za aktuelno.me
piše: Željko Vukmirović
Znaju to Crnogorci odlično. Samo ne potežu tu priču baš često. Iako je dobro poznato da je upravo ta priča bezuslovno prisutna, istinita i jednostavna skroz. I onako narodski rečeno glasi – žene su najbolji ljudi.
Za dnevno stanje stvari, to je zapravo sve čega bi čovjek mogao da se podsjeti sa posljednjeg Premijerskog sata u Skupštini Crne Gore. I žene koja je ustala protiv jednog neprincipijelnog muškarca koji u maniru posrednika u sklapanju poslova za tuđi interes o crnome jadu zabavlja Crnu Goru.
A crnogorska poslanica Draginja Vuksanović Stanković je, zaista, rekla trenutnom premijeru Dritanu Abazoviću toliko toga što bi mnogi voljeli da mu kažu. Oči u oči. Dim u dim.
Naročito u vezi one dubinske smicalice srbijanskog predsjednika Vučića i ovdašnjih izvršitelja radova na putu Demokratskog fronta o urušavanju Elektroprivrede i njene prodaje. Pristojno i racionalno.
“Taj film nećete gledati”.
Ili sve ono u vezi onog na brzu ruku i “nož pod grlo” prihvatanja Temeljnog ugovora sa srpskom crkvom koji nam je u živote uletio niotkuda, sa onom smišljotinom od litija, inače samo nazivom za vjerske procesije, pretvorene u savršeno organizovanu predstavu četvrtkom i nedjeljom. Kakva vjerska zajednica, kakvo protežiranje lažavine, kakva otimačina materijalnih dobara…
Sjećam se svoje komšinice Zorice iz tog vremena. Direktno, sažeto.
“Ne bi ti ništa falilo da izađeš na te litije. Znaš li koliko lijepih đevojaka tamo ima? Masa. Svi momci iz solitera idu na te litije samo radi toga. No si ti dati neđe potpisao da ćeš ostat’ sam…”.
Sa svojim komšinicom Zoricom ionako ne pričam. Bar ne mnogo. Teška žena, dosadna do zla boga. Ali ne laže ništa…
Posljednji Premijerski sat je bio samo potvrda stare, narodne izreke. I prepoznavanja ženske odvažnosti. Te promišljenosti i istine.
Draginja nije lagala ništa. Bila je promišljena i hrabra.
I to sam htio da vam kažem.
Žene su najbolji ljudi.
