Planina Lukavica, vladarka Župe Nikšićke, princeza Moračkih planina, smještena u centralnom dijelu Crne Gore između Kolašina i Nikšića, ima sve: nepregledna polja mirisne flore iz čijih ravnih linija ponosito štrče dva viteza – Veliki i Mali Žurim, čuvena jezera – Kapetanovo i Manito, brojne legende, predanja i priče koje su je opisale i oslikale bolje od bilo koje fotografije. Ukoliko se uputite u obilazak dočekaće vas putevi u odličnom i održavanom stanju, odlično markirane staze i beskrajna tišina uz svježi planinski vazduh, a do Lukavice se iz pravca Nikšića stiže za oko 60 minuta. Važno je pomenuti da ovo rastojanje zahvaljujući blagom terenu bez problema možete savladati i putničkim automobilom.
Kapetanovo Jezero
Nalazi se na 1678 m.n.v. po postanku je ledničko, dužina mu je 480 m, širina 330 m, maksimalna dubina 37 m.
Bistrom, zelenom bojom vode i odrazom krečnjačkih stijena u njoj mami uzdahe posmatrača i postaje omiljeno kampovalište planinara i ribolovaca. Do njega se iz pravca Nikšića stiže preko rudnika “Zagrad”, Luka Bojovića, Bara Bojovića i Nikšinog kiljana. Vožnja traje sat i petnaest minuta. Put je asfaltiran do Luka Bojovića, a odatle do jezera je makadamski. Uz pažljivu vožnju na jezero stižu i putnički automobili. Drugi pravaca ka jezeru, iz Veljeg Dubokog, rezervisan je samo za najsnažnije “terence”.
https://www.instagram.com/p/B_fGIbkjwTP/
Prema legendi, nikšićki kapetan Mušović, imao je na mestu današnjeg jezera katun i često je boravio u njemu, uživajući u lepotama ovoga mesta. Iznad njegovog katuna, u planinskim stenama, nalazio se izvor čije su vode planinske vile koristile za kupanje i kako bi povratile snagu. Svaku noć bi se na izvoru vile skupljale, puštale izvorske vode, i skrivene od očiju ljudi, kupale se i pile bistru izvorsku vodu. Kada bi, pred zoru, krenule da idu, vile bi zatvarale izvor do iduće noći i novog okupljanja.
Jedne noći, vila koja je zadnja odlazila sa izvora, zaboravi da zatvori izvor, čije vode poplaviše katun kapetana Mušovića i okolne dolove. Tada vile pomeriše izvor niže, ispod površine naplavljene vode, da tako vodom napaja novonastalo jezero. Tako, nepažnjom vila, ili maštom prirode, nastade Kapetanovo jezero, u čijim 35 metara dubokim vodama danas uživaju brojni turisti koje put nanese na ovo omiljeno svratište izletnika, planinara i ribolovaca. Jezero se nalazi na visini od 1.678 metara iznad mora.
https://www.instagram.com/p/CABV_2_AjfR/
https://www.instagram.com/p/BrfDNoUA5xa/
Manito Jezero
Manito jezero nalazi se u oblasti Lukavice, u centralnom dijelu Crne Gore. Ovo je jedno od manjih ledničkih jezera Crne Gore, koje je smješteno u blizini Kapetanovog jezera na nadmorskoj visini od 1.773m. Naziva se još i Brnjičkim jezerom, po okolnom kraju Brniku.
Manito jezero je okruženo travnatim i djelimično kamenitim predjelima. Nalazi se na 40 minuta hoda od Kapetanovog jezera, dugo je 220, a široko 140 metara. Najveća dubina mu je 13 metara. Bistro je i čisto, upravo zbog svoje nepristupačnosti. Oblika je jajeta, jasno oivičeno i tamno zelene, čiste boje.
Sa najvišeg vrha Lukavice puca prelijep pogled na Kapetanovo i Manito jezero. Mještani ovog područja, obično na Ilindan (2. avgusta), okupe se na obale Kapetanovog jezera. Tu se druže, kupaju, roštiljaju i love ribu. Tada se na obalama Jezera postave šatori i napravi lijepa atmosfera. Uz muziku i veselje, zabave obično traju do kasno u noć.
https://www.instagram.com/p/BjCnHKwBeNI/
Bukumirsko jezero
Do Bukumirskog jezera vas vodi put u dužini (oko pedeset kilometara od Podgorice) kroz Kuče, preko Meduna, Ubala, kroz sela Bezjova, Cvilina, Kržanja i Stravče. Jezero je smješteno između Kučkih planina koje se oko njega izdižu poput divova, čuvajući ga u dubodolini. Isti put kojim se stiže do Bukumirskog jezera vodi ka još jednom našem biseru jezeru – Rikavačkom jezeru. Ovaj kraj izuzetne ljepote posljednjih godina postao je omiljeno izletište ali i kupalište za brojne planinare, kampere, ljubitelje prirode…
Bukumirsko jezero poput prstena okružuju lokvanji i trska dajući mu zelenkastu boju u obalskom dijelu, dok se na sredini jezera prelamaju nijanse svijetle i tamno plave…
Bukumirsko jezero
Kada dođete u Kuče pratite putokaz za Bukumirsko jezero. Kada sađete sa afaltnog puta i susretne vas makadamska staza krenite pješke, jer staza nije naporna za hodanje za bilo koji nivo kondicije. Možete laganim hodom doći do jezera. Već sa početka makadamskog puta jasno su vidljivi obronci planinskog vijenca Žijeva, među njima najvisočiji Surdup (2184 mnv), Štitan (2165 mnv), Velji vrh (2063 mnv ) i vidno eksponiran Pasjak (2051 mnv ) sa jedne i Torač (1873 mnv) sa druge strane. Vrhovi Žijeva zaista djeluju impozantno i zasigurno su pravi izazov i za iskusne planinare. Na putu ka jezeru okolina je uglavnom travnata i blago valovita. Put vodi i do nekoliko vikendica sa desne strane, odakle se ljeti čuje vesela graja djece i lavež šarplaninaca. Autentična omanja kamena kuća, crvenog limenog krova savršeno se uklapa u ovaj ambijent. Mali uspon na brežuljak ispred i pred vama se otvara pogled na jednu polovinu jezera, a zatim, sa svakim narednim korakom panorama jezera postaje sve vidljivija dok konačno ne ugledate pomalo nepravilnu kružnicu koju čini Bukumirsko jezero. Stjenoviti vrhovi, šumom obrasle njihove padine, travnate zaravni sa Bukumirskim jezerom u sredini čine ovaj kraj živopisnim i posebnim. Do obala jezera vodi jasno utabana staza. Silazak je lagan i postepen. Jezero se nalazi 1448 mnv i spada u lednička jezera, površina mu je svega 19320 metara, širina 130, dubine je do 17 metara, a dužina mu je 210 metara pa ga je lako obići.
