Iako je crnogorski jezik Ustavom Crne Gore 2007. godine definisan kao službeni jezik u Crnoj Gori, polemike o crnogorskom jeziku ne prestaju, a glavni kamen spoticanja je jotovanje koje nije, niti bi smjelo imati bilo kakvih ideoloških tragova. Uz to pravopis crnogorskog jezika je demokratski, dozvoljava govorniku da bira koju će varijantu koristiti, ocjena je Jelene Šušanj, profesorice na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost (FCJK) na Cetinju.
Ona je tokom promocije bibliografije Crnogorski jezik 1786 – 2020, na FCJK, istakla da su, ipak, obje pozicije u polemikama ideološke, naučne ili kvazinaučne, u kojem god periodu da su se dešavale: u 19. ili 21. vijeku.
Sa te obrazovne ustanove navode da je crnogorski jezik još od polovine 19. vijeka privlačio brojne istraživače iz Evrope, o njemu je napisano hiljade studija i knjiga, koje prezentuju građu ili objašnjavaju pojedine jezičke osobine i fenomene.
Popis studija, kako se navodi, koje se bave samim jezikom kao i onih koje su nastale iz potrebe da se jezik negira ili da se afirmiše kao poseban jezik u okviru škokavštine, kao i svih tekstova koji su se ticali crnogorskoga jezika, uradili su cetinjski bibliografi Nada Drašković i Petar Krivokapić, a izdavači Bibliografije su FCJK i Narodna biblioteka “Radosav Ljumović Podgorica”.
Na predstavljanju bibliografije, upriličene povodom 21. februara, Dana maternjeg jezika, Nada Drašković je istakla da se veliki dio jedinica odnosi na polemike, te podsjetila na polemiku između Lazara Tomanovića i Jovana Pavlovića, u listu Crnogorka iz 1884. godine, u kojoj Tomanović piše:
„U mojijema utiscima Na povratku sa Brankove svečanosti, što su u Crnogorki pečatani, ima pravopisnijeh pogrešaka, koje ćeš mi dopustiti, da ispravim. Ja sam ove utiske pisao po eufoniji, koja vlada na ovijem našijem stranama, tako da mjesto djevojka, gdje, vidjeti, letjeti, tješiti, ja pišem đevojka, đe, viđeti, lećeti, ćešiti… Najposlije pišem šjutra, šjekira, šjeme, a ne sjutra, sjekira, sjeme, a ti mi ni prvo ni drugo ne trpiš, ti si me ispravljao prema pravilima eufonije, većinom usvojenijem, ali ne svuda, jer ti se đe-đe potkrala koja moja pogreška. Tako se dogodilo da su moji članci izašli pečatani ni po većinom vladajućijem pravilima eufonije, ni po eufoniji koja vlada kolika je Hercegovina i Crna Gora sa njihovijem Primorjem, po kojoj bi ja šćio pisati“.
„Jotovanje ili jotacija je glasovna promjena koja je naučno identifikovana i ne nosi sobom niti bi smjela nositi nikakve ideološke tragove. Međutim, usljed brojnih zloupotreba propagandnih aktivnosti određene grupe ideološki oblikovane, što lingvista, što kulturnih radnika ili prosto javnosti, ta neutralna glasovna promjena je dobila neko drugo značenje. Sa druge strane, druga grupa polemičara, kroz istoriju, kaže: dozvolite mi da pišem onako kako govorim. Vrlo mi je simptomatično to što se ljudi koji se danas protive uvođenju jotacije u crnogorski pravopis pozivaju na Vuka (Karadžića), kojemu se pripisuje načelo Piši kao što govoriš, a bore se protiv 2010. godine objavljenih Pravopisa i Gramatike crnogorskog jezika, koji počivaju upravo na tome postulatu. Kada kažemo da je Pravopis crnogorskog jezika demokratski, mislimo na to da smo pokušali dovesti stvari na nivo na kojem će korisnici, govornici, sami odlučiti kako će javno govoriti“, pojasnila je prof. Šušanj.
“Kada se govori o jezičkoj politici, ideologija se ne može isključiti, samo je pitanje hoće li naša ideologija biti elitistička, hoće li i za nas biti želja da se jedan krug ljudi izdvoji i samim jezičkim izrazom koji koristi ili će naša jezička politika biti u skladu sa onim modernim, savremenim sociolingvističkim shvatanjima da je čovjek, govornik vlasnik jezika i da mu je pravopis dao tu mogućnost da bira koju varijantu će koristiti”, istakla je Jelena Šušanj i dodala da je “svaki otpor ovako formulisanom pravopisu i ovako formulisanoj jezičkoj politici, izrazito negativan i anticivilizacijski”.
Prema riječima Krivokapića, nastojali su da evidentiraju sve monografske publikacije ili radove u njima, kao i u periodici, o jeziku u Crnoj Gori.
“Koristili smo bogate fondove Nacionalne biblioteke ”Đurđe Crnojević” ali i elektronske kataloge i digitalizovanu, naročito stariju periodiku nacionalnih i ostalih biblioteka sa područja bivše Jugoslavije”, kazao je on.
sa FCJK navode da bibliografsku građu čini 13.437 bibliografskih jedinica.
Ističu da je bibliografija podijeljena u: Posebna izdanja, priloge u knjigama i zbornicima radova i u priloge u periodici. Obuhvaćeni su i naučni i stručni radovi o crnogorskom jeziku.
Autori su poručili da je impozantan broj korišćene literature pri izradi Bibliografije, te da ostaje “dovoljno prostora za dopune i nova istraživanja”.