Čirgić: Probudila se Crna Gora

Mogućnost da će vlast sastaviti oni koji su građanskoj Crnoj Gori suprotstavljali svetosavsku, oni koji su ustavnim vrijednostima pretpostavljali dogmu, oni kojima su Albanci Šiptari, muslimani pripadnici lažne vjere, Crna Gora fildžan država, Crnogorci kopilad iz Brozova jajca daje osnova za strah. Uprkos svemu tome, činjenica da je onolika mladost u neđelju veče pohrlila u Podgoricu da pokaže i onu drugu Crnu Goru, činjenica da među njima ima i onih što umiju zagrmjeti kao Batrićević i Vušurović ne daje nam pravo na malodušnost, kaže u razgovoru za Dnevne novine prof. dr Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik i književnost na Cetinju.

Skup je, kako ističe, uspio objediniti hiljade crnogorskih građana svi pod jednu zastavu, bez obzira na vjersku, jezičku, nacionalnu, etničku ili kakvu drugu pripadnost.

“Antifašistička i građanska Crna Gora okupila je crnogorsku mladost! Nije ih okupilo ni „Gospodi pomiluj” ni „Allahu ekber” ni bilo što slično. Ta crnogorska mladost jemac je da ne može propasti Crna Gora”, poručuje Čirgić.

Prošlo je nedjelju dana od parlamentarnih izbora i pobjede prosrpskih opozicionih partija i Srpske pravoslavne crkve. Citiraću Vaše riječi u kolumni za Antenu M da je “nakon 75 godina vampir ustao iz groba i jedini koji ga u grob može vratiti jeste onaj koji ga je pustio iz groba”. Ima li Crna Gora danas snage za novu borbu za građansku, evropsku, multietničku, državu svih njenih građana?

Sve više se čini da Dritan Abazović ne samo da neće upokojiti vampira no da će mu pružiti ruku kad se bude formirala nova vlada. Ako to učini, nema sumnje da će ući u istoriju, ali ne kao borac za socijalnu pravdu i društveni prosperitet no kao osoba koja je u sudbonosnome istorijskom trenutku primat dala mržnji prema Milu Đukanoviću umjesto ljubavi prema Crnoj Gori. Na njemu je da odluči hoće li ga istorija pominjati kao izdajnika ili kao samosvjesnoga borca za uzvišene građanske vrijednosti ovoga društva. Kako je to mladi i talentovani crnogorski istoričar Boban Batrićević nedavno konstatovao, pred njim je lak izbor Dritan odlučuje hoće li Crnu Goru graditi s onima koji su se okupili u neđelju veče u Podgorici ili će je razgrađivati s baštinicima fašističke ideologije i politike. Građanska, multikulturna i multivjerska Crna Gora mora opstati. Nema sumnje da ima snage za to.

Vjerujete da ima snage?

Ima. Pokazalo se to u neđelju na podgoričkome Trgu nezavisnosti. Pokazalo se to i na izborima prije neđelju dana. Ljudi su zbunjeni. Ali će se brzo osvijestiti i konsolidovati. Dritan bira hoće li Crnu Goru koja maše evropskim i crnogorskim državnim zastavama ili će protiv nje s onima što mašu crnim obilježjima iz Drugoga svjetskoga rata poražene ideologije. Pruži li ruku građanskoj Crnoj Gori, on će u očima te Crne Gore biti nacionalni heroj i simbol nove Crne Gore koja je odbacila retrogradnu tradiciju. Biće to pokazatelj da je Crna Gora, mimo sve druge većinski pravoslavne zemlje, dostigla svijest da je u svijetlu budućnost može voditi jedan Albanac i musliman. Ako to učini, ona crna Crna Gora prokazaće ga kao Šiptara i čovjeka lažne vjere. Na Abazoviću je, dakle, da odluči koje mu mjesto u istoriji pripada: da ostane upamćen kao političar s vizijom koji nema dilemu oko civilizacijskih vrijednosti kojima Crna Gora treba da stremi ili da bude zaboravljen kao jeftini populista za jednokratnu velikosrpsku upotrebu.

