Borba Davida i Goljata za svoj identitet i sopstvenu kulturnu baštinu

Nema vijesti o početku vakcinisanja građana Crne Gore protiv koronavirusa koji na žalost bukti i dalje, odnoseći živote. Nema lijeka u našoj maloj državi, ima obećanja i dnevnih poruka nadležnih o tome kako samo što nijesu stigle vakcine.

Nema bijega od ove pošasti, ni tamo đe je vazda ima lijeka, a to je umjetnost, pozorište, film, knjiga slika, muzika. Plemenite i univerzalne vrijednosti je potisnula zaraza.

Kako podnosi ovu muku i koliko umjetnost može probiti? Ima li svijetla iđe, Skala radio pita crnogorskog reditelja Danila Marunovića.

“Ovaj zasita specifični trenutak je možda i najsnažnije pogodio umjetnički esnaf, upravo zato što umjetnost zavisi od komunikacije, pogotovo teatra koji zavisi od direktne  bliskosti sa gledaocem. Ovaj period bez teatra je za umjetnike apokaliptičan kad  se pogleda pozorište čije scene zjape prazne, bez radosti teatarske igre. Kada kuge civilizacije koje se dešavaju periodično, parališu  teatar to je znak da se nešto jako opasno i ozbiljno dešava. Teatar je uvijek opstajao u svim društvenim haosima. Opstajao je u toku ratova i velikih političkih kriza. Sada kad vidimo da teatar kapitulira pred pandemijom, to je znak da je zaista globalni problem ogromnih razmjera”, smatra Marunović.

On kaže da prostora za optimizam ipak ima, jer se ovih dana pozorište polako vraća u svoje redovne aktivnosti, istina u jednoj drugačijoj formi, sa mnogo manje gledalaca.

Za pomenute, nove okolnosti se priprema Danilo Marunović, koji kako nam je saopštio radi na novoj predstavi u Crnogorskom narodnom pozorištu.

U svakom slučaju borba traje i paralelno sa ovom zdravstvenom imamo i druge borbe ništa manje izazovne. To su borbe na političkom, sociološkom i društvenom planu uopšte, kada imamo jednu pandemiju druge vrste. Ovo je po mišljenju Marunovića, najkomplikovaniji trenutak u kome se Crna Gora ra našla u proteklih sto godina.

Ne postoji primjer da narod tako strastveno želi da pokloni svoju kulturnu baštinu drugom narodu

“Podijeljenost na ovom nivou je nešto što slobodno možemo nazvati vanrednim stanjem. Bude se neki duhovi za koje smo vjerovali da pripadaju prošlosti, a danas isplivavaju kao dominantno društveno ponašanje. Sa tim se potrebno izboriti na način da se ne spuštamo na nivo ljudi koji nas vraćaju u te godine  atmosferu i estetiku rata, nacionalizma, neofašizma, šovinizma, već da sredstvima umjetnosti odgovorimo na taj izazov.
Umjetnost je uvijek u svojoj izvornoj formi pobuna i na ovo u čemu je danas Crna Gora treba odgovoriti jednom masovnom reakcijom. Treba odgovoriti  na način što će se ideološki stati na univerzalne vrijednosti civilizacije koje podrazumijevaju toleranciju, empatiju, slobodu i afirmaciju bogatstva različitosti”, poručuje reditelj Marunović.

On se pita odakle danas ta eksplozija dogme, i nacionalizma, jednog fenomena za koji nije čuo da igdje postoji osim u Crnoj Gori da su ljudi u tolikoj mjeri strastveno protiv svoje države i sopstvenog identiteta i protiv svoje kulturne baštine.

„Zamislite narod koji tako strastveno želi da pokloni svoju kulturnu baštinu drugom narodu. Takva vrsta paradoksa se nije desila ni na filmu. To je fenomen jednog instant obrazovanja, internet i fejsbuk obrazovanja, pseudo obrazovanja, gdje zapravo gomila pseudo obrazovanih plasira  neke modele ponašanja na osnovu poluinformacija ili populističkih dezinformacija“, kaže Marunović.

