Gradonačelnik Prijestonice Cetinje Aleksandar Kašćelan, predsjednica Skupštine Maja Ćetković i predsjednik Udruženja boraca NOR-a i antifašista Cetinja Stevan Radunović položili su vijence na spomenik herojima Božićnog ustanka 1919. na Bajicama i na spomenik Lovćenska vila.
Obraćajući se prisutnima kraj obeliska na Bajicama, Kašćelan je kazao da se danas prisjećaju onih čija su djela upisana u biće Crne Gore „kao svetionici koji kazuju pute slobode, zajedništva i upornosti da se sačuva trud predaka i nasljedstvo potomaka – domovina, kao najsvetije mjesto i pribježište, kao iseljenička želja, kao roditeljski dom u kršu podno Lovćena i širom naše lijepe zemlje“.
„Simbolika Božićnog ustanka nadilazi vrijeme u kojem se desio. Nije to bio samo otpor prema uniženju kojem je Crna Gora tada svjedočila, nego i živo svejdočanstvo Njegoševe misli da „Crnogorci na ljube lance“. Jer sloboda je nama imperativ i potreba, o njoj se pjeva i pripovijeda. To je najskuplja riječ, o kojoj se čeljad uče od malena“, naveo je on. .
Prema njegovim riječima, onaj ko je slobodom zadojen, taj je i hrabar, pa ne čudi srčanost komita da se suprotstave i snažnijim i moćnijim od sebe, i da ne posustanu ni onda kada su im velike sile okrenule leđa. „U tim teškim vremenima, kako je zapisano, pravo na slobodu sa ustanicima branila je cijela crnogorska porodica – i stari, žene i nejač“.
„Savremena i antifašistička Crna Gora građena je na tim i brojnim drugim slobodarskim svjetonazorima, na poštovanju bližnjeg, različitosti i osobenosti. To su snažni temelji naše savremene države, koja je prostran dom za sve. Naše misli danas su sa svim ustanicim i svima onima koji su se borili za pravo, čast i slobodu Crne Gore. Neka im je vječna slava i hvala“, poručio je Kašćelan.
Božićni ustanak crnogorskog naroda podignut je pod vođstvom komandira Krsta Zrnova Popovića, 6. januara 1919. po novom, odnosno 24. decembra 1918. godine po starom kalendaru.
Imao je za cilj poništenje odluka tzv. Podgoričke skupštine od 26. novembra 1918. godine o nelegalnom i nelegitimnom prisajedinjenju Crne Gore Srbiji, te da se Crna Gora oslobodi faktičke vojne okupacije srpske vojske, da se odbrani i afirmiše crnogorska državna nezavisnost i da Crna Gora kao punopravan i ravnopravan državno-pravni subjekt stupi u jugoslovensku konfederaciju.