Piše: Branko Grinevski
U Beranama, pokraj Lima, nosilac Hitlerovog željeznog krsta, Pavle Đurišić, izgubio je, u foto-finišu, nominaciju da se po njemu nazove ulica. Konkurencija je bila oštra i ovaj krvnik je poražen od popa Đujića, tog divnog humaniste, koji se takođe istakao gnusnim zločinima nad nevinima i nebranjenima, dabome, kao i pukovnika, đenerala i tako dalje, Ratka Mladića Neopjevanog Genocidnog, čije žrtve još iskopavaju po nesrećnoj Bosni i Hercegovini, slučajno i tako dobronamjerno i nedužno ispreturane po prvim, drugim i trećim grobnicama … Da one nesrećne vojnike što su pobijeni što su ga viđeli đe se i kako krije sada ne pominjemo – to su se oni međusobno poubijali, iz obijesti!
Stidite se, vi koji ste to sa ulicom naumili i potpisali. I oni koji takvo mišljenje kade i ,,sveštaju”, s mantijama i bez njih. Oni posebno.
Za sram ne znaju ni anonimni sijači mržnje i straha, a ni političari koji to umno kritikuju, danas, jednom, neiskreno i pritvorno, a sjutra trče za Nikšić, s tom istom idejom, mišlju i naumom.
Štos je u tome, dozvolite nam tu riječ, što oni, ti divni demokratski i europjeski političari, znaju da se te stvari ne govore do kraja. Ne treba tako baš javno, eksplicitno, da čak i Evropa shvati. To treba ljepše, pitomije. Samo tiho. Čuš, ime ulice! Kako neoprezno!
Posebno su umni oni čiji su članovi i odbornici glasali da ratni zločinci budu nagrađeni ulicom za te ratne zločine. Oni još ispadoše hrabri, u odbrani ostatka Crne Gore od njihove sopstvene partije. Ni luk jeli, ni luk mirisali. Principijelno!
URA je u tome potpuno – ali dibidus & beskonačno & vječno – nevina. Nemaju oni veze s tim. Njima smrdi ispod nosa. Zato su se odmah odlučno ogradili. Ne košta ništa, a lijepo zvuči! Dobitna kombinacija, perfektna! (Uzgred: koga hapsimo sjutra, preko tvitera da se objavi, po staroj junačkoj tradiciji? Pretpostavku nevinosti bačite đe bilo, ne treba nam!)
I ovdje moramo da stanemo, poštovani čitaoče, jer bi sada morali da čujemo tri rečenice od četvorostruke ministrice koja kune i premijera koji poteže i cjeliva. I onda cijeli fenomen prelazi u novu fazu, sve se pretvara u sprdnju, pa još da neko napravi neku skarednu karikaturu (da ne dajemo ideje sad!), pa od svega ostane da taj Mladić Ratko i možda nije toliko loš, redovno se brijao, na primjer, a i junački se krio po Srbiji, kao pravi heroj, ali su, eto, klero-nacionalisti ipak shvatili da ima granice, nisu ni oni toliko loši, pa će se ulica zvati po nekom drugom junaku. Samo bez genocida, ako može. Ima valjda i takvih junaka!
Berane je grad u kojem postoji i groblje, koje nije samo pravoslavno, nego je i srpsko pravoslavno, tako da se tamo ne mogu kopati oni kod kojih nema te kumulativnosti – Grci i Bugari ne mogu tamo, na primjer, možda bi Rusi mogli, znamo i zašto – to je, inače, isto! Ali pravoslavni Albanci, recimo, nikako ne mogu. Iako su pravoslavni. Oni nisu pravoslavna braća naša!
Berane je grad u kojem je i Slobodan Milošević tražio posljednju šansu, baš na stadionu đe igra FK Berane, sa navijačima za koje ne bismo željeli da generališemo. Jer je pogrešno generalisati.
Nećemo da generališemo ni za Berane.
Jer, da to želimo, sjetili bismo se Mojsija Žečevića, i Miljana Vukovog i Gavra Vukovića – za koje svi znamo. Sjetili bismo se i Radomira Vešovića, herojskog crnogorskog generala, koji nije želio da izda Crnu Goru, kada joj je najteže bilo. (Dobro, on pripada i Andrijevici, ali to vam dođe kao crnogorski Alzas i Loren!) Sjetili bismo se i Mihaila Lalića, velikog našeg pisca i mnogih drugih naših talentovanih, pametnih i umnih Beranaca, iz grada i sa oklonih brda i Limske doline. To bi bila lijepa generalizacija!
Sjetili bismo se, naravno, i velikog Ismeta Krcića, našeg Beranca divnoga i osobenog glasa. Eto ga vidim, kao na slici stare ploče, sa partizanskom pjesmom ,,Oj, djevojko, drugarice!”: ,,Ispleti mi dvoje-troje / ide zima, studeno je!”
Lijepo, lijepo Berane!
Nećemo generalisati ni za partije vladajuće većine. Nisu oni svi jednaki, ne daj bože. Moguće je da neki od njih, u osami, noću, kad niko ne čuje i ništa se ne vidi, u sebi, za svaki slučaj, osuđuju ovo sa zlikovcima i ulicama, sa mržnjom i prijetnjama. Možda se sebi pravdaju da ne bi oni baš tako, ali, eto – prva demokratska Crna Gora je to, treba i mržnju demokratizovati! A i crkva može da prokune, muka je to! A i te “četničko-partizanske podjele”, vala, to je tako nepotrebno, šapuću ti heroji po dubini – tiho, najtiše!
Dok pada noć na naše Berane, mislimo samo o jednom, poštovani čitaoče: kako li spavaju naši sugrađani, Beranci, koji nemaju niti jedan od potrebnih gorenavedenih kumulativnih razloga? Što li oni o svemu ovome misle, čemu li se nadaju – upitajmo se zajedno!
Ali odmah se upitajmo, “da ve zamolimo” – da Berane potpuno ne ode niz Lim, a Crna nam Gora – da ne ode po dolini!
(Beran selo, 5. Februar 2021.)