Kako jedna vjerska zajednica može funkcionisati u pravnom sistemu jedne države, a da nije registrovana, kako može obavljati pravne i trgovinske poslove, a da nije registrovana, pitanja su koja je gostujući u programu Televizije Crne Gore (TVCG) postavio premijer Duško Marković.
Naveo je i da ni 200 sveštenika Mitropolije crnogorsko primorske Srpske pravoslavne crkve (SPC), koji su iz cijelog regiona i Rusije došli na službu u Crnu Goru, nemaju prijavljeno prebivalište.
Nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, pitanje registracije, odnosno pravnog statusa Mitropolije crnogorsko-primorske Srpske pravoslavne crkve (SPC), je pored vlasništva nad crkvenom imovinom još jedno pitanje koje je produbilo krizu u odnosima crnogorske države sa jedne i Mitropolije crnogorsko primorske SPC i zvaničnog Beograda, sa druge strane.
Dokumenti na koje se poziva Mitropolija
U Mitropoliji tvrde da imaju svojstvo pravnog lica, a u prilog takvoj tvrdnji njihov pravni zastupnik, advokat Dalibor Kavarić, za Radio Slobodna Evropa (RSE) navodi podatak da Mitropolija ima poreski identifikacioni broj (PIB), tekući račun, da plaća poreze, da je evidentirana kao vlasnik imovine, da osniva druga pravna lica, te da se pojavljuje kao stranka u postupcima i sporovima.
To, kako ističe Kavarić, ne bi bilo moguće da ta crkva nije pravno lice.
“Bez ikakve dvojbe, Mitropolija crnogorsko-primorska ima svojstvo pravnog lica, upisom u važeću evidenciju čak i prije prethodnog zakona (Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica iz 1977. godine), a posebno ga ima prije stupanja na snagu važećeg Zakona o slobodi vjeroispovijesti, jer Mitropolija ima stečeno pravo pravnog subjektiviteta i njegovo trajanje, odnosno kontinuitet”, poručuje Kavarić.
Da li je SPC pravno lice?
Podgorički advokat Nikola Martinović, međutim, za RSE kaže da Mitropolija crnogorsko-primorska nema svojstvo pravnog lica i ne može ga dobiti bez adekvatne registracije kod nadležnog državnog organa.
“Poznata je činjenica da Mitropolija crnogorsko-primorska, na čijem čelu se nalazi mitropolit Amfilohije Radović, nije registrovana i nije dobila svojstvo pravnog lica jer se u registrima vjerskih zajednica danas u Crnoj Gori ona ne nalazi, tako da se ne može sa sigurnošću i nedvosmisleno utvrditi ko je zvanični i legalni predstavnik te vjerske zajednice. To što su oni dobili status stranke u nekom upravnom ili parničnom postupku ne znači da su oni pravno lice”, ocjenjuje Martinović.
Zakonske odredbe o registraciji
Prema Zakonu o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, koji je usvojen 27. decembra prošle godine, vjerska zajednica stiče svojstvo pravnog lica upisom u registar vjerskih zajednica, koji vodi Ministarstvo za ljudska i manjinska prava.
Registracija vjerske zajednice ili dijela vjerske zajednice čiji je vjerski centar u inostranstvu, kakav je u slučaju Mitropolije crnogorsko primorske sa centralom u Beogradu, prema članu 19. Zakona o slobodi vjeroispovijesti nije obavezna već ona slobodno odlučuje o tome da li će zahtijevati upis u Registar.
Pravni zastupnik Mitropolije crnogorsko-primorske, advokat Dalibor Kavarić, kaže da on ne zna kakav će biti stav Mitropolije u tom dijelu, odnosno da li će nakon usvajanja za njih spornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, tražiti upis u Registar vjerskih zajednica.
“Moje mišljenje je da Mitropolija nema potrebe niti da se registruje niti da se evidentira, jer ima takozvana stečena prava u koja ovaj novi zakon ne može zadirati i shodno Ustavu Crne Gore ovaj propis ne može imati povratno dejstvo, odnosno ne može negativno da utiče na status pravnog lica koji Mitropolija ima i koji je stekla kroz trajanje svog pravnog subjektiviteta. I Valtazar Bogišić je u Opštem imovinskom zakoniku Crne Gore tvrdio da ‘što jednom po zakonu stečeš, to ti nikad niko uzeti ne može'”, zaključuje advokat Dalibor Kavarić.
Upis u registar
No, advokat Nikola Martinović podsjeća da bez upisa u evidenciju, odnosno registar, niti jedna vjerska zajednica ne može dobiti zakonski status pravnog lica.
“Novi zakon propisuje nešto što je u civilizovanom svijetu sasvim normalno a to je da svaka vjerska organizacija, bez obzira gdje joj se nalazi centrala, dužna, pod uslovom da obavlja vjersku djelatnost na teritoriji Crne Gore, da se kod države Crne Gore upiše u odgovarajuće registre, iz prostog razloga da bi država, ali i treća lica znali sa kim ostvaruju pravnu komunikaciju”, smatra advokat Martinović.
Nedavno je u izjavi za RSE profesor međunarodnog privatnog prava i bivši predsjednik Ustavnog suda Blagota Mitrić ocijenio problematičnim učešće Mitropolije crnogorsko-primorske u budućem upravnom postupku kojim će se utvrđivati vlasništvo nad crkvenom imovinom, budući da, kako i on tvrdi, ona nije registrovana kao vjerska zajednica i nema status pravnog lica.
Ugovori sa drugim vjerskim zajednicama
Pitanje registracije i pravnog statusa drugih vjerskih zajednica u Crnoj Gori regulisano je posebnim ugovorima koje je država potpisala sa Katoličkom crkvom, Islamskom i Jevrejskom zajednicom.
Tako je u Temeljnom ugovoru sa Svetom Stolicom koji je potpisan 2011. godine u Vatikanu, Crna Gora priznala pravni subjektivitet Katoličke crkve, u skladu sa načelima svog Ustava i kanonskim pravom te crkve.
Takođe, Ugovorom o uređenju odnosa sa Islamskom zajednicom u Crnoj Gori, koji je potpisan 2012. godine, crnogorska država priznala je pravni subjektivitet toj vjerskoj zajednici. Iste godine takav ugovor je crnogorska Vlada potpisala sa Jevrejskom zajednicom.
Crnogorski zvaničnici su u više navrata saopštavali da sličan ugovor sa SPC crnogorska Vlada nije mogla da potpiše zbog toga što SPC u Crnoj Gori decenijama nije htjela da svoje eparhije i organizaciju prijavi u skladu sa Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajednica Crne Gore iz 1977. godine, zbog čega, kako su ocijenili, nije ni imala pravni subjektivitet na osnovu tog zakona.
Zakon o slobodi vjeroispovijesti, koji je stupio na snagu 8. januara 2020., predviđa da vjerske zajednice u Crnoj Gori moraju dokazati da je crkvena imovina, izgrađena prije 1918. godine, u njihovom vlasništvu, jer će u suprotnom ona biti smatrana državnom.
Nakon usvajanja zakona uslijedile su protestne šetnje sveštenika i vjernika SPC po svim većim gradovima Crne Gore i Srbije, na kojima se od crnogorske Vlade traži da povuče zakon, što je premijer Marković i u posljednjem televizijskom gostovanju na TVCG odbacio kao mogućnost.