Važan primjer solidarnosti i jedinstva je svakako ono što Evropska unija pokazuje prema zemljama Zapadnog Balkana da bi se izbori sa vanrednom situacijom KOVID-19. Samo za Crnu Goru, Evropska unija je obezbijedila 12,4 miliona eura pomoći, od koje je veći dio namijenjen i već spreman za podršku zdravstvenom sistemu, rekao je u intervjuu za Dan italijanski ambasador u Crnoj Gori Luka Zelioli.
Kakva je situacija sada u Italiji u vezi sa širenjem virusa korona i da li je najgore prošlo?
Zelioli: Nažalost, situacija je i dalje veoma ozbiljna i o tome svjedoči, prije svega poražavajući i ogroman broj žrtava. Italija je uostalom, bila prva evropska zemlja i jedna od prvih demokratija na svijetu koja je doživjela širenje veoma zaraznog korona virusa. Naglašavam to, jer je izazov zauspostavljanje demokratije u isto vrijeme i izazov za pronalaženje prave ravnoteže između potrebe za garantovanjem sigurnosti građana, primjenom strogih i bolnih mjera, i zaštite individualnih sloboda i naših temeljnih vrijednosti.
Vjerujem da je italijanski odgovor, uzimajući u obzir sve ove elemente, bio primjeran. Uprkos ovoj dramatičnoj situaciji, počinjemo da primjećujemo usporavanje širenja infekcije. Vjerujemo da je to prvi znak izgleda da su stroge mjere koje je primjenjivala italijanska vlada počele da daju očekivane efekte. Međutim, ovaj virus ostaje opasan neprijatelj, jer se još malo zna o njemu razboritost je neophodna, pa je vlada u međuvremenu produžila stroge restriktivne mjere do 13. aprila.
Kako ste doživjeli pojavu ove pandemije i da li vam je napravila teškoće u svakodnevnom poslu?
Zelioli: Pandemija se razvila na gotovo nevjerovatan način. Iznad svega, najupečatljivija je bila brzina širenja virusa, visoka zaraznost i opasnost. U razmaku od nekoliko nedjelja, od pojave prvog pacijenta prešli smo na stotine, zatim na hiljade i na kraju na preko 100.000 koliko ih je trenutno zaraženo. Bilo je uznemirujuće uočiti ujedno blokadu svih aktivnosti i nagli prekid međunarodnih veza. Pravi šok budući da smo naviknuti na veoma brza putovanja (let iz Podgorice za Rim traje nešto više od sat vremena), odjednom nam je mali Jadran postao nepremostiv okean.
Za nas Italijane koji smo ostali u Crnoj Gori bilo je iznad svega teško vidjeti kako se situacija u Italiji ubrzo pogoršala, a da ne možemo mnogo učiniti, osim brinuti o zdravlju članova porodice u otadžbini. U međuvremenu se mijenjao i svakodnevni rad. Ambasada je sve aktivnosti morala da fokusira, prije svega na pružanje pomoći sunarodnicima, posebno turistima i preduzetnicima koji su se zatekli ovdje do danas. Većina onih koji su imali neodložne obaveze uspjeli su da se vrate u Italiju. S tim u vezi, želim da zahvalim crnogorskoj vladi što je, prije nekoliko sedmica, ponudila italijanskim građanima mogućnost da koriste poseban let za Rim koji je obezbijeđen za repatrijaciju crnogorskih državljana. Takođe smo u kontaktu i sa mnogim italijanskim državljanima koji, zbog radnih ili porodičnih obaveza, borave u ovoj zemlji. Kao i druge ustanove, ambasada je morala dausvoji metode rada na daljinu, odnosno od kuće, d a bi zaštitila svoje zaposlene. Možda radimo malo sporije, ali i dalje ostajemo u potpunosti operativni.
Vjerujete li da su jedinstvo i solidarnost dovoljno pokazani u ovom teškom vremenu?
Zelioli: Rekao bih da italijanski narod dokazuje da je otporan narod i da je na nivou zadatka, ogromna većina je poštovala i poštuje restriktivne mjere. To je znak nacionalnog jedinstva i solidarnosti. Na početku krize bilo mi je pomalo žao kada bih čuo komentare državljana trećih zemalja, jednom prilikom i ovdje u Crnoj Gori, o navodnom nepristojnom ili neorganizovanom ponašanju Italijana. Bilo je dovoljno to da se zaraza proširi da bi primijetili i drugdje ista neracionalna ponašanja pojedinaca.
