Bez hitne intervencije države mljekarski sektor će biti ugašen

Sektor mljekarstva u Crnoj Gori je pred gašenjem, a ako država nastavi sa ovakvim odnosom samo je pitanje dana kada će se to desiti, saopštili su stočari koje je Pobjeda kontaktirala. Oni smatraju da bi zbog velikog poskupljenja stočne hrane reakcija državnih organa trebala da bude hitna i da se prvenstveno odnosi na oslobađanje PDV-a i carine za svu koncentrovanu hranu, povećavanje subvencija po grlu i za mlijeko po litru i oslobađanje poljoprivrednika od akciza za gorivo. Oni su poručili da je odluka Vlade da poveća premije u iznosu od dva centa po litru predatog, odnosno prerađenog mlijeka za jun i jul, nije zadovoljavajuće rješenje i da je to pokušaj kupovine građanskog mira i to ,,preko leđa ljudi koji žive od svoga rada“.

Nezadovoljni poljoprivredni proizvođači su posljednjih desetak dana dva puta sa traktorima protestovali u Podgorici. Poljoprivrednici u pismu koje su uputili premijeru Zdravku Krivokapiću zahtijevaju da Vlada izdvoji novac iz rezerve budžeta, te da im se plati po pet centi po litru proizvedenog mlijeka od početka godine do stabilizacije tržišnih cijena.

Pored toga, oni zahtijevaju povraćaj akcize na gorivo po hektaru za sve obrađene рovršine u Crnoj Gori uključujući i pokošene površine, kao i rješavanje viškova crnogorskih sireva. Od Vlade traže i garanciju da će riješiti pozicije u trgovačkim lancima i hotelima za prodaju crnogorskih proizvoda i smanjiti uvoz onih proizvoda koje crnogorska poljoprivreda proizvodi u potrebnim količinama.

U koloni poljoprivrednih proizvođača sa područja Bjelopavlićke ravnice koji su u dva navrata odlazili na protest u Podgoricu, za volanom traktora bila je i vrijedna domaćica sa Ljutotuka Milka Seka Iković. U njenom gazdinstvu, koje je zasnovala prije četiri godine sa suprugom Vladimirom, je 40 grla krupne stoke uglavnom visoko mliječnih krava, priplodnih junica i junica u uzgoju. To je za sada određeni kapacitet koji porodica može da opslužuje jer nemaju u planu da angažuju dodatnu radnu snagu.

Nezadovoljstvo poskupljenjem hrane

Njihovo nezadovoljstvo počinje sa poskupljenjem stočne hrane i koncentrata, kada i nastaju veliki problemi jer muzare, kako kažu, moraju svakodnevno da unesu određenu količinu koncentrata po proizvedenom litru mlijeka kako ne bi došlo do disbalansa u buragu (želudačna komora) krave.

– Prije nove godine kilogram koncentrata koštao je 28, a sada dostiže i do 41 cent, dok je cijena otkupnog mlijeka 32 centa. Trenutno proizvodimo od 400 do 500 litara, ali zbog ekstremnih vrućina krave su smanjile i do 100 litara na dnevnom nivou što je za nas još otežavajuća okolnost jer jedu istu količinu hrane, ali zbog visokih temperatura ne mogu da proizvedu istu litražu. Mi trenutno nemamo problema sa otkupom i to smo predočili Ministarstvu poljoprivrede, nego imamo ogroman problem sa poskupljenjem stočne hrane, jer kad je platimo ne ostaje nam ništa. Mi moramo i onoj junici koja se još ne muze da obezbijedimo koncentrat da bi bila kasnije spremna za mužu.

Iković ističe da premije za mlijeko primaju redovno. Porodica Iković broji pet članova i ovo domaćinstvo živi isključivo živi od rada na farmi.

