Piše: Željko Vukmirović
Izvršna vlast ne prestaje sa provokacijama. Isporučuje ih svakodnevno, kopaju po toj priči, a vjerovatno i prema svojim standardima smatraju da su izuzetno kreativni. I to bi ukratko bio elementarni utisak nakon suočenja ove uhljebljene garniture na vodećim državničkim poslovima sa novim političkim porazima na terenu.
Možda neko i pokuša da nakon četiri i po godine potraži bar nagovještaj socijalnog boljitka po ovu zemlju za koji je zaslužna takozvana „oslobodilačka“ vlast, ali osim upornog ponižavanja Crne Gore teško da će stići do smislenijeg odgovora.
Za ovaj vikend priređena nam je spoznaja o promjeni amblema Protivterorističke jedinice, što je svakako primjetan iskorak u odnosu na već obavljeno sklanjanje crnogorskih zastava ili ćirilično pismo na policijskim automobilima.
Ono što je ostalo isto je status Demokrata koje još raspolažu bezbjednosnom službom i njihov doprinos društvenim podjelama. A ostala je ista i provokativna smišljotina nastala u produkciji predstavnika srpske crkve u Crnoj Gori i predsjednika Skupštine Andrije Mandića, kao najvećim i najupornijim pristalicama projekta vraćanja kapele Karađorđevića na Lovćen. Sve loše namjere tim povodom, takođe su ostale iste.
Demokrate, kao politička partija koja još i uglavnom ameboidno opstaje u trenutnoj crnogorskoj vlasti, prepoznata i u regionu po nevjerovatnom diletantizmu i parazitskoj oholosti, ućutkana je od strane progresivnih crnogorskih studeneta koji ne praštaju njihovu umišljenost, bahatost i neznanje do uvredljivosti svakog iole mislećeg bića. Trenutno su nigdje, kao zasluženoj adresi, daleko od očiju javnosti. Valjda uvjereni da će se i iz još jedne predstave svoje osornosti izvući neoštećeni.
Sa Rajom je već druga priča. I tu nikad nisu bila čista posla. Ne može čovjek ni da ga nazove četničkim vojvodom, jer mu je to zvanje prvo bilo kao dodjeljeno, pa je poslije ispalo da od toga nema ništa, ali ispalo je i da se Rajo prilično rado odazivao na pripadnost ideologiji i pokretu koji je bio konkretan saradnik nacističke Njemačke. Pri tome, čovjek danas slovi tek za profesionalca koji je u naklonosti prema prosrpskom i proruskom vršljanju po Crnoj Gori samo prepoznao materijalnu isplativost jednog političkog angažmana. I to bi bilo to.
Ironija se poigrala s nama. I jedan politički teror nad Crnom Gorom koji sprovodi koalicija vječitih šlihtara i gubitnika je promovisan kao zaštitni znak Protivterorističke jedinice. U prilog još jednom jadnom i žalosnom osmišljavanju ponižavanja Crne Gore u realizaciji trenutne izvršne vlasti.
Ono što raduje je da je „slučaj Demokrate“ nadomak riješenja. I da oko toga nema pogađanja. Jer, za sve one koji su eventualno zaboravili – studenti su u pravu.
Slično je i sa Rajom. Bez obzira na ulogu velikog šefa i njegovu trenutnu osionost.
Tanka im je priča.
