Četničko ”litijanje” nove crnogorske vlasti

Piše: Almasa Hadžić

Ništa tako zlokobno nije ogolilo postizbornu crnogorsku “demokratiju” kao iz mišijih rupa ispuzani četnici, mahom ratni zločinci iz devedesetih godina i njihovi ideološki sljedbenici.

Znalo se da će se takvi kad-tad pojaviti na javnoj sceni, samo je bilo pitanje “uglednika” koji će stati na čelo hromih, nekažnjenih ubica i pljačkaša iz Konavala, Vukovara, Kalinovika, Foče, Goražda, Višegrada, Srebrenice i njihovih u miru odgojenih nasljednika, pa da proklamirana demokratija sa prošlogodišnjih litija, iz obora pusti trideset godina čuvanog vampira.

Njihovi mačevi mržnje, pod zapovjedništvom mrzitelja svega što ne pripada njegovoj mitomanskoj svijesti i soju, Amfilohija Radovića, nažalost, bili su isukani u ime vjere, čija je oštrica, u noći grlatog proslavljanja izborne pobjede u Crnoj Gori, sasjekla svaku iluziju da su četnički poganluk i mržnja iz devedesetih godina, ostali samo jedan ružni biljeg crnogorske istorije.

Nažalost, nije.

Mjesecima poslije orio se repertoar koji je trideset godina ranije pratio zločinačke pohode na Dubrovnik, pucala su stakla na prozorima pljevaljskih džamija, kuće i stanovi Bošnjaka i Crnogoraca koji su njegovali kulturu suživota u gradovima širom Crne Gore zasipane su kamenicama i jajima, ispisivani su grafiti od čijeg se sadržaja ledila krv u žilama, dok je iz grla dvadesetogodišnjaka histerično odjekivala himna “sprem'te se sprem'te”…

Događalo se, ustvari, političko- nacionalističko “litijanje” kojim je proslavljana tobožnja „nova demokratija“ Crne Gore, samo sada pod vođstvom onih koji su četničke odore zamjenili frakovima, leptir mašnama i visokim akademskim titulama, svjesno gurajući vlastitu državu u blato prošlosti.

Pored mnogih primjera svega o čemu govorimo, najsvježiji je, svakako, pokušaj zvanične vlasti da se jedna ulica u Beranama nazove imenom Ratka Mladića, ratnog zločinca kojega je Haški tribunal osudio na doživotnu robiju za počinjeni genocid u Srebrenici.

Da članovi Savjeta za davanje prijedloga naziva naselja, ulica i trgova općine Berane, koji su većinom glasova podržali odluku da im Ratko Mladić „uljepša“ grad u kome žive mnogi pripadnici naroda nad kojim su Mladić i njegova vojska izvršili genocid, nisu bili ohrabreni politikom koja u Crnoj Gori podržava i slavi ratne zločince, zasigurno, ovakva odluka ne bi ni došla na dnevni red ovog Savjeta.

Premjer Crne Gore Zdravko Krivokapić, koji je na vlast došao na krilima litija, njegovi crkveni saborci i oni iz pročetničkog Demokratskog fronta, kao i njihov politički privjesak, tobožnji zagovornik proevropskog puta Crne Gore, Dritan Abazović, zbog prijedloga da im Ratko Mladić ukrasi ulicu u Beranama, nisu se ni malo nasekirali.

I neće.

Jer od njihovog dolaska na vlast, četničke provokacije i nacionalističko ojnanje u Crnoj Gori skoro da su postali svakodnevnica.

Dokle, to će odlučiti onaj časni dio Crne Gore koji je s obraza svog naroda davno uspio sprati blato kojim su ga devedesetih godina uprljali isti oni koje su s nacionalističkog lanca, u zadnjih godinu dana, pustili razni Krivokapići, Mandići, Medojevići, Abazovići.