Još u februaru, kada smo ulicama crnogorskih gradova gledali crne mantije, upozorili ste da od razrješenja vjerskog pitanja ne zavisi hoće li narednu vlast činiti DPS sa svojim koalicionim partnerima već hoće li nova vlast baštiniti antifašističku i slobodarsku tradiciju ili kvislinge i ratne zlikovce čiji portreti „krase” kancelarije glasnogovornika protesta. Šta je pokazalo vrijeme nakon 30. avgusta?

Ovo kratko postizborno doba pokazalo je da sam nažalost bio u pravu. Ti portreti preselili su se iz kancelarija na crnogorske ulice. Prvi put nakon 1998. crnogorski građani ne ošećaju se slobodno. Prvi put dojučerašnji slobodan građanin oseća strah da mu zadnja fukara može razbiti nos u „novooslobođenoj” Crnoj Gori. Ko to ne vidi, boluje od ozbiljnoga političkog sljepila. Vjerujem da to nije Crna Gora koju je želio bilo ko od građanski orijentisanih glasača na potonjim izborima. Činjenica da je jedan dio vlasti korumpiran, nezainteresovan za svoj posao, sklon raznoraznim malverzacijama i sl. opravdava svačiju želju da smijeni tu vlast. Međutim, promoteri ratnih zločina, oni koji su i sami podsticali još svježe zločine i genocid, ne mogu obezbijediti bolju budućnost Crnoj Gori. Njihova je vlast očito moguća, ali je sigurno da ne može biti duga vijeka. Suprotstaviće joj se baštinici slobodarske i antifašističke tradicije. Crnogorsku kulturnu raznolikost ne može objediniti fašizam. No, ako i na kratko pobijedi, fašizam će nas unazaditi decenijama.

U Podgorici je sinoć održan patriotski skup na kojem se okupilo oko 50.000 građana. Pobjednici ovih izbora zajedno sa srpskim medijima i dijelom crnogorskih plašili su građane da ne izlaze, da se spremaju incidenti.. .Uprkos neviđenoj propagandi, crvene zastave preplavile su Trg nezavisnosti, a među okupljenima bilo je više od 70 odsto mladih. Da li je ta energija koja se vidjela pokazala da se konačno probudio patriotski duh?

S neopisivim zadovoljstvom bio sam na tome skupu. Uprkos realnome strahu od zaraze koronom, uprkos velikosrpskoj propagandnoj mašineriji koja je sijala strah od tobožnjih incidenata taj je skup uspio objediniti hiljade crnogorskih građana svi pod jednu zastavu, bez obzira na vjersku, jezičku, nacionalnu, etničku ili kakvu drugu pripadnost. Antifašistička i građanska Crna Gora okupila je crnogorsku mladost! Nije ih okupilo ni „Gospodi pomiluj” ni „Allahu ekber” ni bilo što slično. Ta crnogorska mladost jemac je da ne može propasti Crna Gora!

Na skupu govorio je Nemanja Batrićević, saradnik u nastavi na Fakultetu političkih nauka u Podgorici. Nakon njegovog obraćanja ovaj mladić izložen je nezapamćenoj torturi preko društvenih mreža. Ne vidjesmo da je neko do akademika, profesora, samog fakulteta na kojem radi stao u odbranu. Kako Vi komentarišete napade na Batrićevića?

