Srijeda, 1 Februara, 2023
Rubrika:

Anđeli ponovo dolećeli da svijetle snu Blaženome Graciji

''Tiho i svečano nakon restauracije, ovih dana doletjeli su na najuzvišenije mjesto, oltaru crkve odakle brižno čuvaju muljanskoga sveca Blaženoga Graciju''

Crkvu Pomoćnice kršćana na Mulu ponovo čuvaju dobri anđeli, prikazani kao dječaci-svjećonoše, bijele puti, zlatnih krila raspona 1m, teški 30 kg.
Svaki u jednoj ruci drži stilizovani rog (po uzoru na antičke rogove obilja – „cornucopia“) iz kojeg se do nedavno uzdizao veliki svijećnjak od kovanog željeza, sa više „grana“ koje podržavaju listovi akantusa.
Tiho i svečano nakon restauracije, ovih dana doletjeli su na najuzvišenije mjesto, oltaru crkve odakle brižno čuvaju muljanskoga sveca Blaženoga Graciju.

Anđeo, detalj

Inače, župa Muo po veličini i blagostanju nikad se nije mogla mjeriti sa svojim susjedima: Prčanjom, Kotorom, Dobrotom. Bila je to oduvijek mala župa i malo mjesto, u kojem su živjeli ribari i težaci. Nova župna crkva, ponos mjesta, izgrađena je 1864., s vremenom je opremljena vrijednim liturgijskim i umjetničkim djelima koja su nabavljena u prvom redu zauzimanjem muljanskih župnika i odricanjem ribara, koji su, kako kaže don Stjepo Vukašinović „imali jednu bučicu“ u kojoj su skupljali novac za ono što je bilo potrebno, priča za portal Radio Skala don Robert Tonsati mjesni župnik.

Na desnom bočnom oltaru nalazi se srebrni relikvijar-sarkofag u kojem je neraspadnuto tijelo bl. Gracije iz Mula, najvećeg sina ovog mjesta. U Boki jako dobro poznatog, a u zadnje vrijeme, interes za njega se ponovo probudio i izvan Boke, pa mu dolaze hodočasnici iz raznih krajeva, bez obzira na vjeroispovijest. Ovaj oltar sa relikvijama u dragocjenom srebrnom sarkofagu, čini od crkve Pomoćnice kršćana ujedno svetište bl. Gracije, a brojni zavjetni darovi svjedoče o njegovom zagovoru.

Godinama su kipovi anđela stajali na oltaru  u prilično lošem stanju i nedostojni svoje uloge. Težina svijećnjaka učinila je da su skulpture popucale po cijeloj dužini, a već ranija mnogobrojna oštećenja, bila su nevješto krpana slojevima bijele boje i kita, koji su im ubili izvornu ljepotu i izobličili fizionomiju. U konačnici, i taj zadnji sloj je bio već vidno oštećen, u stanju raspadanja i mrvljenja. U ovako lošem stanju stajali su godinama jer za njihovu obnovu bilo je teško naći sredstva, a po običaju, stanje umjetnina rijetko koga zabrinjava: pojedinci su u borbi za njihovo očuvanje, obnovu i održavanje, uglavnom prepušteni sami sebi. A obnova je bila nužna iz dva razloga. Nije bilo prikladno da na tako važnom mjestu u crkvi, oltaru bl. Gracije, stoji bilo što, što ne odražava dostojanstvo i važnost svetog mjesta. S druge strane, ne manje važne, radi se o vrlo rijetkim primjercima drvene skulpture u Boki iz doba baroka. Poznato je da drvena skulptura i bokeljska klima, kao i mikroklima u crkvama, nisu dobri prijatelji, podsjeća don Tonsati.

Da se ne radi o nekakvoj naivnoj umjetnosti (tzv. seoski barok), govore nam ispravne proporcije, vrlo vješto izrađene glave sa izraženom fizionomijom, iznimno kvalitetno detaljizirana pozlaćena krila, lakoća draperije i preciznost ornamenata na svijećnjacima (rogovima). Oba anđela imaju vlastitu likovnu izražajnost i „osobnost“, koja su nakon stručne restauracije došli ponovo do izražaja. Trebalo je osam mjeseci mukotrpnog rada stručnog tima restauratora, pod vođstvom slikarke konzervatorke Jasminke Jake Grgurević, da anđeli ponovo zablistaju, i da nam se pokažu u njihovoj izvornoj ljepoti i ljupkosti. Tim su sačinjavali i Dragutin Radimir i Slavica Lompar. Bez velikodušne pomoći don Srećka Majića, peraškog župnika, i obitelji Ante Grlića Radmana, ovo, dakako ne bi bilo moguće , rekao nam je Don Robert Tonsati.

