Piše: Milutin L. Cerović
Godinama se pitamo, ali čini se uzalud - čija je zapravo RTCG?
Za koga radi ta državna medijska kuća?
Za građane Crne Gore? Ne budimo smiješni. Znamo i bez provjere da ona ne radi u službi građana Crne Gore.
Možda je RTCG javni servis svetosavskih popova i litijaša?
Nemojte se više sramiti, recite to glasno. Recite to javno.
Nekada su u njenim hodnicima visile slike maršala Tita, sina svih naroda i narodnosti.
Danas, na tim istim zidovima, blistaju ikone mitropolita i "duhovnih otaca" koji su nekada radosno ljubili ruku Titu i Partiji.
Vremena su se promijenila.
Ruke koje se ljube su se promijenile.
S njima je pala i posljednja maska uređivačke politike RTCG-a.
Kako znamo da popovi danas komanduju državnim etrom iz Podgorice?
Pa lako: RTCG nije smjela ni sahranu Pape Franja da prenese, da se kojim slučajem ne zamjeri Crkvi Srbije i njenim lokalnim eksponentima u crnim haljama.
Uostalom, javna je tajna da glavne uredničke odluke donose "čike" sa brojanicama, dok im pomažu ravnozemljaši sa „raonicima“.
Jedan od njih, umjesto da vodi emisiju o poljoprivredi, brčka se u tamjanu i kadi i razvlači svijeće kroz redakcije.
U Crnoj Gori je danas sve izvrnuto naglavačke.
Popovi vode politiku i betoniraju zgrade i gradove.
Političari nose kadionice i ulizuju se popovima.
Državne službe, od prve do posljednje, rade direktno protiv sopstvene države.
Udružili su se svi iskreno u mržnji prema Crnoj Gori, a neiskreno u tobožnjem radu za njeno dobro.
Laž, foliranje i anticrnogorstvo su danas jedine ideologije koje funkcionišu u Crnoj Gori.
I to precizno, pouzdano, kao švajcarski sat - samo što je baždaren, gdje drugo nego u Beogradu.