Nemanja Batrićević ispunio je svojim govorom srca pedeset hiljada ljudi koji su ga uživo slušali i ko zna još koliko puta toliko srca onih koji su ga preko ekrana slušali u Crnoj Gori, regionu i dijaspori! Njegov govor može služiti na ponos građanskoj Crnoj Gori! Antologijsko obraćanje jednoga mladog naučnika od neizrecive je važnosti u ovome sudbonosnom trenutku. Toga su svjesni svi moralni bijednici koji ga satanizuju po društvenim mrežama nadajući se vremenu u kojem će ga moći satanizovati i na ulici, u kafiću, na univerzitetu. Koliko ja znam, njega je časno i dostojno odbranila Olivera Komar, profesorica i njegova koleginica s fakulteta. Žene su vazda znale kako se brani Crna Gora! Olivera je to potvrdila. Koliko god sad izgledalo drugačije, vrijeme koje je pred nama vrijeme je Nemanje Batrićevića i mladih ljudi koje je on okupio. A koliko je njegov govor iskren i srčan, koliko je bitan za Crnu Goru, najbolje govori količina odvratnih nesuvislosti koje se povodom toga na društvenim mrežama izriču. A što ćute njegove kolege s UCG, u tome nema ničeg neobičnog. Nema te „naučne” grane koja je u Crnoj Gori dosegla toliki stepen razvoja koliko ćutologija.

Prvo što je buduća vlast najavila jeste donošenje novog zakona o slobodi vjeroispovijesti, potom donošenje zakona o dvojnom državljanstvu. Kada sve to povežemo sa činjenicom da je naredne godine popis stanovništva za koji je srpski predsjednik posebno zainteresovan, šta čeka pripadnike manjina, šta čeka sve one koji se izjašnjavaju kao Crnogorci u toj novoj “oslobođenoj” državi? Jesmo li u predvorju nove “Podgoričke skupštine”

Nijesam političar ni politikolog, još manje čitač budućnosti, ali je jasno da će rezultati popisa za dalju sudbinu Crne Gore i regiona biti ne manje bitni od nedavno održanih izbora. Vlast Mila Đukanovića nije pala zbog evidentne socijalne neuravnoteženosti društva, zbog neriješenih korupcionaških afera i sl. Njegovu se padu slade najviše oni koji su uviđeli da je pokazao spremnost da na temelju referenduma izgradi građansku Crnu Goru. Pad broja Crnogoraca na popisu, koji je kontinuiran u doba ove „diktatorske” i „nacionalističke” vlasti, neophodan je za ostvarenje velikodržavnih srpskih interesa.

Srpski mediji za koje se otvoreno govori da su direktno pod Vučićevim uticajem ni nakon 30. avgusta ne prestaju sa najprljavijom kampanjom protiv Crne Gore i predsjednika Đukanovića. Mjesecima su zasipali građane lažima da sprema pakleni plan, da će krv teći ulicama, zatim da neće mirno predati vlast već izazvati krvoproliće. Sad kada čitav svijet vidi da od toga nema ništa, oni opet ne prestaju. Što je krajni cilj?

Krajnji je cilj sijanje straha i stvaranja klime u kojoj će crnogorski građani biti pomireni sa sudbinom koja im je pripremljena. Retorika je ista kao ona od prije sto godina i kao ona iz Drugoga svjetskog rata.

Lider PzP je u nedavnom intervjuu srpskom portalu rekao da će svako ko pruži ruku DPS-u biti linčovan. Sinoć na Trgu nije pružena ruka DPS-u nego državi. Treba li da se osjeća ugroženim svako ko je sinoć bio pod crnogorskom zastavom?

Realno je danas ugrožen svaki građanin pod tom zastavom. Možemo se praviti da ne vidimo to, ali postizborno slavlje novih pobjednika to je više no dobro pokazalo. Mogućnost da će vlast sastaviti oni koji su građanskoj Crnoj Gori suprotstavljali svetosavsku, oni koji su ustavnim vrijednostima pretpostavljali dogmu, oni kojima su Albanci Siptari, muslimani pripadnici lažne vjere, Crna Gora fildžan država, Crnogorci kopilad iz Brozova jajca da je osnova za strah. Činjenica da u Uri visoke položaje zauzimaju osobe koje su se društveno istakle jedino na negaciji crnogorskoga jezika i na prikazivanju crnogorske države kao nacionalističke tvorevine ne obećava svijetlu budućnost montenegristici. Uprkos svemu tome, činjenica da je onolika mladost u neđelju veče pohrlila u Podgoricu da pokaže i onu drugu Crnu Goru, činjenica da među njima ima i onih što umiju zagrmjeti kao Batrićević i Vušurović ne daje nam pravo na malodušnost. DPS je partija koja je, sa svim svojim manama, imala najvećega udjela u stvaranju nezavisne i građanske Crne Gore. Ako procrnogorske i proevropske snage koje su nakon izbora slavile pobjedu zbilja žele dobro Crnoj Gori, onda to u ovome trenutku ne mogu bez pomoći onoga dijela DPS-a koji je dokazao da mu je Crna Gora neprikosnovena vrijednost.