– Nemamo nikakvih drugih primanja, svoji smo na svome. Svi smo uključeni u posao, ja, suprug i djeca i svako od nas doprinosi nekim učinkom na farmi. Toliki novac je uložen u nabavku grla, mehanizaciju i izgradnju pomoćnih objekata da to nije baš lako napuštiti i ostaviti. Posvećenost ovom poslu iziskuje rad od jutra do mraka praktično svih 365 dana, odnosno, 18 časova druženja sa muzarama. Nekad se zapitamo da li je to normalan život bez ijednog slobodnog dana, bez ijednog dana bolovanja, bez ljetovanja i zimovanja. Zdravi ili bolesni moramo završavati svakodnevne obaveze oko krava (hranjenje, muže, čišćenje…) i to sve mora u isto vrijeme početi. Pri tome mi moramo sve dažbine da platimo svakog mjeseca i novac se troši na ogromnu potrošnju struje i vode. Takođe, rate za kredite su velike, jer drugačije ne možemo da funkcionišemo. Isto tako pozajmice od mljekare kojoj isporučujemo mlijeko moramo da izmirimo, da ne govorim o ogromnom gorivu koje potrošimo. Kad se sve sabere i oduzme mi, sva je prilika, podsjećamo na dobre volontere čija aktivnost može potrajati unedogled ako se što ne promijeni u resornom ministarstvu i državnim subjektima – kaže Iković.

Zaboravili početak korone

Ona se pita da li smo brzo zaboravili početak korone kada je veliki broj građana satima stajao u redovima marketa da bi kupovali zadnje kilograme brašna, ulja, soli, šećera i ostalih namirnica.

– Ljudi sa sela bi pošli samo da kupe džak brašna i ništa im drugo nije trebalo jer su ostalu hranu imali na svom imanju. Šta hoću da kažem. Ako se svi potrudimo da zajedničkim snagama održimo selo i proizvođače hrane bilo to da su mljekari, sirari, svinjari, kozari, povrtlari, plasteničari, voćari, vinogradari… odnosno poljoprivredu kao prioritetnu granu privrede u našoj najljepšoj Crnoj Gori, onda za nas nema zime. Sa ovakvim morem, divnim našim planinama, Bjelopavlićkom i Zetskom ravnicom, sa najzdravijom vodom za piće na svijetu – navela je Iković.

Prema njenim riječima, jedini narod koji radi danonoćno, ,,ali da baš radi“ u ovoj državi su poljoprivrednici koji, kako kaže, moraju i da dangube po ulicama na 50 stepeni Celzijusovih tražeći pomoć.

– U ovako teškoj situaciji valjda ne zaslužuju da se povisi ton na njih, a ne da ih neko uvrijedi ili omalovaži jer su to časni i pošteni domaćinii koji bilo kojoj vjeri, naciji ili bilo kojem opredjeljenju pripadali, vjerovatno nas tamo ima raznih, zaslužuju poštovanje i bolji tretman. Država može da nam pomogne samo ako hoće kako bi ova grana opstala na zadovoljstvo svih subjekata. Da je onog dana usvojen amadman, mi se ne bi pekli na 50 stepeni ispred Skupštine – saopštila je Iković.

Poljoprivreda žrtva političke trgovine

Poljoprivredni proizvođač iz Padeža kod Kolašina Ratko Pejić saopštio je da je zaista teško objašnjivo pristajanje da poljoprivreda bude žrtva političkih pregovora i trgovina zbog kojih je kasnio budžet i samim tim aktivan odnos prema poljoprivredi.

Sa 47 godina, Ratko Pejić spada u ambiciozne i agilne, ali i iskusne poljoprivredne proizvođače decenijama „na livadi i njivi“. Dosta toga dobrog i lošeg je zapamtio kada je odnos prema poljoprivredi u pitanju, ali ne i ovo što se sada dešava.

– Na jednoj strani neobjašnjivo dugo čekanje budžeta od kojeg zavise isplate svih subvencija u poljoprivredi, a na drugoj strani enormni porast cijena koje direktno utiču na poljoprivrednu proizvodnju kao što je koncentrat za ishranu životinja i gorivo. Više nego pasivan odnos Ministarstva poljoprivrede prema ovakvom stanju na tržištu – ističe Pejić.

