Koliko crkva može da diriguje političkom scenom govori i to što je premijer Crne Gore došao na noge patrijarhu u Beograd u vrijeme održavanja Sabora, da moli za neke stvari i pokušava da amortizuje moguće nezadovoljstvo – kaže za Pobjedu Aleksandar Popov, kopredsjednik Igmanske inicijative.
POBJEDA: SPC se pojavljuje kao ključni igrač u odnosima između Srbije i Crne Gore, može li ih ona popraviti i da li je SPC važan faktor u našim odnosima ili paravan za nešto drugo?
Popov: Nije dobro što je ispalo da je crkva glavni igrač, a država mora da joj podilazi da bi neke stvari amortizovala. Tu ulogu joj je nesmotreno omogućio i bivši režim u Crnoj Gori. Začudilo me je da je Đukanović kao iskusan političar u zadnjoj godini mandata parlamenta i Vlade ušao u pitanje koje može da izazove toliko velike turbulencije. Crkva je to iskoristila da mobiliše ne samo vjernike i one koji su se osjećali i izjašnjavali kao Srbi, nego da mobiliše i sve one nezadovoljne korupcijom i ponašanjem režima. Time je data snaga crkvi i zamah, na kraju se pokojni Amfilohije pojavio kao čelni čovjek u formiranju Vlade.
Crnogorska vlada je nestabilna, nema čak podršku ni u redovima sopstvene većine i zato se sve ovo dešava – da bi se uspostavio mir po svaku cijenu, da se dalje ne talasa. To je međustanje koje ne znamo gdje može da vodi.
POBJEDA: Kosovo i BiH su najveći problem regiona, a predsjednik Srbije i ministri svojim izjavama dodatno podrivaju te odnose. Da li vidite način da se to prevaziđe?
Popov: Novi predsjednik SAD Džozef Bajden obnovio je partnerstvo sa EU i sada i jedni i drugi shvataju da se odugovlačenju rješenja Kosova mora stati u kraj. Ulazi se u završnicu, što se vidi i po nekim Vučićevim nervoznim izjavama. SAD i EU teže da prije izbora u Srbiji dođu do nekog dogovora i rješenja.
SAD podržava kosovski stav da mora biti uzajamno priznanje Srbija – Kosovo, međutim, EU gleda mekše i to zove pravno obavezujućim sporazumom. Mislim da je ,,non-pejper“, čije se autorstvo pripisuje Francuskoj i Nemačkoj, prilično vjerodostojan i da je on posljednja ponuda Srbiji kojom se dobija: autonomija za sjever Kosova, specijalni status srpskih manastira SPC, ekonomska zona koja bi povezivala Sjevernu Kosovsku Mitrovicu i Novi Pazar. To je zapravo najbolja ponuda koju će Srbija ikada dobiti. Ali ona je neprihvatljiva za Kosovo i Aljbina Kurtija jer on, kao i njegovi prethodnici, insistiraju samo na uzajmnamom priznanju. Ako bi se sve ispunilo sve ovo što je pozitivno za Srbiju i ako dođe do krajnje tačke priznanje Kosova – eksplicitno ili implicitno – Vučić će ovde dobiti litije. Dakle, obje strane se nalaze u poziciji da progutaju veliku žabu i tu je pitanje koliku efektivnu moć ima SAD i EU – a vezivanje pitanja Kosova sa pitanjem BiH vodi daljoj destabilizaciji regiona.
POBJEDA: U proteklih nekoliko godina u Srbiji rade razni ruski špijuni koji nijesu pravno procesuirani… Koliko Srbiju ohrabruje takvo ponašanje pa i ona radi slične stvari po regionu?
Popov: Ovdje se Rusija drži kao rezervna varijanta, a nevolja je u tome što EU to toleriše. U Srbiji je uvijek prikrivana činjenica da je EU naš najveći partner i da zavisimo od njene pomoći, imamo ekonomski investicioni plan ako budemo kompatibilini sa EU. U javnosti je to prikriveno i ispada da su nam Rusi najveći partner koji samo ponekad u SB UN drugačije glasaju nego zapadne zemlje. EU je u dobroj mjeri ostavila prazan prostor da se ovdje upetljaju Rusija, Kina i Turska. Trebalo je da upozori Srbiju da će joj uskratiti pomoć ukoliko se u javnosti Rusija i dalje bude predstavljala kao najveći dobrotvor Srbije. Da je EU poslala to upozorenje vidjeli bi da li je Vučićeva vlada toliko uspješna. Međutim, EU je zabavljena svojim problemima. Ipak, posljednji izvještaj Evropske komisije je žestok šamar i upozorenje da se takvo ponašanje Srbije više neće tolerisati.
Ljubav prema Rusiji određuje vlast
– Veliki dio građana Srbije je orijentisan sentimentalno prema Rusiji. Ali Crna Gora je pokazala da se to može mijenjati ako je vlast okrenuta ka evropskim integracijama i ako želi da se tome odupre – kaže Popov.
Izlazna strategija – zaokružiti ,,srpski svet“
– Izlazna strategija predsjednika Srbije je da se poveže pitanje Republike Srpske i Kosova. Tu je pomogao i ,,non-pejper“ za koji mislim da je napravljen uz saglasnost Beograda. Vučić bi u njemu imao opravdanje da je morao da verifikuje ono što je u interesu Srbije, dakle Kosovo, pošto je ono naše još samo u preambuli Ustava Srbije – ali zato ćemo dobiti nešto više, da zaokružujemo srpski svet ako bi Republika Srpska izašla iz BiH. Vučić uvijek govori da priznaje suverenitet BiH ali ne i integritet i tu dolazimo do dva žarišta krize gdje se uz pomoć jednog rješava i drugo, a faktički se zapetljavaju stvari – poručuje Popov.