Na Lučindan, 31. oktobra 1993. obnovljena je autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva. U skladu sa vjekovnom tradicijom, Crnogorski zbor usvojio je prijedlog Odbora za obnovu autokefalnosti CPC i za duhovnog poglavara aklamacijom izabrao mitronosnog arhimandrita i vikarnog episkopa Edmontona Američke pravoslavne crkve, njegovo preosveštenstvo gospodina Antonija Abramovića.
Ceremonija obnove autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve i izbora Antonija Abramovića za njenog poglavara obavljena je ispred Dvora Kralja Nikole, na Cetinju.
Mitropolit Antonije, prvi mitropolit CPC poslije njenog obnavljanja, preminuo je 18. novembra 1996. godine. Rođen je u Dobroti, 3. jula 1919. Svjetovno ime mu je bilo Ilija.
Monaško ime Antonije dobio je u Visokim Dečanima, gdje je bio rukopoložen za igumana i službovao do 1955, a nakon toga u Pećkoj patrijaršiji, manastirima u Rakovici, Savini i Moštanici. Stupio je 1962. u klir Ruske pravoslavne crkve u Kanadi i tri decenije kasnije imenovan za vikarnog episkopa za Kanadu.
Opštecrnogorski zbor, održan na Cetinju na Lučindan, 31. oktobra 1993, izabrao ga je za duhovnog poglavara obnovljene CPC. Mitropolit Antonije, koji je u službi božjoj proveo 60 godina, ostao je upamćen kao čovjek blagosti, primjer jevanđeoskog života, jaka ekumenska i vrlo popularna ličnost. Govorio je: „Vjera ne smije biti izvor mržnje”.
Danas, 28 godina kasnije, vjernici Crnogorske pravoslavne crkve svoje duhovne potrebe, koje im garantuje Ustav Crne Gore i Evropska povelja o ljudskim pravima, i dalje ne mogu da zadovoljavaju u hramovima koje su gradili njihovi preci.
VJERNICI I SVEŠTENSTVO CPC DISKRIMINISANI
Vjernici i svještenstvo Crnogorske pravoslavne crkve ugroženi su, diskriminisani i izigrani, kazao je ranije vladika Boris Bojović.
“Osjećamo se dosta ugroženo, diskriminisano. Imamo crkve koje su nam vraćene u katunskoj, riječkoj i crmničkoj nahiji. Imamo izgrađenu crkvu na Cetinju, Kotoru i Skadarskom jezeru, kao i kapelice u Vladičanskom domu u prijestonici i u sklopu Episkopskog dvora u Nikšiću. Međutim crnogorski narod i vjernici Crnogorske pravoslavne crkve ne mogu da uđu u hramove, crkve i manastire, koje su njihovi preci gradili. To je veliki problem, koji se mora riješiti. Uvijek smo blagodarni bogu i zahvalni, jer sa svim tim problemima, uz božju pomoć smo uspijevali da se izborimo”, poručio vladika Bojović.
KVINSLIŠKA VLAST CRTA METU SVEŠTENSTVU I VJERNICIMA CPC
Premijer Zdravko Krivokapić prošlog mjeseca je Crnogorsku pravoslavnu crkvu (CPC) nazvao „takozvanom“ i „nevladinom organizacijom“.
– Riječ je o premijeru Crne Gore koji mora da zna da je CPC obnovljena na opšte crnogorskom zboru na Lučindan, 1993. godine, te da nikada od svoje obnove nije bila registrovana kao NVO, već kao crkva, odnosno vjerska zajednica – kazao je vladika CPC Boris Bojović.
On je podsjetio da od kada je Krivokapić preuzeo dužnost predsjednika Vlade, CPC se permanentno suočava sa ćutanjem administracije, jer nije dobila nijedan odgovor na više od deset zahtjeva koje je ta vjerska organizacija uputila Ministarstvu pravde, ljudskih i manjinskih prava.
– Ne poštuju se osnovna ljudska, vjerska i nacionalna prava, proklamovana Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima. Odriče se pravo molitve pravoslavnim Crnogorcima sa sveštenstvom CPC u crkvama i manastirima koje su pravili naši preci. Ovim putem zahtijevamo javno izvinjenje, klečanje nije potrebno. Inače, pomolićemo se za premijera da mu Božija milost prosvijetli um i izvede ga na pravi put – kazao je je Bojović.
MITROPLIT MIHAILO PISAO AMBASADAMA U PODGORICI
Mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo nedavno je poslao pismo svim diplomatsko-konzularnim predstavnicima stranih država u Podgorici u kome ih je upoznao sa stepenom povrede prava vjernika i sveštenstva CPC, nacionalnoj asimiliciji i neosnovanom preuzimanju objekata i kulturnog blaga Crne Gore.
