Bivši radnici jame Biočki stan u Župi nikšićkoj nadležnim u državi obratili su se otvorenim pismom u kojem pitaju zašto su zapostavljeni i ostavljeni bez posla već deset mjeseci.
Uprkos najavama i obećanjima eksploatacija boksita u jami još nije počela, poljska firma Bumeh proizvodnju je obustavila maja prošle godine, a potom je otpustila radnike.
Kopovima bivših rudnika boksita u Župi nikšićkoj gazduje firma „Uniprom metali“ Veselina Pejovića koja je proizvodnju organizovala sa podizvođačima, a sa „Bumehom“ u jami Biočki stan, podsjeća RTV Nikšić.
Poljaci su rudarima isplatili potraživanja, ali su državi ostali dužni oko 210.000 eura po osnovu poreza i doprinosa.
“Uniprom” je sa tom poljskom firmom od 2016. godine imao ugovor o poslovnoj saradnji za eksploataciju rude iz Biočkog stana na Seocima. Iako je ugovor trebalo da traje do 2045. Poljaci su u maju 2022. godine odustali od dogovorene saradnje i tada je oko 100 radnika ostalo bez posla.
U međuvremenu tridesetak rudara steklo je pravo na penziju, a preostalih oko 60 su na Birou rada.
Pejović im, navode rudari u pismu, posljednjih pola godine svakog mjeseca isplaćuje, kao vid pomoći, po 450 eura.
U nastavku prenosimo integralno pismo koje su bivši rudari jame Biočki stan juče uputili:
IMA LI NADE ZA NAS?!
Ima više od pola godine od kada je nama rudarima poljska firma „Bumeh“ uručila otkaze. Još jedna informacija u medijima koja je protutnjela i zaboravljena je.
Niko iz države ni da se okrene, ni da pita možete li da živite sada kada je luksuz i parče hljeba, imaju li vaša djeca knjige i patike za školu.
I kako to obično biva, kada dolaze teška vremena samo se rijetki sjete da postojite. Ako imate sreće pojavi se neko od prijatelja ili porodica da priskoče u pomoć, ali u državi koja sakuplja sredstva za liječenje djece, skoro da nas je i sramota da tražimo šansu.
Samo šansu i mogućnost da radimo i zarađujemo! Možda mnogo i tražimo u trenutku kada je komad mesa misaona imenica mnogima u ovoj zemlji.
Prinuđeni smo da molimo za pomoć. Nije sramota reći da je Veselin Pejović, vlasnik „Uniprom“ kompanije svih ovih mjeseci, iako nema nikakvu obavezu jer nismo bili zaposleni u „Unipromu“, davao nama novac svakog mjeseca da prehranimo porodice.
Jedina obaveza koju je imao je ona ljudska. Evo je taj ispit položio mada ga zakon na to ne obavezuje. Ovo vjerovatno nije važno onda kada je jedino bitno šta će reći političari. Kada gledamo televiziju utisak je da živimo u nekoj bajci , a siromaštvo sve veće!
Možda da pokušamo ovo medijima da pošaljemo, pa se možda neko i obrne na nas. Mi samo tražimo da radimo. Hoće li i nama država pomoći ili će zaboraiti na nas i naše porodice?
Danas, kada nam je legla još jedna uplata od Veselina Pejovića, još jedna rata za pomoć jer ne možemo da nađemo posao, pitamo samo ljude u državi – ima li nade za nas?!
Bivši radnici „Bumeha“