U školama ne smije biti mjesta za politiku, kaze akademik CANU, Slobodan Backović, komentarišući najnoviji slučaj iz Osnovne škole Sutjeska, kada je nastavnica djeci, umjesto časa fizičkog vaspitanja održala politički čas. Naglašava da, ne samo tri mjeseca, nego skoro tri decenije djeca u našim učionicama nijesu zaštićena od pojedinih nastavnika, koji realizuju takozvani skriveni obrazovni program, i zloupotrebljavaju djecu u političke ili religijske svrhe.
“Crna Gora se odvojila, ima svoju državu i hoće da ima crnogorski jezik i crnogorsku crkvu. E, tu je problem, što ne možeš ti sada što je do juče bila Srpska pravoslavna crkva da kažeš da je to Crnogorska pravoslavna crkva. Ne možeš jer nije to crnogorska već srpska pravoslavna crkva. E sad, narod ne želi da ide u Crnogorsku pravoslavnu crkvu jer ta crkva ne postoji…Zato narod šeta…”
Ovo je prije nekoliko mjeseci bio samo dio predavanja na času fizičkog vaspitanja u podgoričkoj Osnovnoj školi “Sutjeska”. Nastavnica, umjesto da govori o zdravom tijelu i duhu, đacima je održala politički čas. Nedugo zatim – dobila je otkaz.
“Svrha predavanja je obrazovanje iz predmeta za koji su nastavnici zaduženi, a ne politička propaganda nad djecom, koju su vam roditelji poslali na čuvanje, razvoj i obrazovanje .Odlučnom reakcijom, koja je rezultirala prekidom radnog odnosa, pokazana je jasna naša namjera, ali i obaveza, da učinimo sve da škola takva i ostane. Tako će, u svakoj sličnoj situaciji, bez ikakve dileme biti i ubuduće”, saopšteno je iz Ministarstva prosvjete.
Da u školama nema mjesta politici ili religiji, poručuje i akademik Slobodan Backović. Zabluda bi, kaže, bila pomisliti da djeca nijesu zainteresovana za te oblasti – naprotiv.
Ipak, ne smije se dozvoliti da im se u tom uzrastu nameću gotovi stavovi ili uvjerenja, naročito ne u obrazovnim ustanovama.
“Ne samo tri mjeseca nego skoro tri decenije djeca u našim učionicama nijesu zaštićena od pojedinih nastavnika, koji realizuju takozvani skriveni obrazovni program, odnosno otvoreno ili na suptilniji način deklarišu svoje vrijednosti ili uvjerenja koji nijesu u saglasju sa onim što deklariše zvanični obrazovni program”, kazao je Backović.
Kriza sistema vrijednosti kod nas dugo traje. Nijesmo dovoljno uradil, kaže Backović, ni u obrazovanju ni u kulturi da uspostavimo nove vrijednosne orjentire . Sugeriše da se zapitamo – šta je važno?
“To nas dijeli, a istovremeno u te procjepe ili vrijednosne praznine ulaze oni koji imaju spremne strategije da instrumentalizuju i zloupotrijebe djecu u političke i druge svrhe. Posebno treba da smo svjesni da djecu nedovoljno podučavamo kako da se štite od ovakvih uticaja i poruka.”
Nastavnik prenosi znanje. I to treba da bude sveto pismo. Kako je sličnih zloupotreba djece bilo i ranije, pojavljuju se brojna pitanja: Kakav je vrijednosni sistem onih koji podučavaju djecu i gdje se i kako on formira? Da li je budućim nastavnicima potrebno više znanja i vještina… Nakon poslednjeg slučaja iz školskih klupa, odgovore, zaključuje akademik Backović, cijelo društvo mora da pronađe i to – pod hitno.