Na porodičnom imanju u Padežu je poljoprivredno gazdinstvo sa 15-ak grla krava. U prvom planu je proizvodnja sada već brendiranog i porijeklom zaštićenog, kolašinskog lisnatog sira. Sve što se pomuze – postane lisnati sir. Takođe se i meso plasira na tržište.

– Više od 15 godina se bavim proizvodnjom mlijeka i mesa. Na gazdinstvu je u prosjeku petnaestak grla krupne stoke. Na dnevnom nivou se oko 200 litara mlijeka preradi u sir. U odnosu na prethodni period sve podsticajne mjere uveliko kasne. Još uvijek nijesu predati zahtjevi za podsticajne mjere za uzgoj životinja. Nije bilo prezentacije agrobudžeta, tako da veliki broj proizvođača i ne zna koje su mjere planirane budžetom. Nekada smo u martu imali sve ove informacije – podsjeća Pejić.

Reakcija državnih organa, smatra Pejić, trebala bi da bude hitna i da se odnosi na oslobađanje PDV-a i carine za svu koncentrovanu hranu, povećavanje subvencija po grlu i za mlijeko po litru i oslobađanje poljoprivrednika od akciza za gorivo.

– Sve životne namirnice su poskupile, oslabila je kupovna moć građana što otežava prodaju mlijeka, miječnih proizvoda, mesa. Veliki broj poljoprivrednih proizvođača je kreditno zadužen i prinuđeni su da rasprodaju grla kako bi izmirili obaveze prema bankama. Često su nam puna usta EU, a da bismo bila istinski kandidati za članstvo poljoprivrednici moraju biti podsticajni adekvatnim subvencijama uz obezbijeđeni i garantovani otkup – zaključuje Pejić.

Država ponudila malo

Boško Miličić iz Župe Nikšićke smatra da je sektor mljekarstva u Crnoj Gori pred gašenjem.

– Ako država nastavi sa ovakvim odnosom, samo je pitanje dana kada će se to desiti – kaže Miličić.

On navodi da otkupne cijene mlijeka nijesu mijenjane od 2000. godine, a da su u međuvremenu žestoko povećane cijene stočne hrane (50 odsto), a preparata koji su neophodni čak 100 posto.

– Ono što nam je država ponudila malo je. Očigledno je da nemaju sluha, a izgleda ni vida, inače bi znali da se u svijetu povećava potražnja za hranom. Umjesto podrške nadležni sliježu ramenima i tapkamo u mjestu. Samo čujemo da nema para, da nije usvojen agrobudžet, kao da mi stočari treba da ga usvojimo – kaže Miličić.

Pojašnjava da je sektor mljekarstva specifičan, te da za razliku od drugih sektora može propasti za nekoliko dana, ako se nešto ne promijeni.

– U mljekarstvu čekanja nema. Ako ne kupim koncentrat, ako nemam da nahranim krave, propade sve za dva-tri dana. Ponuđeno povećanje subvencija nije zadovoljavajuće. Ili će se povećati cijena mlijeka ili pasti cijene hrane. Drugog rješenja nema. Ponuđeno povećanje je pokušaj kupovine građanskog mira i to preko leđa ljudi koji žive od svoga rada – ocjenjuje Miličić.

Sagovornik Pobjede mljekarstvom se bavi od 2006. godine. Ima oko 50 grla od kojih svakodnevno mljekari Srna isporuči oko 600 litara mlijeka. Uložio je u farmu 200.000 eura sopstvenih sredstava i do sada osim subvencija i 2.000 eura za laktofriz nije, kaže, koristio pomoć države.

Miličić dodaje da je uplašen kako će se situacija u mljekarstvu odvijati jer je to jedini izvor prihoda njegove šestočlane porodice.

