Tribina „Položaj kulture u savremenom crnogorskom društvu“, koji su organizovali Fakultet za crnogorski jezik i književnost i Društvo prijatelja i poštovalaca Nikšića, samo je ustanovila beznadežnost situacije u kojoj se trenutno ova oblast nalazi ali ne i dala konkretne odgovore kako se konstantnom unazađivanju može stati na put.
Na tribini koja je održana u sali hotela „Onogošt“ govorili su Jasmina Nikčević, filološkinja, Ivan Radojičić, sociolog, Dragana Tripković, književnica i Vasko Raičević, filolog i dramaturg. Program je vodila Andrijana Mijušković.
RETRADICIJA
Nikčević smatra da, nezavisno od okrutne surovosti aktuelne spoljno-političke opasnosti, moramo braniti svoju kulturu, jer ono što se dešava u političkom i društvenom apsolutno se kao kroz jednu uveličavajuće staklo vidi kroz kulturne fenomene.
“Čini mi se da živimo u nečemu što možemo zvati političkim kulturnim kičom u onom najtežem smislu riječi, jednom retradicijom koja se vraća u najretrogradnijem smislu. Znači takvo tumačenje, takvo mapiranje tradicije sa nepotrebno mnogo folklornih i primitivnih situacija i obojenosti, sve nam to krasi i kulturnu scenu i diskurs, diskurs političara, diskurs javnih ličnosti, diskurs nažalost obrazovnih institucija i sudionika u obrazovanju, što je najporaznije”, istakla je Nikčević.
Ona se osvrnula i na jezik u medijima i neformalnost u obraćanju koja je, prema njenom mišljenju, nedopustiva.
“U javnom diskursu imate toliko prisutne ekavice da je to kompletan, bez pardona, atak na jezički identitet Crne Gore i crnogorskog jezika i jezičke stvarnosti. Ne možete u školama to dozvoliti, ne mogu PR službe to da rade, radi se o milion takvih slučajeva koji prosto u tom smislu smetaju. Nije tu u pitanju nepoštovanje jezičkog diverziteta, naprotiv, taj pluralizam ćemo poštovati, ali u javnom obraćanju šta je na snazi nego kulturocid, lingvocid, identitet koji treba rušiti ne na suptilne načine, nego vrlo direktno”, rekla je Nikčević.
Postojeće stanje, prema mišljenju Nikčević, ali i ostalih učesnika u diskusiji, nije pitanje samo trenutne situacije, već ni ranije nije ništa urađeno da bi se učvrstile institucije, te je zbog toga danas došlo do njihovog urušavanja.
Raičević je kazao da je ovo sve vidljivije sada, zato što je na djelu jedna konzervativna, očigledno klerikalna struktura koja to nameće kao teme koje su im bliske. Kultura jedne države, smatra on, se svela na provincijalni nivo, a razlozi su brojni. Između ostalog i potreba da sebe sagledavamo kroz oči većih kultura.
“Mi dovedemo autore iz Beograda da nam oni pišu u Crnoj Gori i to postavljamo u pozorište. Oni, naravno, pišu onako kako vide Crnu Goru, sa klišeima, što Crna Gora već odavno nije. Imamo tu neku orijentalnu svijest da vjerujemo uvijek više slici koju drugi imaju o nama, nego onome što možemo mi ovdje sami možemo da kreiramo. U tom smislu bavimo se više nekim drugim temama karakterističnim za neke druge sredine, kao da nas je sramota bilo da se bavimo tako zanimljivim i bogatim temama kakve imamo u našoj tradiciji”, rekao je Raičević.
BANALNO
Tripković se, između ostalog, osvrnula i na stanje u izdavaštvu.
“Postoji jedna ultimativna strategija koja traje vrlo tendenciozno već izvjesno vrijeme, a to je satiranje i zatiranje svega što ima predznak crnogorskog. Imate pojavu afirmisanja amaterizma i kiča koje imamo u izdavaštvu, i u pozorištu, i u svim ostalim kulturnim i umjetničkim kategorijama. Institucije promovišu neke banalne programe koji služe vjerovatno za refokusiranje kulture na neke druge centre koji su veći od Podgorice, Cetinja, Nikšića… To je situacija u kojoj se crnogorska kultura nalazi danas, a pitanje je na koji ćemo način uspjeti da se s tim borimo i nosimo”, rekla je Tripković.
FCJK i Društvo prijatelja i poštovalaca Nikšića sljedeću tribinu najavljuju za 28. mart kada će se govoriti o stavralaštvu Mirka Banjevića.
Male kulture u globalnom svijetu
To što je tribina održana na dan kad Irci, ali i mnogi narodi širom svijeta koji i nemaju mnogo dodira s Irskom, slave i obilježavaju Svetog Patrika (17. mart), sociolog Ivan Radojičić je iskoristio kao primjer da objasni da kulture malih zemalja ne moraju nužno imati kratke domete.
“Divim se malim kulturama i malim narodima koji vode računa o sebi i svom identitetu i integritetu, o svemu onome što predstavlja to za njih, ali i u širem kontekstu, regionalno i uopšte globalno, jer ako neka mala kultura danas u savremenom svijetu u globalnim aspektima uspije makar na sat ili dan da zaustavi čitavu svjetsku javnost pa i nekim pučkim, bez uvrede, zabavama, mislim da je to jako značajno za te male kulture i da je vidljivo i da doprinosi svim kulturnim djelatnostima u sklopu tih kultura”, rekao je Radojičić.