Piše: Nikola Belada
Poštovani građani, bio bih neizmjerno srećan da je poslije 4. septembra bio 6. septembar i pokušavam da sebe ubijedim da 5. septembar ne postoji. Nažalost, doživio sam pokušaj da se tog 5. septembra ubije Cetinje, i svi građani Crne Gore koji su tog dana u prijestonici branili dostojanstvo i slobodu. Njima je tog dana poslata poruka da nauče da te vrijednosti očigledno ovdje više ne postoje.
Unazad mjesec dana obratio sam se javnosti, serijom tekstova i konferencija za medije, molio preklinjao, “Ne na Cetinje”. Tri dana pred “suzavac demokratiju”, ukazao sam na domaće i međunarodne norme i Evropsku konvenciju o ljudskim pravima u dijelu vjerskih sloboda, koja obavezuje državne organe da spriječe vjerski skup ako postoje opravdani razlozi za to, a to su razlozi bezbjednosti, javnog reda i mira i prava drugih.
I umjesto da se pravno jednostavno i jedino moguće odluči donošenjem rješenja o zabrani ustoličenja na Cetinju i u Cetinjskom manastiru, stvaraju se planovi sprečavanja obavljanja ljudskih prava i to prava govora, izražavanja, pravo okupljanja i pravo udruživanja. Centri moći i njihovi poslušnici utrkivali su se kako staviti sve resurse države u funkciju dva vjerska poglavara strane crkve, a za svoje građane koji drugačije misle spremili su preko hiljadu policajaca, borbena kola, neviđen broj patrona suzavaca, šok bombe, gumene metke i unaprijed spremnu priču o molotovljevim koktelima, teroristima, državnom udaru…
ČASNE CETINJANE ZOVU TERORISTIMA
Sa tim čuvenim “teroristima” sam 4. septembrana kružnom toku magistralnog puta ka Budvi i Podgorici osjetio neviđenu snagu kod tih djevojaka i žena koje su sjedjele na putu kao “tampon zona”, dok su na uzvišenju, kao živi štit, stajali mladi ljudi. Potom sam otišao u grad koji je bio pun građana Cetinja, ali i iz drugih krajeva Crne Gore, i naišao na mladića, gorostasa, sa crnogorskom zastavom koji je sjedio na klupi. Htio sam da mu priđem i ponudim nešto za osvježenje, ali sam odustao da ga ne uvrijedim. Sebi sam rekao, što nisam neki Rokfeler da ovom momku i svima onima na kružnom toku ispunim želje. Ali, vjerujem da njihove vrijednosti nijesu materijalne, već univerzalne. A to je Crna Gora. Zato su i bili tu.
Peti septembar mogu reprodukovati samo kroz dim, petočasovni napad na Cetinje, istorijsko Cetinje i Belveder; na šok bombe, na neprestano ispaljivanje suzavaca na gotovo svaki cetinjski kućni prag i gumene metke i rane koje su napravili na tijelima onih koji se nijesu imali kad i gdje skloniti. Sve to mi govori da je namjera bila da se Cetinje ubije, a građani učine krpama, ništarijama, teroristima, ustašama, komitama, milogorcima, huliganima…
Građani Crne Gore i gospodo učesnici događaja 5. septembra na Cetinju, kao Cetinjanin i kao čin poštovanja i zahvalnosti za sve što ste uradili, solidarišući se sa ovim gradom, najmanje što mogu uraditi jeste da kažem da “suzavac demokratija” nije i ne može biti Crna Gora. Ako jeste, onda nijesam državljanin takve Crne Gore i obraćam se svima koji mi mogu pomoći da dobijem državljanstvo neke druge države. Do tog trenutka formalno, ja to jesam, a suštinski sam samo sa atributima koje imam ime i prezime i da sam stanovnik Cetinja.
Da se obratim i realizatorima, nalogodavcima, izvršiocima i egzekutorima projekta zvanog “5. septembar”.
GORI OD SAVA FATIĆA
Gospodo, od 5. septembra, i pokušaja ubistva Cetinja, vi nećete imati mirnu savjest Dok ste živi svakodnevno će vas pratiti duh Cetinja To je duh slobode, dostojanstva, ponosa, tradicije, antifašizma. Vaš čin će se prenositi sa generacije na generaciju, još će, samo da znate, Savo Fatić u poređenju sa vama biti pozitivan lik. Treba da znate da će Evropa, ako ne sada, najkasnije za deset godina, kroz novi međunarodni sud morati trajno riješiti i zabraniti ideologiju klerofašizma, pravoslavnog fundamentalizma, velikosrpstva i jevandeoskog nacionalizma Na kraju da iznesem nekoliko predloga:
-Pozivam se učesnike događaja na Cetinju da osnuju pokret “5. septembar”, koji će prikupiti svu građu o dešavanjima u prijestonici, sačiniti program i pravac djelovanja, uz obaveznu saradnju sa međunarodnim institucijama u oblasti ljudskih prava.
-Da se od strane nadležnih državnih organa sačini izvještaj i obavijesti javnost o svim odlukama i nosiocima tih odluka i aktivnosti u događajima prije i tokom 5. septembra.
-Da se pozovu međunarodne organizacije i eksperti za državno i crkveno pravo da posjete Crnu Goru i sačine kompletan izvještaj o stanju ljudskih prava i vjerskih sloboda. Pri tom prvensteno mislim na Venecijansku komisiju i američkog eksperta za vjerska pitanja.
-Da se pozovu relevantne međunarodne organizacije iz oblasti spomeničkog prava koji će utvrditi sve intervencije i radnje na spomenicima kulture koji predstavljaju crnogorski identitet i kojima su dovedena u pitanje njihova spomenička svojstva i vrijednosti.