizi, onako sretnji vele da (im) je u pitanju mužjak, tj. glava dibljega prakca), koju tamo-oni negda na zastavi imahu i š njom ponosno, a u skladu sa svojom svinjegojskom tradicijom razdragani mavahu.

Lako vi je zapazit da sporedni dio ovoga štiva, iz razumljivih razloga, ne prati odgovarajući fotoprilog:

ni MAHMUD(OV)ICE, ni SVINJEGOJK(OV)ICE.

Zjelo konkretno iskazano – začem manjka: čistota estetike je pričina tomu.

Ova mi rabota ne bi ni boba valjala – kad bih onu krasnu fotografiju ozgor ovđen nizdol sušto estetski ugrozio.

U kumbulj ne ide:

  • svojevoljno u slavna i slobodarska vremena izabrana crvena boja zastave jednoga naroda – uz – jednomu drugomu narodu tuđijem odobrenjem nametnutu i strogo propisanu zastavu;
  • kralj lav i gorski vuk (Balšići) – uz – svinju koja turinom svojim šporkim svuđe riška (posebice u tuđe);
  • oraj raširenija krila – uz – svraku-caku okle(m)bešenija krila.

Zaključak:

Svakomu svoje i to – spram zaslugah, tradicije, statusa, značaja, ugleda i ponajviše ISTINE!

 

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

5 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
Avalon
12.08.2022-09:55 09:55

Ne valja ovo ništa, Bajkoviću. Hajde da se mi fokusiramo na slavljenu naše zastave, ne spuštati se na njihov šovinistički nivo. Mnoge stvari radimo pogrešno.

COL
12.08.2022-09:58 09:58

Eto se jutros javi jedna kolumnistkinja u jednom ekonomski prilagodnom mediju, kojeg od milošte zovu plave novine i kojem ne prijeti glavni gašenjem niti hapšenjem onih koji se reklamiraju u njemu, javi se i reče da joj zasmetaše tamo nekakve crvene zastave. Mora da je stigla grijeh mlađih dana kada je tom zastavom ponosna šetala Cetinjem, eh ona grešna okajava grijehe ili je neko plaće po rečenici ili riječi kojom će oplesti po svijema što možda i pogrešno ali vole svoju državu. Kad već o njoj bezvrijednoj zborim jer je bitna pojava, a ne ona, moram posumnjati da joj nije… Pročitaj više »

Lada
12.08.2022-12:35 12:35

Prelijepo je vidjeti crvenu ljepoticu na Cetinjskom manastiru. Isto mi je bilo milo vidjeti ju na džamiji u Staroj varoši u Podgorici.
Da je vječna !

jowoglowo
12.08.2022-16:25 16:25

sultan selim II je ustoličen 1566. g. u bijogradu

12 vestica 01.png
RIR
13.08.2022-08:59 08:59

TAKO JE !
kućo Bajkovic -za lijepo napisano za našu zastavu !
a i za crnogorske riječi , koje TI vraces iz zaborava , koje da je sreće trebalo vracati u svakodnevnicu …HR su sve svoje kovanice vratila i u zvanicnoj su upotrebi ,ne treba se ničega stidjeti svojega…OVI što forsiraju trobojku /kao bila /to rade iz inata i zlonamjerno prema CG da “lici “na srbijansku ,/ Sultan nasu nije “crtao “/