Crnogorci dobro znaju ko je mućak!

Piše: Slavko Mandić

Crna Gora danas vodi odsudnu bitku da joj se ne zametne trag, kako bi to mnogi voljeli. Zato i priča o podijeljenoj i sprženoj zemlji u koju je gospod bog, čitaj Srpska pravoslavna crkva, poslala svoje emisare da je spašavaju i priključe je na vlastite kleronacionalne respiratore.

Crna Gora nije podijeljena. Ona je bukvalno napadnuta i nju brane oni koji se za njenu slobodu i čast bore svim srcem, znanjem i umijećem. Oni drugi bi da je satru i unište je u temelju. To je jedina podjela i druge nema.

Pa i u takvoj Crnoj Gori posebno se prezire licemjerstvo, dvoličnost, ili ta opasna duhovna bolest, kako je zvanično tumačenje.

Licemjerstvo se naročito prepoznaje kod onih koji se kunu u Crnu Goru, koji ruku na srce stavljaju kada ugledaju zastavu naše domovine ili čuju akorde njene himne, a istovremeno podižu ruku za podršku naumu onima kojima je zadatak da udaraju po njoj dok je ne slome u potpunosti. Crnogorci to ne praštaju nikome i nikad. To svima takvima ostaje kao biljeg koji se prenosi na pokoljenja.

Mnogo je toga zaboravljeno, ali se pamti Savo Fatić. Po lijepome i časnome, svakako ne!
Ono što je budvanska poslanica URE Božena Jelušić, Crnogorka, kako sama kaže za sebe, a da ni sama, ni drugi u to ne vjeruju,saopštila tokom plenarne rasprave o sastavu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, preciznije izbora Bećira Vukovića, sljedbenika četničkog pokreta Draže Mihailovića, Pavla Đurišića i Nikole Kalabića za predsjednika ovog tijela, izaziva, u najmanju ruku, eksploziju smijeha.

Znajući da će morati da digne ruku za četnika Vukovića, jer joj je stav koga nema u suprtotnosti sa stavovima onih koji njom rukovode, Božena je nastojala da pripremi kakvu takvu odstupnicu. Prvnstveno da se ne zamjeri sopstvenim „evročetničkim“ shvatanjima današnjih nasrtaja na Crnu Goru, s jedne strane, a sa druge da joj braća po ideologiji budu zadovoljna.

Zbog toga je valjda ovaj narodni tribun, tj. Božena, prihvatila Bećirovu konstataciju da su četnici bili i ostali gospodari i da poslije njih nema gospode. A kako je budvanska velikodostojnica, poslanica iz reda gospode, onda se nameće zaključak sam od sebe da se radi o drugoj po redu ženi četniku, i to iz redova vladajuće koalicije. Prva je nešto oslabila, pa je nećemo uznemiravati dok se ne oporavi.

Priča ova s početka, ipak je prožeta čemerom i jadom. Da se pogrešno ne shvatimo, ne zbog toga što je ova gospođa visokoumnog stila izražavanja i samoproklamovane pameti kazala nešto što može da izazove različite emocije, nego zbog činjenice da smo dotakli dno, i to žestoko.

Tamo đe smo danas, dobrim dijelom je i zbog Boženine odlučnosti da mijenja prethodnu vlast. Onoliko koliko ona može i umije, sa tih par procenata koji mogu da posluže, a pokazalo se da je tako, kao moneta za potkusurivanje. Sada je Boženina politička moć srazmjerna moći kompletne vladajuće koalicije. Zbog toga je njena ruka važna, pa koliko god da košta.

Nema sumnje da je vrijeme bilo da se promijeni vlast koja je dozvolila pojedincima da uzjašu Pegaza i silni počnu da ispostavljaju račune narodu koji je to nijemo posmatrao. Samo, najglasniji u smjeni bili su upravo oni koji su se dobro okoristili od prethodnika. Više im nije moglo biti, pa su okrenuli ćurak naopako. Da bi im, ako dođe do kakvih pretumbacija i promjena možda moglo biti od koristi. To je gospođi iz Budve, kazaće vam Budvani izreda, bio osnovni motiv. Čućete i pozicija i opozicija, svejedno kojoj političkoj opciji pripadala, da poslanici nije krivi dio bio od onih protiv kojih je danas. Ali, njena ruka im treba. Da nije toga, nije tajna, ne bi se ta koalicija tako sklepala. Nikad! Neka pita ko ne vjeruje. Zbog nje, ali i njenog šefa, meštra od svake rabote.

Da bude jasno, nije problem njena potreba da dokazuje otklon od onih sa kojima je bila isto što i sa ovima današnjim. To je njeno pravo. Ali da li je i pravo biti protiv Crne Gore?! I to s obje ruke kad god je Crnoj Gori u potonjih šest mjeseci gorjelo pod nogama? Nije, ko ima i gram svijesti i savjesti.

Moraju svi znati da će sve ovo jednoga dana proći. Prije ili kasnije.
A evo što je redovna podizačica ruku protiv interesa Crne Gore kazala u crnogorskom parlamentu:

„Izbor Bećira Vukovića ni po mom mišljenju nije srećno rješenje. Mislim da se na političkom nebu Crne Gore namnožilo dosta ličnosti koje su spremne da slobodu izražavanja dovode do nečega što dovodi do ugrožavanja slobode drugih“.

Da, da. To je kazala intelektualna budvanska gromada. Nije važno što ništa nije kazala i što ona zna da ništa nije rekla, ali je važno da se čuje da nije srećna zbog predloženog četnika, za koga će neposredno potom podići obje ruke.

Može li neko biti veći licemjer? Možda i može, ali je za sada ipak poslanica Božena u ubjedljivom vođstvu.

Kazala je budvanska politčka primadona da bi voljela da se ovaj žiri bira po onoj narodnoj poslovici: “Ne znam da snesem jaje znam što je mućak”.

Što joj je to značilo, samo Bog i Božena znaju.

Ono što joj možemo poručiti je činjenica da ipak dobro znamo u Crnoj Gori ko je ko i što je što. Prvenstveno što je ili još bolje, ko je mućak!