– Način na koji država komunicira sa nama ne uliva povjerenje, pokazuje koliko joj je stalo do nas, zato sam zabrinut. Jer ako premijer u obraćanju stočarima kaže ,,siguran sam da među vama ima poštenih ljudi“, onda je jasno koliko nas cijeni, i da tu dijaloga nema. Umjesto da je saslušao što imamo da kažemo, on sluša što mu drugi govore… Zar nije bilo logično organizovati sastanak, okrugli sto na kojem bi se čula iz prve ruke riječ nas proizvođača. Među nama nema poštenih, nego su svi pošteni, svi živimo pošteno od svoga rada, a ignorisanjem naših zahtjeva država nas omalovažava… Donosi odluke kojima želi kupiti socijalni mir, izbjegava veće probleme – smatra Miličić.

Pomoć Vlade za jun i jul

Vlada je u četvrtak odobrila pomoć mljekarskom sektoru za jun i jul u iznosu od 210.736,93 eura, a koju je predložilo Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.

Sredstva opredijeljena za pomoć mljekarskom sektoru biće dodijeljena u vidu jednokratne pomoći registrovanim poljoprivrednim proizvođačima koji se bave proizvodnjom mlijeka u iznosu od dva centa po litru predatog, odnosno prerađenog mlijeka.

– Proizvođačima koji predaju mlijeko mljekarama i sirarama sa dva centa po litru biće dodijeljena sredstva za jun i jul, na osnovu spiskova za premije za ta dva mjeseca, a proizvođačima koji vrše preradu mlijeka na osnovu spiskova za premiju od 2020. godine.

Ministarstvo poljoprivrede konstatovalo je da u vrijeme pandemije korona virusa i smanjene proizvodnje stočne hrane u prethodnoj godini bilježimo konstantan rast cijena stočne hrane na tržištu. Dodaje se da se tendencija rasta očekuje do početka nove žetve, kada se očekuje stabilizacija cijena.
Kako je navedeno iz Vlade, u poređenju sa regionom, cijene stočne hrane u Crnoj Gori su u prosjeku veće 12-18 odsto, a osnovni razlog je to što se cjelokupna koncentrovana stočna hrana uvozi.

Protesti stočara nijesu politički motivisani

Na konstatacije koje se mogu čuti da su protesti poljoprivrednika motivisani politički, Boško Miličić iz Župe Nikšićke odgovara da on nije član ni jedne partije, te da se politikom ne bavi.
– Mi stočari nemamo kad da se bavimo politikom, mi živimo od svoga rada. Borimo se za egzistenciju, a ne za nečije političke poene. Zato ćemo nastaviti proteste – poručuje Miličić.

Poljoprivrednici moraju da budu zaštićeni

Milka Seka Iković je poručila da je svugdje u svijetu poljoprivrednik zaštićen kao bijeli medvjed osim kod nas.

– Draga državo, treba da ste ponosni na nas što smo mladi i vrijedni i odlučni da uđemo u ovakvu tešku i neizvjesnu borbu sa svim nedaćama koje prate poljoprivredu, jer među nama ima omladine i sa fakultetom – kazala je Iković.

Ona smatra da su ovo zadnje generacije koje će da se bave ovim poslom jer, kako navodi, današnja omladina ima totalno drugo viđenje na budućnost.

– Ministarstvo poljoprivrede može da nam pomogne ako hoće tako što će nam obezbijediti plavi dizel, povećati premije po grlu kao što je praksa u susjednim zemljama, uvesti nam kvalitetna sjemena za krave, ukinuti nam carinu i PDV za uvoz mehanizacije stare preko 20 godina, ukinuti carinu i PDV na sjemena za biljnu proizvodnju i druge benefite omogućiti, jer mi nemamo ništa od toga i sve moramo uvesti iz susjednih zemalja – rekla je Iković.

Ona je pozvala Vladu da otkupi meso, krompir, mliječne proizvode za sve javne ustanove, bolnice i domove starih od seljaka i od crnogorskih prerađivača…

– Trgovački lanci treba da budu snabdjeveni domaćim kvalitetnim proizvodima – poručila je Iković.