Kaže lijepo srpski patrijarh Irinej: Ljudi mogu da pričaju ovo ili ono, ali mi vidimo koliko se predsjednik Vučić (hvala Bogu što ga je podario) lavovski bori da sačuva Kosovo. I mi vidimo koliko se naš premijer Marković lavovski bori za pravnu državu, a vidimo i koliko se mitropolit Amfilohije lavovski bori da pravnu državu spriječi.
Nije bilo davno kada je Amfilohije pokušao da Vučića proglasi kosovskim izdajnikom, a duhovni otac srpski, patrijarh Irinej, odmah se oglasio potresnom zahvalnošću nebeskim silama: “Hvala Bogu što nam je podario Vučića, koji se lavovski bori za mučeničko i stradalno Kosovo, taj naš Jerusalim, tu našu Palestinu, tu našu svetu zemlju…”
Patrijarh je takođe zahvalio Bogu “što je Republici Srpskoj dao čovjeka, Dodika, koji mudro vodi svoj narod i lavovski se bori sa sačuva Republiku Srpsku”.
Patrijarh tada reče da “Srbi znaju šta je država, jer su je uvijek imali i umiju da poštuju državu i dok to bude, odolićemo svim neprijateljima i iskušenjima našeg vremena”.
A kad je tako, građanski protesti koji se valjaju Beogradom i Srbijom, protiv autokratske Vučićeve vlasti, po riječima patrijarha, “samo daju vjetar u leđa našim neprijateljima”. Tako činodejstvuje srpski patrijarh. “Vaša svetosti, Vi i ja ne verujemo u istog Boga. Moj Bog je Bog ljubavi, istine i pravde. On živi u mom srcu. Vaš bog živi na Andrićevom vencu”, karakteristično je na Feisbuku zapažanje nekog vjernika.
Ovaj vjernik, siromah, ne zna kako glasi peta Crkvena zapovijest: Molite se za one koji su na vlasti.
A u Crnoj Gori, u kojoj takođe znaju šta je država, mitropolit ne zahvaljuje Bogu što joj je podario Predsjednika, a ni premijera. A ne poštuje ni petu Crkvenu zapovijest. Uporno. Srpski mitropolit Amfilohije, sa centralom u Beogradu, govori da je “krstionica na Ostrvu cvijeća simbol pomirenja, a ne raskola”, pa kad je već simbol – građevinska dozvola joj nije potrebna.
I premijer Marković je, kaže mitropolit, u pravu kad kaže da su se susretali i dogovorili (u prisustvu dva mitropolitova, a jednog premijerovog svjedoka). A što je dogovoreno, nije zapisano, niti će, pa svako može da priča svoje.
Marković: “Amfilohije se složio da se sruši, ne može biti svetinja ono što se kletvima želi sačuvati”; a Amfilohije: “Nikad nijesam rekao da se krstinonica ruši. Ja sam rekao da sam dao blagoslov za krstionicu, a ne za crkvicu. Sad se sve izdogađalo što se izdogađalo, narod se sabrao, i zaista bi bio grijeh pred Bogom i bio bi znak umnoženja dioba i mržnje u Crnoj Gori”. Eto, zato kune!
Pošto su sudovi ovoga svijeta, nasljednici Pontija Pilata koji je sudio Hristu Gospodu, oni neprekidno, u ime vlasti i moći, proglašavaju sebe za bogove, mitropolit Amfilohije kaže da on odgovara i račune polaže samo Bogu i Svetom Petru Cetinjskom, i nikome drugome.
“To je jedini pravi i istinski sud. I kad bi ovaj sud ovdašnji moje Crne Gore bio istiniti i pravi sud, ne bi sudio grupici sirotih ljudi koji su tu dolazili u Crnu Goru nego bi sudio – znate kome bi sudio? – onima koji su bombardovali ovu našu zemlju”, govori Amfilohije pun ljubavi.
“Namjesto da gospoda crnogorski vladari podnesu tužbu protiv Klintona, Blera, Solane i svih onih koji su na nacifašistički način bombardovali našu zemlju i naš narod, namjesto, dakle, da sud Crne Gore sudi tim zločincima, on danas sudi Branki Milić. Sudi joj zato što ona ima svoje opredjeljenje, što pripada ravnogorskom pokretu. Ako je to jedan od razloga što joj sude, onda se time nastavlja bratoubilački rat u Crnoj Gori”, poručio je Amfilohije, iako dobro zna da četništvo nije uopšte razlog za suđenje Milić i kompaniji.
Znači, ovako: bratoubilački rat se nastavlja, jer se sudi ravnogorki umjesto Klintonu. Amfilohije divlje gradi, jer ima Božiji blagoslov, pa mu dozvola nekog zemaljskog organa nije potrebna. A moćnici poput premijera Markovića “od 11 kvadrata krstionice ne vide uništenu obalu Boke”.
Amfilohije zida, gdje stigne, i kad stigne – pare nijesu problem – obilježava teritoriju, podiže konake (kao, u Ostrogu) i crkve (kao u Dajbabama), isključivo – “svetinje” i isključivo – “zbog sloge i sreće”. I kletvama brani nelegalno sagrađeno, ali i ono što nije po volji vaskolikog srpstva.
Kad država pokaže otklon od politike – “jednojezične i jednokrvne Rusije”, on kaže: “Ko uveo sankcije Rusiji, dabogda živo meso od njega odpadalo, bio proklet tri puta i tri hiljade puta od mene”. Ili, kad se spusti limenka s neba (helikopterom) na Rumiju, a država zaprijeti, praznom puškom, da će porušiti “sardinu” -“Ko sruši taj hram bog će ga srušti”.
Tako je bilo i kada je na sva zvona najavljeno da će biti porušena nelegalno izgrađena kristionica (u obliku crkvice) na pjeni od mora. I dok Amfilohije kune: “Ko sruši krstionicu, dabogda časni krst njega i njegovo potomstvo uništio”, crnogorski vladika Mihailo podsjeća: “ko sa đavolom tikvu sadi, o glavi će mu se obiti”.
A Duško Marković se samo pravda. Borba za pravnu državu se nastavlja, lavovski. Kao i do sada! Amin.