Novo istraživanje objavljeno u časopisu Nature, koje je sprovela holandska organizacija Ocean Cleanup, pokazalo je da pet zemalja proizvodi većinu plastičnog otpada koji je pronađen u sjevernom Tihom okeanu. To su Japan, Tajvan, Sjedinjene Države, Južna Koreja i Kina.
Kada je riječ o Mediteranu i Jadranu, gdje se nakupilo više od milion tona plastiKE prema izvještaju International Union for Conservation of Nature (IUCN); Egipat (oko 74.000 tona godišnje), Italija (34.000 tona godišnje) i Turska (24.000 tona godišnje) zemlje su s najgoriim skorom, uglavnom zbog velikih količina loše zbrinutog otpada i velike obalne populacije.
Međutim, kada se gleda po glavi stanovnika, najveći zagađivači su Crna Gora (8 kg godišnje po glavi stanovnika) te Albanija, Bosna i Hercegovina i Sjeverna Makedonija (svaka s oko 3 kg godišnje po glavi stanovnika).
Neki pronađeni komadi plastike koju plutaju okeanima stariji su od 60 godina. Obično plastičnim predmetima treba do 1000 godina da se razgrade. Plastičnim kesama koje koristimo u svakodnevnom životu treba 10-20 godina da se razgrade, dok plastičnim bocama treba oko 450 godina.
Kada je riječ o mikroplastici koja u mora ulazi u obliku malih čestica; prašina od guma najveći je izvor ovog dotoka (53%), a zatim slijede tekstil (33%), mikrozrnca u kozmetici (12%) i proizvodni peleti (2%).
Samo 9% plastike se reciklira
Plastika, vrlo jeftin i trajan materijal koji se lako oblikuje i koristi za mnoštvo različitih svrha, od ambalaže za hranu i pića do dijelova automobila, s vremenom je postala noćna mora savemene okoline. Od sredine 20. vijeka, kada je krenula masovna proizvodnja, do danas, u svijetu je stvoreno oko 9.5 milijardi tona plastike..
Nažalost, samo 9% sve te plastike je reciklirano. Oko 79% nakupilo se na odlagalištima ili u prirodi, a oko 12% je spaljeno. Od toga je oko 8 miliona tona završilo u rijekama i morima. Plastika sačinjava oko 80% sveg otpada pronađenog u morima. Oko 70% sve plastike koja uđe u more konačno završi na dnu.
Procjenjuje se da 80% sve plastike u okeanima dolazi iz kopnenih izvora, a preostalih 20% dolazi iz brodova i drugih morskih izvora.
Zbog važnosti zaustavljanja ovog trenda UN je dao visoki prioritet borbi protiv onečišćenja mora. U tu svrhu pokrenute su brojne inicijative, a posebno su u fokusu vode između Kalifornije i Havaja u kojima pluta veliko ostrvo sjevernopacifičkog smeća. No, stručnjaci upozoravaju da su na sličan način pogođene i druge vode poput Japanskog i Sredozemnog mora.
Uticaj na morske ekosisteme
Plastika je pronađena u organizmima koji žive u najdubljim predjelima oceana, među ostalim na dubini od oko 11 km u Marijanskoj brazdi. Jedno novo istraživanje Stanforda pokazalo je da najveća stvorenja na svijetu, plavetni kitovi u području zaljeva Monterey u SAD-u progutaju oko 10 miliona komadića, odnosno oko 50 kg plastike dnevno.
Najvidljiviji učinci plastičnog otpada su gutanje, gušenje i zapetljavanje stotina morskih vrsta. Morske divlje životinje kao što su morske ptice, kitovi, ribe i kornjače pogrešno smatraju plastični otpad plijenom. Kada im se želuci napune plastikom većina umire od gladi. Takođe pate od infekcija, smanjene sposobnosti plivanja i unutrašnjih povreda.
Uticaj na ljude
Mikroplastika je pronađena u vodi iz slavine, pivu, morskoj soli i u svim uzorcima prikupljenim u svjetskim okeanima, uključujući Arktik. Za nekoliko hemikalija koje se koriste u proizvodnji plastičnih materijala poznato je da su kancerogene i da ometaju tjelesni endokrini sistem uzrokujući razvojne, reproduktivne, neurološke i imunološke poremećaje kod ljudi. Nedavno je mikroplastika pronađena u ljudskim placentama, no potrebno je više istraživanja kako bi se utvrdilo je li to raširen problem.