Od 17. marta, kada su u Crnoj Gori zabilježeni prvi slučajevi inficiranih, do danas kada je 321 osoba oboljela i sedam pacijenata izgubilo život, epidemiju prati Institut za javno zdravlje.
“Na vrijeme smo počeli sa sprovođenjem mjera i na svu sreću zasad izbjegli najcrnji scenario koji su mnoge države iskusile”, rekao je za Pobjedu dr Senad Begić, pomoćnik direktora Instituta za javno zdravlje. Crnogorski epidemiolozi su počeli da daju preporuke građanima još tokom februara, a Vlada je na osnovu toga 10. marta, prije pojave prvih slučajeva uvela određene zabrane i mjere, čime se smanjio pritisak na zdravstveni sistem.
Držanje distance u svakom slučaju bila bi jedna dobra i zdrava svakodnevna navika, kaže Begić.
“Najčešče citiranu definiciju javnog zdravlja dao je Amerikanac Vinslou još 1920. godine kada je rekao da je javno zdravlje nauka i vještina sprečavanja bolesti, produženja života i unapređenja zdravlja organizovanim naporom cjelokupne društvene zajednice. Dakle, javno zdravlje niti je jedna, niti je samostalna niti je izolovana naučna disciplina već je to skup i kombinacija kako naučnih grana tako i praktičnih vještina i posebno bitno skup vrijednosti, odnosno sistem vrijednosti koje zdravlje naroda stavlja na prvo mjesto, a u čijem sprovođenju i prožimanju kroz sve pore društvenog života, sam narod, odnosno zajednica i svi njeni elementi, imaju ključno mjesto.
Dakle, radi se kako o zdravstvenim ustanovama, tako i o obrazovnim, naučnim, vjerskim, nevladinim, Vladinim ustanovama, službama, profesionalnim, sindikalnim i svim drugim vrstama udruženja. Iako je široko odomaćena sintagma „javno zdravlje”, ona je suštinski, istorijski i logički možda nedovoljno primjerena našem podneblju u objašnjavanju svega onoga što javno zdravlje predstavlja. Ovo je ponajviše iz razloga što je izraz preuzet od anglosaksonske sintagme „public health” i njenog bukvalnog prevoda. Najbliži duhu našeg naroda, ali i onoga što u suštini predstavlja, bio bi termin „narodno zdravlje” koji u sebi sažima svu bit svega gore rečenog da je u našem fokusu narod i njegovo kompletno zdravlje a samim tim i blagostanje, te daje i sam narod odnosno zajednica glavni stub svih narodno (javno) zdravstvenih aktivnosti”, poručuje on.
Drugi razlog, kako navodi, zbog kojeg termin javno zdravlje unosi zabunu je postojanje direktnih antagonizama te implikacije jasnog razgraničenja termina „javno” sa„nejavnim”. Suprotnosti riječi „javno”, kao što su „privatno” odnosno „tajno”, impliciraju da ako postoji javno, postoji i tajno zdravlje što je samo po sebi apsurd.
“Istorijski gledano, termin narodnog zdravlja na našim prostorima je prisutan još od XIX vijeka da bi po završetku Drugog svjetskog rata stekao pravu afirmaciju osnivanjem Ministarstva narodnog zdravlja Demokratske Federativne Jugoslavije 7. marta 1945. i Komiteta Vlade FNRJ za narodno zdravlje koje je na tadašnjem „saveznom nivou” brinulo o zdravlju stanovništva u periodu 1946. do 1951. i iz kojeg su proistekli republički komiteti narodnog zdravlja preteče današnjih ministarstva zdravlja. Bilo kako bilo, samo je formalno pitanje kako će se nazivati aktivnosti o kojima je riječ. Suštinski najhitnije je ne dozvoliti da se ciljevi, strategije i srž narodnog ili javnog zdravlja izvitopere i pogube u ovim modrenim vremenima”, poručuje Begić.
Institut za javno zdravlje Crne Gore trenutno broji 216 stalno zaposlenih koji, kaže Begić, pokrivaju različite javnozdravstvene specijalnosti od mikrobiologije, epidemiologije, higijene, socijalne medicine, molekularne biologije, hernije, sanitarne hernije, nutricionizma, zdravstvene statistike sa informatikom…
“Ali tu su i drugi zaposleni koji iako nijesu usko medicinski niti javnozdravstveni kadar, svojim radom i angažovanošću i te kako doprinose da Institut danas predstavlja instituciju od renomea u međunarodnim okvirima i instituciju za primjer u nacionalnim okvirima kada su standardi u poslovanju i organizacija posla u pitanju.
Trenutno u Institutu za javno zdravlje Crne Gore imamo 12 doktora nauka (pet profesora i dva docenta), 14 magistara nauka, 46 ljekara specijalista, devet specijalista iz drugih oblasti u okviru domena djelatnosti Instituta (zdravstvena statistika i informatika, zdravstveni menadžment, sanitarna hernija, zaštita životne sredine, molekularna biologija, toksikološka hernija), 26 doktoranada”, kaže pomoćnik direktora IJZ.