Pismo je Mitropolit Mihailo iskoristio da strane ambasade upozna i sa istorijatom Crnogorske pravoslavne crkve.
“Odlukom crnogorskog vladara Svetog Pravednog Ivana Crnojevića (04.01.1485.god.) sazdan je na Cetinju manastir posvećen rođenju Presvete Bogorodice, poznat, kako u narodu i nauci, tako i u međunarodnoj javnosti i njenoj literaturi pod imenom Cetinjski manastir. Ovaj istorijski čin je označio nastanak Autokefalne Crnogorske Pravoslavne Crkve, na osnovu univerzalnog načela, da slobodna država ima, sa svojim slobodnim narodom i slobodnu-autokefalnu Crkvu.
Od tada slobodnom voljom slobodnog crnogorskog naroda do 1852. god. Crnogorska Pravoslavna Crkva upravlja crnogorskom državom. Od tada do 1918. god. Crnom Gorom upravlja sekularna vlast sve do nestanka Crnogorske Pravoslavne Crkve i Crnogorske države 1918. god.
Cetinjski manastir i sve crkve i manastiri, koje su podigli naši preci su u vlasništvu države Crne Gore. Za svo ovo vrijeme Cetinjski manastir je centar Crnogorske Crkve i Države, ova Svetinja je vladičanska, vladarska i državna rezidencija, istovremeno je: duhovni, politički, vojni, pravni, kulturni, prosvjetni, jednom riječju centar sveukupnog Državnog i Narodnog života.
Crnogorska Pravoslavna Crkva je do 1918. god. bila priznata od strane, Vaseljenske Patrijaršije, Ruske Patrijaršije, čak i od strane Srpske Pravoslavne Crkve i drugih pomjesnih pravoslavnih Crkava”, navodi se u pismu.
VELEIZDAJA DRŽAVE U KORIST SVETOSAVSKOG KULTA “KRVI I TLA”
Crkve i manastiri, koji su kulturna baština Crne Gore i svjedočanstvo istorijskog trajanja Crnogoraca decenijama unazad koristi Srpska pravoslavna crkva, sa sjedištem u Beogradu.
Zakon o slobodi vjeroispovijesti koji je trebao da ispravi tu istorijsku nepravdu iskoristila je moćna propaganda Beograda i SPC, uz podršku ruske agenture, i domaćoj i međunarodnoj javnosti Zakon pogrešno interpretirala predstavljajući ga kao model za otimanje crkvene imovine i progon hrišćana!
Uz podršku zapadnih ambasada u Podgorici crkva Srbije je suprotno Ustavu (čl. 14) formirala kvinslišku vlast u Crnoj Gori sa namjerom da cjelokupno nacionalno bogatstvo Crne Gore preda na oltar “srpskog sveta”.
Podsjećamo, svetosavski kult ”krvi i tla” koji je u susjednoj državi registrovan pod imenom Srpska pravoslavna crkva (SPC) glavno je oružje srpskog hegemonizma prema Crnoj Gori i predstavlja najvažniji instrument za subverzivno djelovanje protiv države Crne Gore i Crnogoraca.
Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori je neprijavljena, kleronacionalistička politička partija čiji program je utemeljen na svetosavlju i velikosrpskoj radikalnoj ideologiji, o čemu smo pisali prošle godine.
Najbolji dokaz za tvrdnju da ova ”divlja” ratnohuškačka organizacija radi na uništenju Crnogoraca i njihove države je temeljni ugovor koji izdajnička crnogorska vlada na čelu sa Zdravkom Krivokapićem treba da potpiše sa ovim genocidnim, finansijsko-parapolitičkim konglomeratom. Prema ranijim procjenama zarada Srpske crkve samo od Ostroga je oko 50 miliona eura na godišnjem nivou.
Magistar, pravnik i istoričar, doktorand istorijskih nauka Novak Adžić kazao je da se ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom ne bi smio potpisati, jer predstavlja ozvaničenje svih odluka Podgoričke skupštine i SPC dovodi u monopolski položaj u Crnoj Gori u odnosu na Crnogorsku pravoslavnu crkvu.
Na teritoriji Crne Gore do dolaska ove vlasti bilo je registrovano 25 vjerskih zajednica među kojima nije bilo Mitropolije crnogorsko-primorske (MCP) Srpske pravoslavne crkve (SPC), o čemu je Aktuelno ranije pisao. Iako zvanično neregistrovana, ova organizacija je decenijama unazad bila umješana u mnoge poslovne projekte posebno vezane za građevinske poduhvate i nekretnine kojih ima u izobilju, o čemu smo takođe pisali u tekstu koji možete pročitati OVDJE.