Anđeo sa oltara Bl. Gracije prije radova

Na pitanje upućeno rukovoditeljki konzervatoskih radova Jasminki Grgurević koliko joj je bilo inspirativno raditi andjele,ona je odgovorila da ako inspiraciju tumačimo kao proces mentalne stimulacije da uradimo nešto, naročito kreativno, onda je sam proces od konzervatorskih istraživanja do konačne prezentacije inspiracija sama po sebi.

Da li ste kao umjetnik osjetili njihovu tihu poruku zahvalnosti?

Isto se može kazati i za zahvalnost, zahvalna sam ja što mi se pružila prilika da jedan komplikovan i sveobuhvatan proces konzervacije i

restauracije izvedem do kraja. Što se tiče umjetničkih potreba, restaurator u potpunosti mora da ih isključi i podredi potrebama povjerenog mu djela, jer konzervacija je više od umjetničkog doživljaja. Konzervacija je nauka. Kao i svaka nauka ima svoje naučne principe i metode a vrlo često se banalizuje svodeći na nivo zanatskih i umjetničkih vještina  što je, naglašavam,  samo jedan njen dio.  Mjera  uspješnosti konzervacije i restauracije leži u savršenom balansu između onoga  što je konzervator-restaurator  sačuvao i onoga što je dodao u smislu tumačenja sačuvanog, kazala je Grgurevićeva.

Konzervatorska istraživanja sastojala se od optičkih, fizičko-hemijskih i mehaničkih. Već je prva sondaža, obavljena nekoliko mjeseci prije samih početaka radova, dala naslutiti da se ispod završnog bijelog sloja, možda krije polikromija, budući da su pronađeni dijelovi boje u predjelu očiju i usana kao i žućkasti sloj za koji se mislilo da bi mogao predstavljati inkarnat. No, kako je istakla restauratorica, ova pretpostavka se nikako nije mogla dokazati u svim narednim istraživanjima, u kojima su različiti uzorci poslani na fizičko-hemijsku analizu. Analiza napravljena na Biološkom fakultetu Beogradskog Univerziteta otkrila je da materijal – drvo od kojeg su izrađeni anđeli pripada porodici crnog bora (pinus nigra). Nedoumice oko izvornog sloja boje razriješile se analize više različitih uzoraka napravljene tehnikama optičke mikroskopije (OM) i elektronske mikroskopije s energodisperzivnom spektroskopijom (SEM  EDS), na Rudarskom-geološkom fakultetu u Beogradu.

Nakon dobivenih analiza, pristupilo je konzervatorsko-restauratorskim radovima koji su podrazumijevali fiksiranje bojenog sloja, čišćenje bojenog sloja,
konsolidaciju drvene osnove i izradu nedostajućih dijelova, kitiranje oštećenja, restauratorski retuš. Na prezentaciji anđela  u crkvi  restauratorica je detaljno objasnila vrste materijala i tehnika kojima su se služili u pojedinim fazama. Poseban izazov predstavljala je obnova pozlate koja je na oštećenim dijelovima u prethodnoj restauraciji bila premazana slojem zlatne bronce. Izvorna pozlata napravljena je na podlozi od bijelog bolusa, što navodi na zaključak da su anđeli nastali u nekoj radionici na području Venecije. Prikazana bogata foto-dokumentacija na neposredan je način dočarala dugotrajan i kompleksan proces obnove u svim njegovim ključnim fazama.

U završnom dijelu svoje prezentacije, Jasminka Grgurević obrazložila je sve odluke koje su donesene vezano za postupke konzervacije i restauracije i za konačnu prezentaciju samih kipova, u kojima su slijeđena načela struke, zakonski propisi, ali i principi estetike iza kojih restaurator mora stajati svojim radom i odlukom.

Anđeli danas ponovo svijetle i blagošću svojom dočekuju svoj puk i sve one koji dolaze u crkvu u Blaženoga Gracije omiljenog im sveca, čuvara ovog pitoresknog ribarskog  mjesta u Boki Kotorskoj gdje se od davina živjelo tiho, skromno  i s anđelima.

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

2 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
Pine TV
08.12.2022-14:11 14:11

Ovo je jedna lijepa štorija.
Svaka čast svešteniku i konzervatorima.
Nešto lijepo da se čuje u ovim ružnim vijestima naše svakodnevnice.

Kolega
08.12.2022-15:54 15:54

Čestitam, draga Jaka.
Kvalitetna i postupna tvoja obrada i rukovođenje konzervatorskim radovima daje rezultate čija se vrijednost mjeri stoljećima.