Primjer vakcina, za koje takav profil piše je da ih treba odbiti. Ukoliko kao društvo nijesmo jedinstveni, automatski imamo opasnost da koncept vakcinisanja kao odgovor na pandemiju potpuno propadne. Vi se dakle borite sa jednom silom koja ujedno podrazumijeva i nacionalizam i fobiju svega što dolazi sa zapada i crkvenu religijsku dogmu i nacionalni i vjerski šovinizam. To djeluje kataklizmično kada se formuliše u jednu političku ideju i uđe u konkrtetne elemente izvršne vlasti. Imamo situaciju da su danas na određenim funkcijama ljudi koji su odgovorni za zdravstvo, a ne poštuju mjere propisane za borbu protiv pandemije. Ili ljude koji su deklarisani šovinisti (najblaže rečeno), a vode odbore za ljudska prava. U toj borbi ne samo u političkom već i u ljudskom smislu je već u startu izgubljena bitka, zato što sistem vrijednosti koji bi trebao stvari da postavi na svoje mjesto, ne postoji, protjeran je i devalviran, priča naš sagovornik.

Izvršna vlast uopšte ne percipira kulturu kao oruđe za bolje sjutra

“Umjetnici treba da stoje u prvim redovima borbe za crnogorski identitet i društvo crnogorsko mora da zna da je kultura najrelevantnije oružje protiv ovog fenomena.
Ali ni to nije dovoljno osviješćeno. Pogotovo ne od određenih elemenata izvršne vlasti, koji uopšte ne percipiraju kulturu koa oruđe za bolje sjutra. Primjer je odsustvo funkcionisanja sektora kulture. Ljudi koji rade na ključnim mjestima u Ministarstvu kulture su listom dobili otkaze i u pat su  poziciji, a umjetnici čekaju da se nešto desi”, navodi on.

Marunović ne čeka već je počeo novi projekat u CNP a sa svojim timom radi ovih dana i na produkciji dokumentarnog filma koji upravo govori o buđenju šovinizma i nacionalizma u Crnoj Gori. O političkim igrama, međunarodnim i lokalnim kombinacijama u odnosu na ono što je crnogorski identitet.

Marunović najavljuje zanimnljivu priču o fenomenu opstanka  crnogorskog identiteta i kulturne baštine na više nivoa. Kada to plasirate u formi dokumentarnog filma nekome ko ne živi ovdje, onda to djeluje potpuno zastašujuće. Dakle, sve to što se desilo u zadnjih nekoliko mjeseci i što će se dešavati u susret popisu stanovništva u CG  su ozbiljne i opasne igre u koje su uključene strane vlade, centri moći, finansijski centri sa logistikom koja je odlučna u tome što je namjerila da uradi. Oni su dokazali da imaju potencijal da svoje ciljeve sprovedu  na način što su  kroz svoje mehanizme uticali i na protekle parlamentarne izbore.

Ovoga puta Crnogorci su, kaže Marunović, ostali na milost i nemilost od strane svih. Preostaje da sredstvima kao što su papir i olovka rješavaju svoju sudbinu na jedan civilizovan način, afirmišući ono što su krucijalni elementi našeg identiteta i crnogorskog imena i prezimena.

“To je upravo bila crnogorska borba za slobodu, afirmaciju herojstva, pobune. Borba Davida protiv Golijata, kroz puno tragediuje i plača do  pobjede do koje je Crna Gora ipak na  kraju dolazila. To je romantična sudbina malog evropskog naroda koji je do sad svaki put  u borbi protiv globalnih osvajača uspijevao da sačuva svoje ime i prezime, pa će i ovoga puta”, vjeruje Marunović.

Dubravka Jovanović