Intelektualna elita, njen najveći dio, akademici, univerzitetski profesori, izuzimajući Vas i još nekoliko Vaših kolega, ponovo ćute. Imate li objašnjenje?

Nikad u Crnoj Gori nije bilo više institucija no što ih je danas. One su više no vidne samo kad se usvaja državni budžet za narednu godinu. U međuvremenu većina njih „snom mrtvijem spava”. Aktuelna dešavanja u našoj zemlji proizvod su faktičkoga neznanja uprkos brojnim prosvjetnim reformama u prethodnih petnaest godina. Te su reforme, očito je to danas, birokratski manevri i šarena laža kojom se prikrivala nespremnost da se suočimo s problemom koji nam ozbiljno prijeti. Birokrate koje su u tome učestvovale napunile su naše ustanove. Danas ćute i spremaju se za neke nove reforme ili se plaše da podrškom građanskoj Crnoj Gori ne budu prokazani kao podržavaoci „bivšega režima”. Pred izborom između građanske Crne Gore ili sopstvene nezaslužene apanaže kod takvih nema upitanosti. Zato su prošloga poneđeljka najavljenu slobodu na društvenim mrežama lajkovali raznorazni koritaši bivše vlasti kojima ni majka ne bi znala da ih je rodila da im nije bilo korita u DPSu ili njegovim koalicionim partnerima. Zato ćuti Crnogorska akademija nauka i umjetnosti i njen predsednik ustavni patriota. (Glavni promoter njegova ustavnog patriotizma već je među Demokratama.)

Što čeka?

Čeka da se konačno kristališe nova crnogorska politička scena pa da izreče stav. I niko ih iz nove vlasti, bila ona fašistička ili antifašistička, neće prozvati za nerad. I svaki će im novi premijer, kao i ovaj odlazeći, organizovati posetu s jasnim stavom da je to ustanova koja će kreirati budućnosti Crne Gore. Ima, s druge strane, i onih intelektualaca koji nijesu spremni da zbog svoga javnog angažmana budu izloženi psovkama i komentarima zadnjih moralnih bijednika koji žive na društvenim mrežama i svaku časnu inicijativu izlažu ruglu.

Danas se u zapadne vrijednosti kunu oni koji su palili zastavu NATO-a, koji su pozivali braću Srbe na oružje jer su “ugroženi”, koji su proklinjali sve crnogorsko…

Ako bude onih koji će nasesti na njihovo krivokletstvo, krivokletnici će im vrlo brzo svojim budućim potezima raspršiti iluzije. Pobijede li krivokletnici, građansku Crnu Goru čeka više no težak period. Ko se u tim novim uslovima bude htio i dalje zalagati za građansku Crnu Goru, mora biti spreman na podvale, na javno sramoćenje, na javno „kidanje nosa“, na opačine kojima će mu srozavati društveni ugled. Oni koji istraju predvodiće novu i od kriminala i fašizma oslobođenu Crnu Goru.

Na Abazoviću je, dakle, da odluči koje mu mjesto u istoriji pripada: da ostane upamćen kao političar s vizijom koji nema dilemu oko civilizacijskih vrijednosti kojima Crna Gora treba da stremi ili da bude zaboravljen kao jeftini populista za jednokratnu velikosrpsku upotrebu

(autor intervjua Vesna Šofranac)