Jezero poput prstena okružuju lokvanji i trska dajući mu zelenkastu boju u obalskom dijelu, dok se na sredini jezera prelamaju nijanse svijetle i tamno plave…
Kažu da je jezero stanište neobičnog vodenog guštera- tritus alpestis montenegrinus.
Na obali Bukumirskog jezera iz godine u godinu sve je više posjetilaca, i ovaj biser je definitivno otkriven, samo ga sačuvajmo ne ostavljajući svoje tragove u ljepoti kojoj se nalazi – pokupite sve što donesete, a to se naravno, naročito odnosi na smeće!
-
Instagram @mojacrnagora
Legenda o Bukumirskom jezeru
Za Bukumirsko jezero vezane su brojne legende.Većina njih pominje zmaja koji je živio u jezeru i plašio narod, tj. Bukumire. Zmaja su ubili vrelim kamenjem koje su ubacili u jezero, a po jednoj legendi on ih je napao i istrijebio, dok druga kaže da ih je prokleo da se sami među sobom pokolju. Jedna manje poznata legenda kaže da je uzrok nastanka jezera bio žedni putnik. Prolazeći tim krajem sjeo je da se odmori i pomislio: „Kada bi Bog dao da ima vode da se okrijepim, mogao bih poći dalje“. U tom času poteče voda iz stijena sa svih strana. Putnik se napi vode i zaspa. Kada se probudio zaravan ispred njega je bila puna vode. Tako je nastalo jezero iz koga legenda kaže, izlaze vile, igraju čudesne igre, mame mladiće k sebi u vodu, pjevaju zanosne pjesme i čekaju onog mladića da se vrati sa daleka puta i napije se vode. On još ne dolazi, a voda miruje i čeka…
https://www.instagram.com/p/B_ZqMLcAIqC/
https://www.instagram.com/p/CAaQecdnzgG/
https://www.instagram.com/p/B_uzuvQltXF/
https://www.instagram.com/p/B_IW0XTpOkZ/
https://www.instagram.com/p/B_j_y5qAA3k/
Rikavačko jezero
Rikavačko jezero se sakrilo ispod Kučkih planina, uz samu granicu s Albanijom.Samo desetak kilometara je razdaljine od Bukumirskog do Rikavačkog jezera. Vožnjom dobrim asfaltnim putem koji se vijuga predjelima bogatim šumama otkrivaju se pred vama nestvarno lijepi predjeli.
Ranije je bilo mjesto za boravak ljudi i stoke iz dijela Kuča tokom ljeta, a kasnije je prilično opustjelo. Poslednjih godina se povećava broj renoviranih vikendica i sve veći broj ljudi svoj odmor provodi na njegovim obalama. Kuriozitet za današnje vrijeme je da do tamo nije doprla električna struja, ni signal mobilne telefonije. Asfaltni put se završava kod sela Mokra.
Rikavačko jezero smješteno je u podnožju planine Vile (2093mnv)
Nakon desetak kilometara stiže se do raskrsnice đe se put račva, jedan krak vodi u selo Mokra, drugi ka Veruši, a treći, makadamski prema Rikavačkom jezeru. Preporučujemo da odatle krenete pješke. Početak puta vodi kroz šumu, potom se put nastavlja predjelom đe nema ni žbuna, ali to je kratka dionica. Pred vama se uskoro ukazuje katun Širokar (Lakovića Katun, 1765mnv), sa čijeg brežuljka se vidi Rikavačko jezero smješteno ju podnožju planine Vile (2093mnv). Ako imate neke nedoumice kako dalje do jezera najbolje je da pitate čobane sa katuna, oni će vam najbolje pojasniti dalji put, a on ide uskom stazom i malim prelazom do jezera, ali se može lako i promašiti. Ali kad stignete do jezera… dah vam zastane i želite tu da ostanete, dugo, dugo… Pođite da se uvjerite da je tako. Rikavačko jezero vas čeka ovog avgusta raširenih ruku.
Legenda o Rikavačkom jezeru
Legenda o Rikavačkom jezeru kaže da je u jezeru boravio đavo koji je svakog ljeta otimao po jednu đevojku, a nakon molbi čobana Bog ga je otjerao tako što je bacio usijano kamenje u jezero.
https://www.instagram.com/p/B16p1wgABBR/