Izmijenjeni Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica potpredsjednik savjeta Mitropolije Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) Stevo Vučinić nazvao je “okupacionim aktom“.
Još početkom 2020. godine Evropski savjet za spoljne odnose je upozoravao da je srpska crkva neprijateljska prema crnogorskoj državi, a Jurij Rajhel (Юрий Райхель) u članku „Donbaski scenario u Crnoj Gori” pisao da Moskva i Beograd koriste religiju za imperijalne političke ciljeve.
AMFILOHIJEVA ZAOSTAVŠTINA SE RUŠI
Srpska pravoslavna crkva (SPC) nije mogla da izbjegne krizu koja mjesecima drma trenutnu svetosavsko-teokratsku vlast u Crnoj Gori. Kako smo ranije u više navrata pisali, kriza vlasti se prelila i na ovaj finansijsko-politički konglomerat koji je postavio aktuelnu vladu, pa su u okviru SPC sve vidljivije podjele i nezadovoljstvo među njihovim višim i nižim funkcionerima.
Postupci, poltronsko i podaničko ponašanje Joanikija II Mićovića naspram beogradskih šefova su izvor nezadovoljstva u okviru crnogorske filijale SPC koja je obezglavljena i marginalizovna. Nezadovoljni stanjem u organizaciji i uticajem zvaničnog Beograda, jedan dio sveštenstva sprema se za prelazak u Crnogorsku pravoslavnu crkvu čim se steknu materijalni uslovi, a samo je pitanje vremena kada će ti transferi krenuti.
Ratnohuškačka retorika mržnje koju je Mićović preuzeo od svog prethodnika i duhovno-političkog oca Amfilohija Radovića samo je način da sakrije nesigurnost sa kojom vodi sve podjeljeniju i slabiju crnogorsku filijalu Svetosavske crkve.
Beogradska centrala Srpske crkve je nakon izbora Joanikija za mitropolita ukinula Episkopski savjet u Crnoj Gori, takođe je ukinula skupni naziv za eparhije Crkve Srbije u Crnoj Gori – Pravoslavna crkva u Crnoj Gori. U završnom činu marginalizacije autonomije koju je u Crnoj Gori gradio pokojni Amfilohije ukinuta je i liturgijska i počasna titula arhiepiskopa za mitropolita crnogorsko-primorskoga!
CRNOGORSKA CRKVA OTVARA VRATA ZA SRPSKE POPOVE?
Ovakav razvoj događaja uzrokovao je da sve veći broj popova SPC želi da ”promijeni sredinu” i otvoreno razmata mogućnost prelaska u redove Crnogorske pravoslavne crkve. Da je ovakav scenario sve izvjesniji, nedavno je u intervjuu za portal Aktuelno potvrdio i mitropolit CPC Mihailo, koji je kazao ”da postoji značajan broj kandidata iz srpske crkve koji bi htjeli da pređu u CPC, bogoslova, svještenika, pa čak i episkopa”.
Glavni problem je kako nam je nezvanično rečeno iz CPC, što nova teokratsko-izdajnička vlast koju je SPC ustoličila, čini sve da sabotira Crnogorsku crkvu i prelazak većeg broja sveštenika.
”Možemo reći da u CPC žele da pređu mahom takozvani ‘separatisti’, koji su ogorčeni zbog ukidanja autonomije MCP i Episkopskog savjeta. CPC nema uslova da izmiri obaveze ni prema trenutno upošljenom svještenstvu, ali ako bi se stekli uslovi naša vrata su otvorena za sve sveštenike SPC koji žele obnovu naše svete autokefalne crkve i time doprinesu pomirenju naroda u Crnoj Gori”, rečeno nam je nezvanično iz izvora bliskih vrhu CPC.
Kako su naglasili, u redovima Crnogorske crkve ima priličan broj Srba, tako da su svi sveštenici iz SPC dobrodošli.
J.A.
Sa vladikom Antonijem jednom sam tri sata razgovarao u kući Slova Brkovića u Maslinama i od njega čuo mnogi toga zanimljivog. Bio sam jedini crnogorski novinar u Sofiji kada je hirotinisan vladika Mihailo, sa kojim sam veliki prijatelj iako sam ateista, ali veliki poptovakac Crnogorske crkve. Uostalom, to sam dokazao u brojnim tekstovima o CPC i intervjuima sa g. Mihailo, a i u dva izdanja knjige Amfilohijeva sabrana nedjela, zbog koje su Koprivice htjele da me se odreknu! Knjigu možete naći na mom blogu – veseljko koprivica blog.
Crkva se ne osniva, a niti “obnavlja” kojekakvim aklamacijama, već se zna kako! To je činjenica, pa izvrćite kako god hoćete!