Tješi me kada vidim da na kraju prevladava solidarnost – podrazumijeva se da je svačija budućnost dovedena u pitanje. Pored hitne zdravstvene situacije, u svim pogođenim zemljama se pojavljuje ozbiljna ekonomska opasnost. U odnosu na ovu zadnju temu, kod nekoga možda još ne postoji potpuna percepcija razmjere problema koji treba riješiti i da je potrebno ojačati i koristiti sva dostupna multilateralna sredstva.
To je, kako je objasnio naš premijer u novinama i intervjuima koji su se poslednjih dana pojavili u medijima nekih evropskih zemalja, „epohalna kriza, istovremeno zdravstvena, ekonomska i socijalna, koja stoga zahtijeva snažnu, neposrednu, rigoroznu i efikasnu reakciju, koju je potrebno koordinisati na evropskom nivou.
Važan primjer solidarnosti i jedinstva je svakako ono što Evropska unija pokazuje prema zemljama Zapadnog Balkana da bi se izborili sa vanrednom situacijom KOVID-19. Samo za Crnu Goru, Evropska unija je obezbijedila 12,4 miliona eura pomoći, od kojih je veći dio, namijenjen i već spremna za podršku zdravstvenom sistemu. Takođe je u veoma kratkom roku Evropskaunija obezbijedila i dodatnih 50 miliona eura podrške Crnoj Gori za podsticaj društveno-ekonomskog oporavka zemlje.
Ali Evropska unija sarađuje i sa drugim međunarodnim institucijama upravo je potpisala sporazum sa UNDP-om (Programom Ujedinjenih nacija za razvoj) i VladomCrne Gore o tri miliona druge neposredne pomoći u borbi protiv pandemije radi u koordinaciji sa međunarodnim finansijskim institucijama kako bi dala zajedničke odgovore za podršku realnoj ekonomiji u regionu Balkana, a u kontaktu je i sa regionalnim organizacijama radi podsticanja komercijalnog prometa na zapadnom Balkanu.
Kada govorimo o pomoći Evropske unije to je važno istaći govorimo o doprinosima svih njenih država članica, odnosno o jasnom i očiglednom izrazu solidarnosti.
Nedavno sam pozvao na strpljenje crnogorske prijatelje koji su se žalili na usporavanje procesa proširenja. Dakle, Evropa je, osim što potvrđuje i to na odlučan način da je prisutna u teškim trenucima u doba krize, pokazala je i da je održala svoja obećanja nedavnom odlukom o otvaranju pregovora o pristupanju sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom.
Kako vidite odgovor crnogorskih institucija na pojavu korona virusa, da li su preduzete sve neophodne mjere?
Zelioli: Smatram da crnogorske institucije reaguju najbolje što mogu na pojavu opasne pandemije. Međunarodna pomoć, posebno evropska pomoć, takođe počinje da pristiže. Stvaranje Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti čini mi se pozitivnim u ovakvim slučajevima neophodno je da sve institucije djeluju zajedno. Neke privremene mjere koje su usvojene za suočavanje sa vanrednim situacijama usvojene su po ugledu na mnoge mjere koje je preduzela Italija. Tragično italijansko iskustvo može barem biti korisno drugima, posebno onim zemljama u kojima se KOVID-19 pojavio kasnije. Čak je i strategija komunikacije javnosti o bolesti, prema mom mišljenju, transparentna i takođe ima za cilj da se s pravom bori protiv pojave „lažnih vijesti”.
U slučajevima poput ovih (to smo vidjeli i u Italiji), kada se radi o visoko zaraznoj i gotovo nepoznatoj bolesti, od suštinske je važnosti oslanjati se na naučne dokaze i iskustva međunarodnih institucija kao što je Svjetska zdravstvena organizacija (GO).
Za kraj želim da izrazim zahvalnost crnogorskim institucijama i građanima koji su ambasadu bukvalno obasipali porukama solidarnosti i saučešća zbog tragedije koja je potresla moju zemlju. Skrhan zbog žalosti u Italiji, teškog srca izražavam saosjećanje i bliskost sa porodicama žrtava iz svih zemalja pogođenih ovom pandemijom.