Danima državni vrh Srbije, SPC i srpski mediji ne prestaju da šalju skandalozne i uvredljive poruke na račun Crne Gore i njene vlasti, u čemu posebno ističu predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića.
Istoričar Milivoj Bešlin za CdM kaže će još zadugo Srbija pokušavati na razne načine da ospori crnogorsku državnost i subjektivitet.
Napominje da Srbija i dalje Crnu Goru tretira kao unutrašnje pitanje, upravo zbog toga što ne priznaje njen identitet i kako kaže poglavar SPC Irinej, crnogorski identitet ne postoji, već je riječ o geografskom određenju.
“Dakle, Crna Gora se pokušava svesti na geografski pojam, njena državnost relativizovati pričom da je to privremeno stanje i da je riječ o nekoj vrsti kvazidržave ili države sa ograničenim suverenitetom. To je, ako bih htio da budem ironičan, stalni pokušaj da se na Balkanu uspostavi doktrina ograničenog suvereniteta naših susjeda. Ne supstancijalno različit odnos Srbija ima i prema BiH, Sjevernoj Makedoniji, Kosovu, donekle i Hrvatskoj. Dakle, svuda tamo gdje se protežu zamišljene granice velike Srbije. Crkvena pitanja su svuda politička pitanja i u slučaju Crne Gore se ne pravi nikakav presedan”, jasan je on.
Bešlin napominje kako SPC nije samo crkvena organizacija, već je nesumnjivo ideološki i politički instrument.
“Kada je Miloševićev velikodržavni projekat poražen, a on sam procesuiran, srpska politička elita je taktički odustala od ideja čije smo manifestacije vidjeli 90-tih godina kroz ratnu politiku i pokušaje stvaranja velike Srbije. Međutim, iako je politička elita taktički odustala, prije svega pod pritiskom preuzetih međunarodnih obaveza, SPC i jedan nemali dio intelektualne elite je nastavio da zagovara velikodržavne ideje srpskog nacionalizma, kako bi sačuvali tu “vatru””, ističe Bešlin.
On napominje kako je u tom smislu, svojim političkim i javnim djelovanjem, retorikom i ideološkim narativima, SPC ostala “noga u vratima” velikosrpskog projekta.
“Takve svoje namere najotvorenije je manifestovala upravo u Crnoj Gori gdje je imala ne samo veliku političku i ekonomsku moć, već i neku vrstu monopola. Ugrožavanje tog monopola, što će se vjerovatno desiti usvajanjem novog zakona, smanjuje se mogućnost da se postignu politički ciljevi kojima neskriveno teži i SPC i jedan značajan dio intelektualne i političke elite u Srbiji, a to je stav da je crnogorska nezavisnost privremena, državnost fragilna, a nacionalni, državni i kulturni identitet nepostojeći. To je naravno fikcija ideologije srpskog nacionalizma, ali svaki put kada se stvarnost raziđe sa magnovenjima i ideološkim konstrukcijama, nacionalisti u Srbiji reaguju burno i histerično kao što sada vidimo”, kaže sagovornik CdM-a.
Ovih dana smo svjedoci da Srbija prema Crnoj Gori “puca iz teške artiljerije”.
Bešlin tvrdi da ono što posebno brine u toj uzevreloj, huškačkoj, i na momente rasističkoj kampanji protiv Crne Gore, crnogorske nacije, identiteta, kulture, državnih institucija… jeste to da u njoj učestvuju sa različitim akcentima i režimski i opozicioni mediji i da se na prste jedne ruke mogu izbrojati intelektualci u Beogradu koji su se tome usprotivili.
“Kada se slične kampanje u Srbiji vode protiv neke druge susjedne nacije, makar se nevladine organizacije tome usprotive, a sada je to izostalo, kao da se toliko normalizovao svakodnevni anticrnogorski narativ da ni branioci ljudskih prava ne uspijevaju da to percipiraju kao problem i kao neskriveni govor mržnje. Ipak, mislim da je to prolazna pojava jer će se nastavkom pregovora Beograda i Prištine kosovsko pitanje vratiti u fokus srpske politike i njene medijske mašinerije”, navodi on.
Dodaje da je ključno da Srbija ne želi da se bavi sobom. Objašnjava i zašto.
“Jer, tada bi se suočila sa poraznim bilansom ratova koje je vodila, sa bijedom i zaostalošću, najnižim platama i visokim stepenom korupcije, institucijama koje ne funkcionišu i najvećim procentom mladih u čitavoj Evropi koji žele da napuste svoju zemlju”, zaključio je Bešlin.